PODIJELI PA ZADRŽI LOVU
Neodlučnost Udruženja ekipa Formule 1 (FOTA-e) da do 29. travnja predloži FIA-i suvislu alternativu za uvođenje ograničenja troškova 2010., ili bar da predloži bilo kakvo kompromisno rješenje, bila je točno karta na koju je računao Max Mosley. I premda su mnogi sumnjali da će FIA udariti s čvrstim i posve konkretnim kompletom pravila za iduću sezonu, dogodilo se upravo to.
Detalje vjerojatno znate, ali nije zgoreg da ih ovdje sažeto sublimiramo: - ograničenje troškova znači da će svaka ekipa (koja ga prihvati) imati budžet od maksimalno 58,8 milijuna US dolara, a u tu sumu neće biti uračunati troškovi nabavke motora, marketinga i hospitalityja, plaća vozača, kazni što ih prepiše FIA, svi troškovi koji dokazano nemaju utjecaja na performanse na stazi i dividende na dobitke od sudjelovanja u prvenstvu, - ekipama koje potpišu da pristaju na ograničenje budžeta bit će dozvoljeno podešavanje (u vožnji) nagiba prednjih i stražnjih krila, neograničena vrtnja motora, neograničeno testiranje prije i nakon sezone, i upotreba aerodinamičkih tunela bez ograničenja.
Drugim riječima, ekipama koje ne pristanu na ograničenje od tih 60-tak milijuna dolara ove ključne četiri stvari neće biti omogućene. Praktički, to bi značilo da se Formula 1 dijeli na dvije kategorije, fundamentalno različite, unatoč FIA-inoj navodno velikoj pažnji da stvari izbalansira što je više moguće. Međutim, tehnička i sportska pravila ostaju jedinstvena, kao što jedinstveni ostaju rezultati. To znači da ukoliko u nekoj utrci prvih osam automobila na cilju bude iz klase s ograničenim budžetom, onaj deveti – koji je vozio po starom, dakle s mogućnošću neograničene potrošnje, ali bez one četiri slatke pilule iz trećeg paragrafa – završit će s nula bodova. Točnije, neće biti, kao 1987. u vrijeme dvojnosti turbo i atmosferskih motora, paralenih bodova za svaku "klasu". Ili trećim riječima, možete trošiti koliko god hoćete dodatnih milijuna, ali vaš će se motor i dalje moći vrtjeti na penzionerskih 18,000 okretaja, i možete se slikati.
Situacija je to u kojoj je posve očito za koga "navijaju" Mosley i društvo. Preplašeni lakoćom kojom je Honda (naizgled) tek tako digla sidro iz Formule 1, iz FIA-i vele da se Formula 1 mora osigurati od takve vrste samovoljnosti onih o kojima su se ista ta FIA i, osobito, Mosley do jučer klanjali.
S druge strane, koliko god takve floskule o krajnjim interesima Formule 1 izgledale tek kao floskule, nisu one posve bez vraga. Honda je, kao brend, uistinu otišla iz Formule 1, koliko god to sada izgledalo suicidalno. Toyota već postavlja implicitne ultimatume o pobjedi po svaku cijenu. Mercedes i BMW također ne izgledaju odviše bajno u ovom današnjem svijetu u kojem je auto na kredit prestala biti samopodrazumijevajuća kategorija. Renault tržišno ne stoji nimalo fantastično. Fiat i Ferrari jedini nisu u super-ozbiljnoj krizi, bar ne trenutno. Sve ovo znači da u ovoj sadašnjoj Formuli 1 gotovo bilo koji od velikih proizvođača može bez velikih i sudbinskih najava jednostavno zavrnuti slavinu i otići iz Formule 1 jednakom lakoćom kao i prilikom ulaska u nju kad su ekonomska vremena bila ljepša.
Dakle, tako gledajući, FIA ovaj puta možda ima pravo kad želi svoj paradni sport učiniti što imunijim na globalne nevolje. No, hajdemo dodati još jednu, skriveniju dimenziju. Nova pravila tek što su objavljena, a već su se pojavile nova (nakon onih, naizgled sitničavih, oko dvostrukih difuzora) neslaganja unutar redova FOTA-e. Naime, McLaren, Williams i Ferrari već su izrazili neslaganje s novim sistemom, tvrdeći, pojednostavljeno rečeno, da FIA neće moći kontrolirati pravedno provođenje tih pravila. Odnosno, da će neki, pod novim pravilima, biti jednakiji od drugih.
U ovom trenutku nije osobito važno jesu li te tvrdnje opravdane ili nisu. Ono što je bitno da se pojavio (nikako sam od sebe) razlog za novu veliku pukotinu u fronti što je čine ekipe. Kakvoj fronti? Fronti oko, za sve u Formuli 1 najvažnije stvari, raspodjele zarade od TV prava. Naime, ekipe već duže vremena koriste svaku priliku da od Bernieja Ecclestonea traže više od sada stipuliranih 47 posto od sveukupnih profita od prava. Ecclestone ekipama ne želi dati više, jer bi to ugrozilo kreditnu likvidnost kompanija (objedinjenih pod jednom, CVC Partners), koje su, praktički, u fenomenalno kompliciranom bankarskom salto mortaleu od njega kupile Formulu 1, ali koje ga i dalje drže u ključnoj ulozi upravljanja tom istom Formulom 1.
Dok god su F1 ekipe razjedinjene velike opasnosti oko uspješnog traženja većeg dijela kolača jednostavno ne može biti. I posve u svom stilu, Ecclestone i Mosley uvođenjem novih pravila pribavili su još jedan adut: nove ekipe. Na horizontu se u ovom trenutku nazire dolazak bar još tri nove ekipe u Formulu 1, koje će sve odreda, naravno, kao nezavisne ekipe (dakle, nepovezane s velikim proizvođačima i njihovom lovom) potpisati ograničenje budžeta, i dobiti one četiri divne slatke pilule.
Dakle, sve da postojećih 10 ekipa i misli posve isto, i da su sve redom protiv novih pravila, Formula 1 u 2010. sigurno neće biti posve ujedinjeni front. Nove ekipe željet će, dapače moći će, trošiti manje novca. Ali, kako sada izgleda, one neće nužno biti baš tako hendikepirane svojim statusom (relativno siromašnih) žutokljunaca.
I koje je, onda, rješenje? Jednostavno. Da sam ja poglavica McLarena ili neke druge ekipe od ovih koje se sada bune protiv novog paketa pravila, ne bih se puno dvoumio: potpisao bih da pristajem na ograničanje budžeta, imao bih motore od 22,000 okretaja i više ne bih imao velikih briga oko toga hoće li me pobijediti netko tko je tek prismrdio u Formulu 1. Za pretpostaviti je, valjda, da veliki mogu ostati najbolji i kad moraju raditi s petinom dosadašnjeg budžeta.
Naravno, kad bi sve ekipe potpisale za ograničeni budžet, pojavio bi se i bonus: nestalo bi ovog gunđanja i razjedinjenosti koja upravo raste. Na dulje staze ekipe bi postale snažnije i možda sposobnije da zaigraju veću ulogu u odlučivanju svoje financijske sudbine.
Zašto, dakle, ekipe jednostavno sve ne pristanu na novu budžetsku mrkvu? Nemam pojma. Možda je u pitanju ponos, možda nada da (gotovo) neograničeni budžet može nadvladati i ovako ozbiljne tehničke hendikepe. Tek, vrlo je vjerojatno da ćemo (i) u 2010. gledati Formulu 1 s dvije razine natjecateljskih mogućnosti.