Old vw's never die!, they just get lower!!...
- Začetnik teme vw_damir
- Datum pokretanja
Old vw's never die!, they just get lower!!...
- Začetnik teme vw_damir
- Datum pokretanja
Član
Kad sam procitao text, ostao sam zakucan za fotelju. Golf mk3 by TAS...
Golf mk1 by TAS
To je prvo Volkswagenovo vozilo ovog kultnog naziva sastavljeno u Sarajevu na montažnim trakama vogošćanske fabrike, prvih dana jula, nakon više od deset godina pauze. Ujedno, to je i simbolični početak dizanja iz pepela tvornice koja je do rata bila jedan od prepoznatljivih simbola ove države i njenog glavnog grada, poput olimpijade, rock scene, new primitivesa, "Želje" i "Sarajeva" ili ćevapa.
Magična riječ Istina, to nije prvi simbolični početak obnove bh. auto-industrije. Vraćanje filma nekoliko godina unazad doziva slike optimističkog početka montaže prvih "škoda" u Vogošći. No, tek je spomen magične riječi "golf" uvjerio ljubitelje četverotočkaša u činjenicu da se automobilski gigant VW zaista vratio u Sarajevo i BiH. U čemu je bila i još uvijek je tajna uspjeha sarajevskog "golfa"? Zašto je baš ta, od hiljada vrsta automobila desetina renomiranih svjetskih proizvođača, postala statusni simbol građana ove zemlje u njenim najsretnijim godinama? Da li je odgovor jednostavan kako zvuče riječi "sretnog dobitnika" prve "četvorke" iz Sarajeva: "Prvi auto koji sam kupio u BiH bio je 'golf' 1976. godine i to baš u TAS-u. Do rata sam vozio 'golfa dvojku' i nikada nisam imao nikakav problem sa tim autom, nigdje me nije izdao i stao, bio sam super zadovoljan, a da nisam, ne bih se ponovo odlučio za 'golf'. To je idealno vozilo za naše uslove i naše ceste. On se dokazao i u ratu, kada je išao čak i kada je pogonsko gorivo bilo ulje iz trafostanica. Sreća je da sam ja baš taj prvi koji je kupio auto iz ove nove proizvodnje i nadam se da će ta tvornica ponovo krenuti i vratiti se na one grane na kojima je TAS bio prije rata."
U opisivanju fenomena sarajevskog "golfa", međutim, pored stvari koje nabrajaju njegovi pasionirani fanovi, nužno je spomenuti i ulogu koju je ovaj automobil odigrao u promjeni klime i načina razmišljanja prosječnog Bosanca u tim ranim osamdesetim. Najbanalnije rečeno: "golf" je donio miris Zapada u ustajalu žabokrečinu truhlog socijalizma. Umjesto "narodnog" i "samoupravnog" automobila kakav je bio "stojadin", umjesto "juge", estetski bolje i sumnjivo kvalitetnije verzije "zastave 101" koja je prevarila i brojne zapadnjake, umjesto monopola Zavoda "Crvena zastava", pojavio se ambiciozni TAS, visokoprofesionalni VW i superkvalitetni "golf".
Ironija sudbine ili surova zakonomjernost - bolji život sa "dvojkom" neslavno je okončan netom pošto je u TAS-u sve bilo spremno za produkciju "golfa trojke". Umjesto u ovaj simbol stabilne srednje klase, stanovnici Sarajeva i ostalih gradova BiH te su 1992. godine zakoračili u pakao. TAS je postao bojno polje, a stotine proizvedenih "dvojki" i pedesetak prvih modela "trojke" nestalo je u trenu u džepovima ratnih moćnika sa Pala. Građanima ove zemlje ostalo je samo da se u rovovima i između njih prisjećaju boljeg života i njegovog početka na točkovima "golfa".
Književnici bi našli neku simboliku i u podatku da je "princ" zapravo otvorio vrata "golfu" u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije. Ovaj model proizvođača automobila NSU još od davne 1965. godine sklapan je u vogošćanskom "Pretisu", jer je pad potreba proizvodnje za vojsku nagnao ovo vojno preduzeće sa ogromnim kapacitetima i nekoliko hiljada zaposlenih da se preorijentiše na nešto popularnije od metaka i granata. Oko pet hiljada "prinčeva" montirano je godišnje i prodavano po cijeni od milion i osamsto hiljada dinara, pa je za jednog "princa" valjalo raditi od godinu i po do dvije godine, u ovisnosti o platežnoj moći samoupravljača. "Princ" je, međutim, uskoro otpremljen nazad u bajke jer je NSU poklopljen od strane moćnijih, prvo Audija, a potom i Volkswagena. Nekako u isto vrijeme, u BiH se spajaju četiri tvornice koje su proizvodile prevashodno za namjensku, vojnu industriju i nastaje jedan od giganata bh. prijeratne industrije - UNIS.
Tajna njemačkog uspjeha "U jednom intervjuu nekadašnji kancelar Njemačke Ludwig Erhard je, na pitanje kako objašnjava bum njemačke privrede, odgovorio jednom riječju: 'Automobil.' Automobil je razvio Njemačku." Ovako je Abaz Deronja, jedan od utemeljitelja UNIS-a i njegov čelni čovjek u vrijeme priprema ulaska VW-a u BiH, razjasnio otkud ideja o proizvodnji automobila u Sarajevu. "Mi smo sa NSU-om došli do 15.000 komada u montaži, ali NSU je bio mali, uvijek u situaciji da ga neko proguta, pa nije imao toliko para da bi mogao ući u neke ozbiljnije poslove. Volkswagen, u koji se utopio NSU, na prostoru bivše Jugoslavije imao je odnose sa beogradskim 'Inexom', koji je prodavao godišnje od 1.000 do 2.000 komada njegovih vozila. Mi smo delegaciji iz VW-a rekli da smo spremni da odmah prodajemo 10.000 automobila." Ovaj ambiciozni plan kojim je VW uvučen u Vogošću koncipiran je tako da već od druge godine proizvodnje naraste na sklopljenih 20.000 vozila, pri čemu je VW trebao kupovati 50 posto dijelova proizvedenih u nekoliko fabrika diljem BiH i Jugoslavije. Tako je i bilo: 1969. je potpisan ugovor, izgrađena je hala od 40.000 kvadrata i počela je montaža tada najpoznatijeg VW- -ovog modela - "bube". Tako je nastala Tvornica automobila Sarajevo - TAS. Sa 51 posto u vlasništvu UNIS-a i 49 posto u posjedu VW-a, TAS je bio jedan od prvih pozitivnih primjera dobre kooperacije sa stranim investitorom u vremenu ljutog socijalizma.
SLIJEDI NASTAVAK!
Golf mk1 by TAS
To je prvo Volkswagenovo vozilo ovog kultnog naziva sastavljeno u Sarajevu na montažnim trakama vogošćanske fabrike, prvih dana jula, nakon više od deset godina pauze. Ujedno, to je i simbolični početak dizanja iz pepela tvornice koja je do rata bila jedan od prepoznatljivih simbola ove države i njenog glavnog grada, poput olimpijade, rock scene, new primitivesa, "Želje" i "Sarajeva" ili ćevapa.
Magična riječ Istina, to nije prvi simbolični početak obnove bh. auto-industrije. Vraćanje filma nekoliko godina unazad doziva slike optimističkog početka montaže prvih "škoda" u Vogošći. No, tek je spomen magične riječi "golf" uvjerio ljubitelje četverotočkaša u činjenicu da se automobilski gigant VW zaista vratio u Sarajevo i BiH. U čemu je bila i još uvijek je tajna uspjeha sarajevskog "golfa"? Zašto je baš ta, od hiljada vrsta automobila desetina renomiranih svjetskih proizvođača, postala statusni simbol građana ove zemlje u njenim najsretnijim godinama? Da li je odgovor jednostavan kako zvuče riječi "sretnog dobitnika" prve "četvorke" iz Sarajeva: "Prvi auto koji sam kupio u BiH bio je 'golf' 1976. godine i to baš u TAS-u. Do rata sam vozio 'golfa dvojku' i nikada nisam imao nikakav problem sa tim autom, nigdje me nije izdao i stao, bio sam super zadovoljan, a da nisam, ne bih se ponovo odlučio za 'golf'. To je idealno vozilo za naše uslove i naše ceste. On se dokazao i u ratu, kada je išao čak i kada je pogonsko gorivo bilo ulje iz trafostanica. Sreća je da sam ja baš taj prvi koji je kupio auto iz ove nove proizvodnje i nadam se da će ta tvornica ponovo krenuti i vratiti se na one grane na kojima je TAS bio prije rata."
U opisivanju fenomena sarajevskog "golfa", međutim, pored stvari koje nabrajaju njegovi pasionirani fanovi, nužno je spomenuti i ulogu koju je ovaj automobil odigrao u promjeni klime i načina razmišljanja prosječnog Bosanca u tim ranim osamdesetim. Najbanalnije rečeno: "golf" je donio miris Zapada u ustajalu žabokrečinu truhlog socijalizma. Umjesto "narodnog" i "samoupravnog" automobila kakav je bio "stojadin", umjesto "juge", estetski bolje i sumnjivo kvalitetnije verzije "zastave 101" koja je prevarila i brojne zapadnjake, umjesto monopola Zavoda "Crvena zastava", pojavio se ambiciozni TAS, visokoprofesionalni VW i superkvalitetni "golf".
Ironija sudbine ili surova zakonomjernost - bolji život sa "dvojkom" neslavno je okončan netom pošto je u TAS-u sve bilo spremno za produkciju "golfa trojke". Umjesto u ovaj simbol stabilne srednje klase, stanovnici Sarajeva i ostalih gradova BiH te su 1992. godine zakoračili u pakao. TAS je postao bojno polje, a stotine proizvedenih "dvojki" i pedesetak prvih modela "trojke" nestalo je u trenu u džepovima ratnih moćnika sa Pala. Građanima ove zemlje ostalo je samo da se u rovovima i između njih prisjećaju boljeg života i njegovog početka na točkovima "golfa".
Književnici bi našli neku simboliku i u podatku da je "princ" zapravo otvorio vrata "golfu" u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije. Ovaj model proizvođača automobila NSU još od davne 1965. godine sklapan je u vogošćanskom "Pretisu", jer je pad potreba proizvodnje za vojsku nagnao ovo vojno preduzeće sa ogromnim kapacitetima i nekoliko hiljada zaposlenih da se preorijentiše na nešto popularnije od metaka i granata. Oko pet hiljada "prinčeva" montirano je godišnje i prodavano po cijeni od milion i osamsto hiljada dinara, pa je za jednog "princa" valjalo raditi od godinu i po do dvije godine, u ovisnosti o platežnoj moći samoupravljača. "Princ" je, međutim, uskoro otpremljen nazad u bajke jer je NSU poklopljen od strane moćnijih, prvo Audija, a potom i Volkswagena. Nekako u isto vrijeme, u BiH se spajaju četiri tvornice koje su proizvodile prevashodno za namjensku, vojnu industriju i nastaje jedan od giganata bh. prijeratne industrije - UNIS.
Tajna njemačkog uspjeha "U jednom intervjuu nekadašnji kancelar Njemačke Ludwig Erhard je, na pitanje kako objašnjava bum njemačke privrede, odgovorio jednom riječju: 'Automobil.' Automobil je razvio Njemačku." Ovako je Abaz Deronja, jedan od utemeljitelja UNIS-a i njegov čelni čovjek u vrijeme priprema ulaska VW-a u BiH, razjasnio otkud ideja o proizvodnji automobila u Sarajevu. "Mi smo sa NSU-om došli do 15.000 komada u montaži, ali NSU je bio mali, uvijek u situaciji da ga neko proguta, pa nije imao toliko para da bi mogao ući u neke ozbiljnije poslove. Volkswagen, u koji se utopio NSU, na prostoru bivše Jugoslavije imao je odnose sa beogradskim 'Inexom', koji je prodavao godišnje od 1.000 do 2.000 komada njegovih vozila. Mi smo delegaciji iz VW-a rekli da smo spremni da odmah prodajemo 10.000 automobila." Ovaj ambiciozni plan kojim je VW uvučen u Vogošću koncipiran je tako da već od druge godine proizvodnje naraste na sklopljenih 20.000 vozila, pri čemu je VW trebao kupovati 50 posto dijelova proizvedenih u nekoliko fabrika diljem BiH i Jugoslavije. Tako je i bilo: 1969. je potpisan ugovor, izgrađena je hala od 40.000 kvadrata i počela je montaža tada najpoznatijeg VW- -ovog modela - "bube". Tako je nastala Tvornica automobila Sarajevo - TAS. Sa 51 posto u vlasništvu UNIS-a i 49 posto u posjedu VW-a, TAS je bio jedan od prvih pozitivnih primjera dobre kooperacije sa stranim investitorom u vremenu ljutog socijalizma.
SLIJEDI NASTAVAK!
