Član
Ovo je trenutak koji smo dugo čekali - Mazda CX-7 oduvijek nam se sviđa, ali je previsoka potrošnja ubijala radost. Isprobali smo prvi primjerak s plinskom instalacijom i usporedili ga s istim modelom koji vozi na benzin
Kako stvari stoje, pogotovo na našem tržištu, ugradnja plina nikad neće prestati biti zanimljiva. Još je puno automobila u kojima bismo rado uživali, ali im je potrošnja jednostavno previsoka. Vrhunski je primjer Mazda CX-7 sa 2,3-litrenim DISI turbomotorom s izravnim ubrizgavanjem snage 260 KS. Sjećamo se kad se taj model pojavio. Tad je u ponudu napokon stigao sportski SUV koji ne pokreće dizel, nego pravi sportski motor. Sportski je karakter napokon podrazumijevao i performanse, ali i potrošnju.
Prvi je test otkrio prosječnu potrošnju između 13 i 14 litara, ovisno o stilu vožnje, najnižu koja je teško padala ispod 10 i najvišu o kojoj je bilo bolje ne govoriti. Testirani CX-7 je lako potrošio 16 litara, 18, čak i više ako bismo ga vozili sportski. Ugradnja plina činila se najlogičnijim zadatkom, ali budući da je to bilo prije neke tri godine, adekvatnog plinskog sustava na našem tržištu nije bilo. Danas više nije tako, a kako funkcionira i ide rabljeni CX-7 2,3 DISI s novom plinskom instalacijom, doznali smo vozeći hrvatskim cestama.
Što očekivati? Isključivo besprijekoran rad jer ako bi plin narušio sportski karakter CX-7-ice, to više ne bi imalo smisla. To jednostavno ne bi bilo to! Sljedeći je potez bio neizbježan.
U društvo crnoj CX-7-ici sa slovenskim registarskim pločicama doveli smo model istog godišta, ali bez plinske instalacije. Dosta je bilo naklapanja kako su motori na plin sporiji, tromiji… Prilika se otvorila i morali smo provjeriti.
Prva provjera plinske mazde prolazi u najboljem redu. Instalacija je vrlo uredno smještena, a ako mislite da to nije važna stavka - varate se. Čak i sam priključak (otvor) za spoj na punionicu plina ima čep, što je inače rijetkost na plinskim instalacijama.
Iako je riječ o relativno naprednoj plinskoj instalaciji, koristi se kao i sve druge. Odnosno, u kabini je klasični prekidač s indikatorom količine plina u spremniku. Ukratko, vožnja počinje na najjednostavniji mogući način. CX-7 se pali na benzin, a vožnja na plin automatski počinje kad se u motoru postignu optimalni uvjeti. Prelazak na plin je neprimjetan.
Kao i kod 1,8-litrenog TSI-ja sa 160 KS koji smo nedavno testirali, poanta je ove instalacije u posebnim injektorima koji su osjetno precizniji od uobičajenih elektromagnetskih ventila. Oni su ključni za dobar rad motora s turbopunjačem i izravnim ubrizgavanjem jer dobava plina mora biti savršeno precizna i pravovremena. Riješen je i problem njihova pregrijavanja jer ih sustav sam hladi tako da se i u vožnji na plin deset posto vremena koristi benzin.
U gradskoj vožnji na plin ne primjećujemo nikakve nedostatke. Naprotiv, mekše prihvaćanje gasa vožnju čini komfornijom, a budući da nema cukanja motora, nema ni straha da smjesa nije potpuna ili nešto slično. S odlaskom u okretaje gotovo zaboravljamo da vozimo na plin. Okretaji rastu kao što se i očekuje od tog motora, a ubrzanja sjajno završavaju na crvenom području, odnosno u blokadi. Zaključujemo da 260 KS CX-7 nije kastrirano te da je to i dalje sjajan sportski SUV.
Ali, potom se u retrovizoru pojavljuje šminkerska bijela CX-7-ica istog godišta (prije redizajna) vožena nježno i s dosta kilometara po gradskim prometnicama. Nekoliko smo puta isprobali klasičnu „street race“ varijantu i ostali pomalo iznenađeni.
Bijeli CX-7 pojavio se da bismo objektivno procijenili stanje modela na plin, stvorili još potpuniju sliku o njemu. Zaključak je sljedeći - brinu li vas performanse motora s plinskom instalacijom, možete slobodno prestati razmišljati o tome. Auto ugušen gradskom vožnjom ili nekim drugim oblikom vožnje može imati i 20 posto lošije performanse od onoga na plin. Ili, drugim riječima, lošiji osjećaj na ubrzanjima ne bi trebao biti nikakav kriterij
No, ipak, koga lažemo, važno je i kako ide auto na plin, pa smo „slovensku Mazdu“ izmjerili najprije na plin, a onda na benzin. Dugotrajno i mukotrpno mjerenje elastičnosti (svaka brojka se dobiva tek nakon pet mjerenja) donijelo je rezultate koje možete pročitati u tablici. Zaključujemo, u nižim okretajima ubrzanja na benzin potpunija su i konkretnija te ukupno oko deset posto bolja. Subjektivno razlike gotovo ni nema. Ali, dopustite li motoru da ode u okretaje, razlika neće biti ni tolika. Baš suprotno! Mjerenja od 80 do 160 km/h ponovili smo više puta i svaki je put ispalo isto - Mazda CX-7 bila je nijansu brža dok je plin ulazio u cilindre. Nema sumnje, plinski sustav VSI odlično joj pristaje i ne uskraćuje vam ništa od onoga čime 2,3-litreni turbak inače raspolaže.
Ušteda viša od pola kune po kilometru
Prosječna potrošnja Mazde CX-7 2,3 DISI sa 260 KS je doista visoka. Vozeći je na pravom testu, kad je provedeno precizno mjerenje, zabilježili smo prosjek od 14,6 litara/100 km. Dakle, pitanje je koliko dugo treba voziti na plin da bi se istopila razlika od 20 tisuća kuna, koliko stoji plinska instalacija.
Računajući da litra Eurosupera BS stoji 9,28 kuna, a autoplina 4,92 kuna, ispada da se ugradnja počinje isplaćivati već nakon 34.904 km. I, bez brige, u tu smo računicu ukalkulirali i to što sustav deset posto vremena vozi na benzin. Ušteda je golema, jer plinska instalacija VSI štedi čak 57,3 kunu sa svakih 100 km.
PS: Pa nek opet kazu dušmani da se na plin kuha..
:123:
Kako stvari stoje, pogotovo na našem tržištu, ugradnja plina nikad neće prestati biti zanimljiva. Još je puno automobila u kojima bismo rado uživali, ali im je potrošnja jednostavno previsoka. Vrhunski je primjer Mazda CX-7 sa 2,3-litrenim DISI turbomotorom s izravnim ubrizgavanjem snage 260 KS. Sjećamo se kad se taj model pojavio. Tad je u ponudu napokon stigao sportski SUV koji ne pokreće dizel, nego pravi sportski motor. Sportski je karakter napokon podrazumijevao i performanse, ali i potrošnju.
Prvi je test otkrio prosječnu potrošnju između 13 i 14 litara, ovisno o stilu vožnje, najnižu koja je teško padala ispod 10 i najvišu o kojoj je bilo bolje ne govoriti. Testirani CX-7 je lako potrošio 16 litara, 18, čak i više ako bismo ga vozili sportski. Ugradnja plina činila se najlogičnijim zadatkom, ali budući da je to bilo prije neke tri godine, adekvatnog plinskog sustava na našem tržištu nije bilo. Danas više nije tako, a kako funkcionira i ide rabljeni CX-7 2,3 DISI s novom plinskom instalacijom, doznali smo vozeći hrvatskim cestama.
Što očekivati? Isključivo besprijekoran rad jer ako bi plin narušio sportski karakter CX-7-ice, to više ne bi imalo smisla. To jednostavno ne bi bilo to! Sljedeći je potez bio neizbježan.
U društvo crnoj CX-7-ici sa slovenskim registarskim pločicama doveli smo model istog godišta, ali bez plinske instalacije. Dosta je bilo naklapanja kako su motori na plin sporiji, tromiji… Prilika se otvorila i morali smo provjeriti.
Prva provjera plinske mazde prolazi u najboljem redu. Instalacija je vrlo uredno smještena, a ako mislite da to nije važna stavka - varate se. Čak i sam priključak (otvor) za spoj na punionicu plina ima čep, što je inače rijetkost na plinskim instalacijama.
Iako je riječ o relativno naprednoj plinskoj instalaciji, koristi se kao i sve druge. Odnosno, u kabini je klasični prekidač s indikatorom količine plina u spremniku. Ukratko, vožnja počinje na najjednostavniji mogući način. CX-7 se pali na benzin, a vožnja na plin automatski počinje kad se u motoru postignu optimalni uvjeti. Prelazak na plin je neprimjetan.
Kao i kod 1,8-litrenog TSI-ja sa 160 KS koji smo nedavno testirali, poanta je ove instalacije u posebnim injektorima koji su osjetno precizniji od uobičajenih elektromagnetskih ventila. Oni su ključni za dobar rad motora s turbopunjačem i izravnim ubrizgavanjem jer dobava plina mora biti savršeno precizna i pravovremena. Riješen je i problem njihova pregrijavanja jer ih sustav sam hladi tako da se i u vožnji na plin deset posto vremena koristi benzin.
U gradskoj vožnji na plin ne primjećujemo nikakve nedostatke. Naprotiv, mekše prihvaćanje gasa vožnju čini komfornijom, a budući da nema cukanja motora, nema ni straha da smjesa nije potpuna ili nešto slično. S odlaskom u okretaje gotovo zaboravljamo da vozimo na plin. Okretaji rastu kao što se i očekuje od tog motora, a ubrzanja sjajno završavaju na crvenom području, odnosno u blokadi. Zaključujemo da 260 KS CX-7 nije kastrirano te da je to i dalje sjajan sportski SUV.
Ali, potom se u retrovizoru pojavljuje šminkerska bijela CX-7-ica istog godišta (prije redizajna) vožena nježno i s dosta kilometara po gradskim prometnicama. Nekoliko smo puta isprobali klasičnu „street race“ varijantu i ostali pomalo iznenađeni.
Bijeli CX-7 pojavio se da bismo objektivno procijenili stanje modela na plin, stvorili još potpuniju sliku o njemu. Zaključak je sljedeći - brinu li vas performanse motora s plinskom instalacijom, možete slobodno prestati razmišljati o tome. Auto ugušen gradskom vožnjom ili nekim drugim oblikom vožnje može imati i 20 posto lošije performanse od onoga na plin. Ili, drugim riječima, lošiji osjećaj na ubrzanjima ne bi trebao biti nikakav kriterij
No, ipak, koga lažemo, važno je i kako ide auto na plin, pa smo „slovensku Mazdu“ izmjerili najprije na plin, a onda na benzin. Dugotrajno i mukotrpno mjerenje elastičnosti (svaka brojka se dobiva tek nakon pet mjerenja) donijelo je rezultate koje možete pročitati u tablici. Zaključujemo, u nižim okretajima ubrzanja na benzin potpunija su i konkretnija te ukupno oko deset posto bolja. Subjektivno razlike gotovo ni nema. Ali, dopustite li motoru da ode u okretaje, razlika neće biti ni tolika. Baš suprotno! Mjerenja od 80 do 160 km/h ponovili smo više puta i svaki je put ispalo isto - Mazda CX-7 bila je nijansu brža dok je plin ulazio u cilindre. Nema sumnje, plinski sustav VSI odlično joj pristaje i ne uskraćuje vam ništa od onoga čime 2,3-litreni turbak inače raspolaže.
Ušteda viša od pola kune po kilometru
Prosječna potrošnja Mazde CX-7 2,3 DISI sa 260 KS je doista visoka. Vozeći je na pravom testu, kad je provedeno precizno mjerenje, zabilježili smo prosjek od 14,6 litara/100 km. Dakle, pitanje je koliko dugo treba voziti na plin da bi se istopila razlika od 20 tisuća kuna, koliko stoji plinska instalacija.
Računajući da litra Eurosupera BS stoji 9,28 kuna, a autoplina 4,92 kuna, ispada da se ugradnja počinje isplaćivati već nakon 34.904 km. I, bez brige, u tu smo računicu ukalkulirali i to što sustav deset posto vremena vozi na benzin. Ušteda je golema, jer plinska instalacija VSI štedi čak 57,3 kunu sa svakih 100 km.
PS: Pa nek opet kazu dušmani da se na plin kuha..
:123:
