Sastanak u klubu ljubitelja viceva. Svi vicevi su katalogizirani pod brojevima i stari članovi ih znaju napamet. Jedan od članova priča vic:
- Pedeset i jedan!
Svi se smiju! Jedan drugi član:
- Dvadeset i osam!
Grohotan smijeh. Sastanku prvi puta prisustvuje jedan novak. Videći kako je dovoljno izgovoriti samo broj vica, odluči da proba i on.
- Osamnaest!
Tajac, nitko se ne smije. Jedan od starijih članova mu se obrati:
- Kolega, nije važno kakav je vic, važno je kako se ispriča.
- Bog je stvorio ženu u petak!
- ???
- U ponedjeljak je stvorio kokoš, u utorak puricu, u srijedu patku, u četvrtak gusku i u petak mu je ponestalo perja.
- Sve je sranje, osim pišanja, ali i pišanje postaje sranje, ako pišaš uz vjetar.
- Zašto se patuljci smiju dok igraju nogomet?
- Jer ih trava škaklji po jajima.
Gledaju Mujo i Haso porniće. Mujo:
- Haso, jel' ti se diže?
- Diže, diže, kako ne!
- Aj se onda digni po pive!
Sedam patuljaka, na čelu sa Ljutkom, došli u Vatikan, ulaze u katedralu Sv. Petra i traže Papu. Došao Papa i pita ih šta hoće. Ljutko:
- Slušaj Papa, ima li koja časna sestra koja je manja od nas?
- Nema, kaže Papa.
- Ma možda ipak ima, razmisli malo?
- Ma nema kad vam kažem!
Ljutko, ljutito:
- Ma Papa, jesi li sto posto siguran???
- Ma Ljutko, sto posto sam siguran da nema niti jedne časne sestre manje od vas!!!
A šest patuljaka iza Ljutka:
- Ljutko je je*o pingvina, Ljutko je je*o pingvina...
Jedan čoban živi u zaostalom planinskom području, daleko od civilizacije, bez struje, bez radija i televizije. Jednoga dana siđe sa planine i uputi se prema obližnjem gradu, naravno pješke. U jednom trenutku ispred sebe vidi dvije tračnice i pragove pruge i zaključi da se mora raditi o nekoj cesti, te je odluči slijediti. Nakon pola sata hodanja po pruzi u susret mu dolazi vlak, koji on nikada nije vidio. Vlak počne svirati, para izlazi iz lokomotive, čuje se "huuu, huuuuuu", ali čoban, ne shvaćajući o čemu se radi, ne mrda s pruge - i vlak ga pogazi.
Nakon tri dana probudi se čoban u bolnici, sa slomljenom nogom i rukom, oboje u gipsu. Ustane se iz kreveta, uzme štaku koju je našao naslonjenu na zid, i oslanjajući se na nju krene, šepajući, u razgledanje tog čudnog mjesta gdje se našao. U jedno trenutku se nađe u čajnoj kuhinji, gdje upravo u tom momentu zakuha voda u čajniku, čajnik počne pištiti i iz njega počne izlaziti para, a čoban sa štakom počne lupati po čajniku. U tom trenutku u kuhinju uđe jedna bolničarka:
- Ma čovječe, što to radiš?
- Neka, neka, treba njih dok su mali!
Dva studenta u kafiću nakon ispit.
- Onda, kako je bilo na ispitu iz fizike?
- Pobožno!
- Kako to misliš pobožno?
- Kada je profesor postavljao pitanja ja sam se križao, a kada sam ja odgovarao on se križao.
- Što dobiješ kada križaš ježa i zmiju?
- Tri metra bodljikave žice.