Član
Sto neko rece...moj lijek za smirenje je moje auto...evo bas ovo ljeto sam se izvozao i navozao...lagana muzika po zelji,kad muzika dosadi onda radio i do sitnih jutarnjih sati i onda se tiho usunjam u kucu i na "slatko" spavanje...posto sam imao sitnih problema sa autom moja voznja je pretezno bila gradska...tako da su me neke patrole i zapamtile,cak i rukom mahale kad prodjem,jbga samo po koji prolaznik na cesti...to je bolan zivot,i kad neko pita kako mi nije dosadno...ja odmah njega pitam kako moze biti dosadno,muzika volan udobno sjediste,vjetar puse i pici...To je moja droga i za to zivim...a kada sam iznerviran e onda,auuu to je druga prica,agresivna voznja,i to sve dok ne osjetim da je sve negativno izaslo iz mene...Cak sto vise ja ne mogu da shvatim ljude kojima auto dodje kao "obicno" prevozno sredstvo,koje sluzi da ga prevede od tacke A do tacke B,moj auto je dio mene i smatram ga svojim PRIJATELJEM,koliko god to zvucalo cudno,tako je...