evo jos jedna tema za koju mislim da se moze dici iz mrtvih, jer je uvijek kurentna, da ne govorim da se mozda nesto moze i nauciti iz iskustava drugih...
ja sam imala dvije nesrece u zivotu, ni jednu nisam ja skrivila, a ni u jednoj nisam bila ni u svojstvu vozaca... zbog toga imam prilican strah kad me drugi voze... (ne bojim se samo da me ne izvozaju
).
prvu nesrecu sam imala u blizini trogira, kad je ujak kontao da moze da se ubaci na magistralu prije nego sto bi gao mogao stici kamion, a onda nas je taj isti kamion pokupio, onako bas momacki! ako se dobro sjecam, mada sam bila lagano onesvijestena vecinu dogadjaja :icon_biggrin:, kamion nas je vukao jedno vrijeme, a onda smo - srecom - udarili u stijenu, pa smo se otkacili od kamiona i ostali na magistrali... auto - totalka! ujaku nista... suvozacu nista... samo ja... potres mozga... ono malo sto sam imala tada, je postalo manje
no, iako se cini - ovako kad napisem - da je to bila strasna nesreca, ali u stvari nije to sve toliko gadno izgledalo jednom kad smo izasli iz auta... interesatno je da se ta nesreca dogodila u momentu kad sam sanjala da biram vjencanicu (to je bilo 2-3 dana nakon vjeridbe, isli mi za milano), a samo 7 dana nakon toga sam prilikom razgovora o planovima za svadbu sam se naglo ispravila i "zabila" svoje tjeme u otvorena vrata kamiona... naravno, bila totalno oblivena krvlju... valjda sam trebala da shvatim da su to bili neki znaci :icon_eek:
e sad... druga nesreca... na ovom prvom area-shot se vidi krivina u kojoj se sve zbilo... zaokruzena je crvenim, pa mislim da se (i pored znaka koji utice na "vidljivost") moze primjetiti da krivina ima oblik slova S... veoma simpaticna krivina, put harkanj-pecuj, madjarska...
mi sa dva auta krenuli malo na long weekend... tip koji je vozio automobil u kojem sam ja bila, je odlucio da nam malo pokaze kako se ulazi u krivinu sa velikom brzinom... pa, ono nesto trza volan, bla bla, valjda probao nesto da uradi sto nije znao i...
sta se desava... mi smo crvena oznaka, a trabant (da, da, trabant) je plava oznaka... kretali smo se jedno prema drugom, ulazimo u krivinu sa 120 km/h, ja jedem kestene (oni dobri, nikad nisam bolje jela), dvoje balavaca na zadnjem sjedistu se smiju ko pravi kreteni... ovaj sto vozi sav sretan, valjda ce nas impresionirat ili sta li vec?!
odjednom, tamo kod zutog X-a (ili krizica kako vam je lakse), auto pocinje da se "okrece" u lijevu stranu (poslije saznam da smo naletjeli na hrpicu lisca i poceli se klizati), u tom momentu, jer vec prelazimo na suprotnu stranu ulice, polozaj nam je oko 90 stepeni u odnosu na normalnu poziciju, udara nas taj trabant u zadnji, lijevi blatobran, zaustavlja to okretanje i mi pocinjemo da se klizemo do ruba ceste (traband nas zakacio i prosao), na rubu se prevrcemo i padamo na krov u jarak (jedno 2 metra nize od ceste), klizemo se u jarku i zaustavljamo sa nekim kamenom u sofersajbi... meni sipred face!!!!
nas dvoje naprijed visimo, jer smo bili vezani. ono dvoje balavaca nazad se smije, oni se "tumbali" jer nisu bili vezani. ovaj idiot koji je vozio pita: jeste li svi ok? a ja pocinjem da panicim, jer mi smrdi benzin, pa kontam da cemo sad da odletimo koji 20 metara vise...
cujem ove iz drugog auta, kako onezvjereno dozivaju jesmo li dobro. cujem ovog do mene kako govori da se smirim i da je sve OK (aha, bas je ok?!?!?!?!). ne mogu da otkopcam pojas, rezu ga (kreteni), padam i udaram glavom i rukama o krov (koji je sada pod, ocito, jer smo naopako). ruka krvava, ne mogu da izadjem na zadnja vrata, jer trebam da se provucem izmedju sjedista, da odem natrag, jer su prednja vrata (tj. kompletan prednji dio auta) malo spljosteni...
napokon skontam kako da izadjem, hvata me histerican smijeh, hodam okolo, padnem par puta, strava... ovaj idiot, koji je vozio i uzrokovao nesrecu, daje trabantu 200 maraka (njemackih, ovo je bilo prije 2002. god.), on odlazi, nama daje instrukcije sta da kazemo policiji, a srecom policija ne zna ni engleski ni nas, pa se tu mi nesto kao dovijamo, lazemo da je bio zeleni golf, da je presao na nasu stranu, strahota...
dolazi hitna, vozi mene i jednog od balavaca u bolnicu (njemu noga bila malo posjecena), nemamo pojma gdje smo, agonija od 7 sati dok nas nisu nasli (nije tad bilo roaminga za bh mobile
), stravicno...
tu sam imala drugi potres mozga, tad sam valjda izgubila sav mozak :lol::lol:
elem... umrem od straha kad me neko drugi vozi... cak i kad "fino" vozi, ja bih radije da vozim JA... treba mi dosta vremena da s nekim mogu da se vozim, da ne probijam pod nogama, ne trazim kocnicu i slicno...
et... jos jedan kilometarski post :icon_smile: