Član
kad svi pisete evo napisat cu i ja jedno svoje iskustvo na osnovu kojeg sam dosta toga naucio, kaze se da ucis na tudjim greskama, ja mislim da je nemoguce, moras se dobro opec da bi se skontao malo
desilo se 27.10 2007 godine, dva dana prije sam napunio 18 godina, a 30.10 sam trebao izaci pred komisiju da polazem. U 3 sata sam krenuo autom od starog po staru koja je bila na poslu. Cesto sam to cinio, nikad problema nisam imao. Vozim se kroz naselje koje je obicno puno djece,tada je put bio losiji, nisu bile dvije trake,nego kad se treba mimoic s nekim frka prava, moras stat da bi proslo auto iz suprotnog pravca. Istina postoji jedna dionica na kojoj se uvijek vozilo malo vise nego inace, ali to je 10-20km/h. Taj dan ne znam sta je meni bilo, vozio sam normalno do te dionice, a onda sam prosto podivljao, drugacije ne mogu to da nazovem. Vidio sam jednu stariju gospodju ispred sebe, i tada sam popustio gas,da makar malo usporim, nekoliko metara prije nje vozio sam 110km/h, to je ono sto sam vidio. Ona mene nije cula, i nagazila je na cestu, pjesak je bila, nagazila je na cestu i nisam imao puno vremena za razmisljanje, naglo sam trznuo volanom da je ne udarim, i poceo da gubim kontrolu nad vozilom, sve se brzo odigralo. Sletio sam s ceste i udario u betonsku banderu. Udario sam prednjim desnim krajem. Bandera je prosla skroz do sajbe, izvalila motor poprilicno. Meni licno nije nista bilo osim par ogrebotina, ali prakticno nisam mogao da izadjem iz auta.posto je to poprilicno gusto naselje ljudi su culi udar i izasli napolje, dosta njih mi je pomoglo da izadjem vani. Kada sam vidio auto sjebao sam se, ni oni nisu mogli da vjeruju da mi nista nije bilo. Posto je to bio ocev auto bilo mi je i zbog toga krivo. Ubrzo je dosao i on, i nije mogao vjerovati da stojim na svojim nogama. Kako sam udario u banderu srusio sam i ogradu koja se veze na tu banderu, nakon udara zavrsio sam covjeku u dvoristu. kako nikome nije nista bilo stari se dogovorio s covjekom da mu rijesi ogradu a da ne zove muriju, jest vraga, cim smo mi odvukli auto murija je dosla kuci. Sreca je pa sam polozio nakon 3 dana, inace bih tek sad izlazio pred komisiju, to je sigurno. Ta situacije me obiljezila za cijeli zivot, poslije toga komsije su me izbjegavali, nisu dali sinovima da se druze samnom i svasta nesto. Danas na toj dionici gdje sam ja udario je uradjen novi put, sa 2 trake, a na istom tom mjestu gdje sam ja sletio je postavljen lezeci policajac. Ja svaki dan prodjem odatle bar 10-ak puta i svaki put se sjetim onoga sto sam napravio. Mogao sam ubiti nekoga, mogao sam sebe ubit, moglo se zavrsit puno gore nego sto je bilo, jos ni vozacke imao nisam.
Danas vozim onako kako vozim, ali to sto sam napravio me naucilo mnogocemu.
Zato ja jednom clanu ovog foruma stalno govorim da ne vozi bez vozacke, ali tesko da ga mogu odgovoriti, iskreno se nadam da ce on uciti na tudjim greskama, a ne na svojim licnim.
Eto ne zamjerite na duzini posta
desilo se 27.10 2007 godine, dva dana prije sam napunio 18 godina, a 30.10 sam trebao izaci pred komisiju da polazem. U 3 sata sam krenuo autom od starog po staru koja je bila na poslu. Cesto sam to cinio, nikad problema nisam imao. Vozim se kroz naselje koje je obicno puno djece,tada je put bio losiji, nisu bile dvije trake,nego kad se treba mimoic s nekim frka prava, moras stat da bi proslo auto iz suprotnog pravca. Istina postoji jedna dionica na kojoj se uvijek vozilo malo vise nego inace, ali to je 10-20km/h. Taj dan ne znam sta je meni bilo, vozio sam normalno do te dionice, a onda sam prosto podivljao, drugacije ne mogu to da nazovem. Vidio sam jednu stariju gospodju ispred sebe, i tada sam popustio gas,da makar malo usporim, nekoliko metara prije nje vozio sam 110km/h, to je ono sto sam vidio. Ona mene nije cula, i nagazila je na cestu, pjesak je bila, nagazila je na cestu i nisam imao puno vremena za razmisljanje, naglo sam trznuo volanom da je ne udarim, i poceo da gubim kontrolu nad vozilom, sve se brzo odigralo. Sletio sam s ceste i udario u betonsku banderu. Udario sam prednjim desnim krajem. Bandera je prosla skroz do sajbe, izvalila motor poprilicno. Meni licno nije nista bilo osim par ogrebotina, ali prakticno nisam mogao da izadjem iz auta.posto je to poprilicno gusto naselje ljudi su culi udar i izasli napolje, dosta njih mi je pomoglo da izadjem vani. Kada sam vidio auto sjebao sam se, ni oni nisu mogli da vjeruju da mi nista nije bilo. Posto je to bio ocev auto bilo mi je i zbog toga krivo. Ubrzo je dosao i on, i nije mogao vjerovati da stojim na svojim nogama. Kako sam udario u banderu srusio sam i ogradu koja se veze na tu banderu, nakon udara zavrsio sam covjeku u dvoristu. kako nikome nije nista bilo stari se dogovorio s covjekom da mu rijesi ogradu a da ne zove muriju, jest vraga, cim smo mi odvukli auto murija je dosla kuci. Sreca je pa sam polozio nakon 3 dana, inace bih tek sad izlazio pred komisiju, to je sigurno. Ta situacije me obiljezila za cijeli zivot, poslije toga komsije su me izbjegavali, nisu dali sinovima da se druze samnom i svasta nesto. Danas na toj dionici gdje sam ja udario je uradjen novi put, sa 2 trake, a na istom tom mjestu gdje sam ja sletio je postavljen lezeci policajac. Ja svaki dan prodjem odatle bar 10-ak puta i svaki put se sjetim onoga sto sam napravio. Mogao sam ubiti nekoga, mogao sam sebe ubit, moglo se zavrsit puno gore nego sto je bilo, jos ni vozacke imao nisam.
Danas vozim onako kako vozim, ali to sto sam napravio me naucilo mnogocemu.
Zato ja jednom clanu ovog foruma stalno govorim da ne vozi bez vozacke, ali tesko da ga mogu odgovoriti, iskreno se nadam da ce on uciti na tudjim greskama, a ne na svojim licnim.
Eto ne zamjerite na duzini posta
