jedno je auto zeliti.. drugo ga kupiti i biti u stanju ga uzdrzavati.
u mojim ocima je vec bio luckast platiti 15 000 eura za rabljeno auto.. preko pet za uvoz iz japana, a skoro ukupno jos jednom da bi bio opremit da smije na europske ceste. sve tehnicke preglede i odobravanja koja je trebao, za te pare mogo je ici godinu dana na odmor. svi drugovi su ga kusali od te ideje odbiti jer je za svaki dan voznje to auto nemoguce. pod normalnim uvijetima jedan tank spucati na dan je ludost.. ludost za normalnog radnika koji oko 1000, 1500 eura mjesecno zaradjuje ne zivi kod mame nego u svom stanu i ima kapu financijskih obaveza, a tank goriva 100 ili 150 eura.. to auto nije svakodnevno.. a za folirati se treba dzep pun para..
o osiguranju i porezu da ne govorim..
tako da je to auto u evropi i dalje samo ljep san.. za normalnog radnika koji kola koristi svaki dan za posao
petica golf R32 mu ima 250 konja za ludirati se po cesti i trefovima valja jer R32 isto nije svakodnevan kao normalna 5tica. a manje ga baca u nesvijest kad dodju racuni..
ta razmisljanja za mene mnogo znace kad razmisljam o posjedu nekog auta - jer ga namjeravam duze od slijedeceg prvog voziti.. a pomalo je dosao i on na to..