NOVA EPIZODA BROJA JEDAN
Zanimljiva vremena. Dok Max Mosley hinjenom nonšalancijom i pokeraškim gardom pokušava po drugi put u dvije godine ignorirati golemi problem što ga je snašao, jednu stvar treba otvoreno reći: u ovakvoj se egzistencijalnoj krizi Formula 1 nije našla još nikada u svojoj 60-godišnjoj povijesti.
Naime, znameniti rascjep iz 1981. - kad su Mosley i Bernie Ecclestone također držali stranu malih, nezavisnih F1 ekipa, u konfrontaciji s tada velikim proizvođačima (prvenstveno Ferrarijem, Renaultom i Alfa Romeom) pod punim okriljem FIA-e i despotskog bossa Jean-Marie Balestrea - bio je itekako ozbiljna stvar, ali rješenje je bilo moguće pronaći relativno jednostavnim kompromisima. Plus, naravno, Ferrari - i tada ključna ekipa najelitnijeg svjetskog sporta - nije uistinu prijetio izlaskom iz njega. Plus, svijet u tom periodu nije grcao u jednoj od svojih najvećih ekonomskih kriza.
Danas, jasno imamo kombinaciju svih ovih kompliciranih faktora, obogaćenu do nevjerojatnih razmjera napuhanim egom šefa FIA-e, koji jednostavno neće priznati da pola ekipa današnje Formule 1 (Ferrari, Renault, Toyota, Red Bull, Toro Rosso) ne žele plesati po njegovoj muzici, ma koliko se ona (njemu) činila logičnom, pametnom i posve u skladu s njegovom misijom da "spasi ekipe Formule 1 od njih samih".
Rekli smo i prošli put: nije sve u tim novim pravilima loše i bedasto, osobito zbog toga jer se u zamjenu za ograničenje budžeta dobiva znatno slobodniji komplet tehničkih pravila. Problem je u tome što je, sa stajališta bar ovih pet ekipa, Mosley regule za 2010. donio ponešto brzo i ishitreno. Istina, ekipe su imale nekoliko dobrih prilika da sugeriraju svoje alternativne prijedloge, osobito jer se o onom što dolazi 29. travnja znalo znatno unaprijed gotovo sve. No, Ferrari i društvo nisu učinili ništa, a onda ih je Mosley tresnuo konkretnim i realnim uvođenjem alternativnog seta pravila: ili će imati financijsku slobodu i tehničko ograničenje, ili će imati tehničku slobodu i financijsko ograničenje.
Da li zbog toga što im je ovakav dekret ozbiljno pogodio poslovni ponos, da li zbog toga što stvarno misle da Formula 1 ne može ozbiljno funkcionirati trošeći pet ili šest puta manje novca nego do sada, da li zbog toga što je teško zadržati radnu masu od (u slučaju Ferrarija) tisuću zaposlenih s predloženim budžetom, tek petorica odmetnika misle, izgleda, posve ozbiljno. I tu leži Mosleyev (i Ecclestoneov) konkretni problem. Kako sada stvari stoje, ukoliko do nekog rješenja ne dođe u iduća dva tjedna, na startu u Melbourneu 2010. imat ćemo u jako dobrom slučaju 18 automobila: deset od ekipa koje se (još?) nisu solidalizirale s ovih pet što prijete, i osam od četiri nove ekipe koje čekaju na 22. svibnja da se prijave za narednu sezonu.
Ali, sve ovo blijedi pred jednom jedinom mogućnošću: Formula 1 bez Ferrarija? Mosley tvrdi da je Formula 1 jača od bilo koje pojedinačne ekipe, Ecclestone ne dijeli to mišljenje i smatra da Formula 1 jest Ferrari. I što sad?
U pravilu, Mosley je tek Ecclestoneova produžena ruka, njegov alter-ego za konfrontacije i ples pod reflektorima, za sve one stvari koje stvarni boss Formule 1 nerado radi na otvorenoj sceni. Za očekivati je, dakle, da će se problem raspetljati načinom kojeg će zamisliti i osmisliti Ecclestone, čovjek s kojim, uostalom, Ferrari i ima onaj tajni ugovor o međusobnoj podršci, specijalnim financijskim olakšicama i, čini se, de facto vetu nad donošenjem upravo ovakvih unilaterlanih kompleta pravila kakva je FIA (tj. Mosley) donijela 29. travnja. Na dan kad se trebao pronaći nekakav kompromis za rješenje krize, 15. svibnja, Ferrari je mahnuo tim tajnim ugovorom i naznačio da je, ovaj put, Maranello u dobroj poziciji. To mahanje ujedno i objašnjava zbog čega Luca di Montezemolo ne želi kompromis s Mosleyem: zato jer se siguran da ima super-jaki adut na stolu.
Sve je, dakle, u rukama Ecclestonea. On i jest tu gdje jest zbog toga što je do sada u posljednjih tridesetak godina uvijek rješavao sve krize i probleme. Poput Broja jedan iz Alana Forda izvadio bi malu crnu bilježnicu i iščeprkao neki (poslovni) detalj o nekome koji bi, kao čudom, za čas sve riješio. Problem je u tome što je sada malom crnom bilježnicom mahnula ona druga strana. Kontakti u Londonu s nekoliko jako dobro upućenih ljudi u Formuli 1 ukazuju mi na mogućnost da su Ecclestone i Mosley ovaj put pogriješili u procjenama.
Ali, rješenje će se pronaći., to je skoro sigurno. Ferrari će ostati u Formuli 1, ali to nipošto nije sigurno za ostale velike proizvođače automobila. Renault se dobro klima, Toyota također, a ukoliko imate jedan dolar možete kupiti kompletnu ekipu BMW. Da, jedan dolar, plus još sedamdesetak milijuna da onda ekipu održite u točno istom stanju (i na istom mjestu) u kojem ste je kupili za taj jedan dolar.
Uistinu, zanimljiva vremena. I pamtite svaki detalj, jer o ovim danima čudesnih turbulencija i možda posljednjih poslovnih vratolomija Bernieja Ecclestonea razvijat će se legende i pričati desetljećima.