Član
Dakle, ventili koji su odgovorni za pravilno "disanje" motora imaju jednu veliku manu - ne znaju sami po sebi kada motor namjerava udahnuti, a kada izdahnuti. Upravo stoga, netko je nekada davno izmislio magičnu bregastu osovinu. Iako bi možda bilo fer da prvo pojasnimo što je to u stvari ventil, krećemo od pretpostavke da njegov oblik poznaju svi pa ćemo ga opisati u jednom od kasnijih, manje napornih nastavaka. Dakle, bacimo se u "ralje" bregastih osovina.
Kako ventili motora, zbog svoje konstrukcije (oblika) zahtijevaju pravocrtno gibanje da bi otvarali i zatvarali tok plinova, potrebno je nešto što će ih pokretati gore-dolje. No, većinu pokretnih dijelova nekog motora sačinjavaju razne osovine, čija je karakteristika da se rotiraju, te je potrebno na neki način spojiti ta dva načina gibanja. Upravo tu u "igru" uskače bregasta osovina čiji je osnovni posao da kružno gibanje pretvara u pravocrtno (fizičari i strojari, molim nemojte se sada hvatati za svaku riječ...). Princip kojim se to postiže ujedno je i osnovni princip rada bregaste osovine, a postiže se gibanjem ekscentra (to je prva slika). Samo "tijelo" bregaste u stvari je dugačka metalna osovina koja se rotira pokretana snagom motora. Međutim, na nekoliko se mjesta oko te osovine nalaze nepomični (u odnosu na osovinu) ekscentri, odnosno bregovi. Rotiranje osovine uzrokuje, dakako, i rotiranje tih bregova koji zbog svog ekscentričnog položaja u odnosu na osovinu izazivaju pravocrtno gibanje tijela na koje su naslonjeni. Tako rotacijom bregaste osovine uspijevamo proizvesti pravocrtno gibanje ventila, neophodno za njihov rad. Druga bitna pojedinost bregaste osovine u stvari je oblik samih ekscentara (bregova) i u tome se zapravo krije tajna rada ovog dijela motora. Za uspješan je rad motora jedna od najznačajnijih stvari pravilno određivanje trenutka. Sada ćemo naglasiti kako je jedan od značajnijih trenutaka i pravilan rad ventila. Kada to kažemo, mislimo prvenstveno na brzinu kojom se oni otvaraju. Iz samog je oblika ekscentra (bregova) vidljivo da njegov presjek ima glavnu ulogu u načelu rada bregaste osovine, odnosno da će o njemu ovisiti brzina otvaranja ventila. Osovine s oštrim bregovima, jasno je, brže će otvoriti ventil.
No, bregovi osovine nikada nisu u izravnom kontaktu s ventilima. Između njih se nalaze tzv. podizači. Oni zapravo služe kako bi ventil pravilnije pratio gibanje brijega, odnosno kako bi se ono pravilno prenosilo na šipku podizača, ovisno o konstrukciji razvoda. Uzmimo za početak primjer (jednostavnijeg) razvoda s bregastom osovinom u glavi motora (druga slika koja se nalazi dole). Okretanje bregova osovine ovdje se prenosi na "lončasti podizač" po kojemu brijeg u svojem gibanju klizi. Lončasti podizač pak, prenosi to gibanje na stablo ventila i otvara ga savladavajući silu njegove opruge. Dakako, nije potrebno posebno napominjati kako je ovdje oblik bregova osovine primaran parametar govorimo li o brzini rada ventila.
No, posao bregaste osovine niti izdaleka nije završen kada se ventil otvori. Dakako, potrebno ga je i zatvoriti, a za to se brine opruga koja preko podizača pritišće stablo ventila na brijeg osovine. Ovdje je značajno uzeti u obzir da taj povratak ne smije biti prebrz i da mora biti u potpunosti kontroliran želimo li izbjeći da ventil pri zatvaranju udari u svoj dosjed, nakon čega bi se počeo odbijati itd. Druga (zastarjela) izvedba razvoda ona je s bregastom osovinom smještenom "sa strane", odnosno u bloku motora (treca slika). Ovakva se verzija koristila u nekadašnjim motorima, sve do masovnijeg uvođenja u proizvodnju viševentilskih motora (3, 4 ili čak 5 ventila po cilindru). Princip rada i ovdje je isti, s tom razlikom što bregasta osovina sada pokreće podizač, ali on zatim podiže "šipku podizača". Pravocrtno gibanje šipke potom se prenosi na tzv. "klackalicu" koja na kraju pokreće ventil.
Kako ventili motora, zbog svoje konstrukcije (oblika) zahtijevaju pravocrtno gibanje da bi otvarali i zatvarali tok plinova, potrebno je nešto što će ih pokretati gore-dolje. No, većinu pokretnih dijelova nekog motora sačinjavaju razne osovine, čija je karakteristika da se rotiraju, te je potrebno na neki način spojiti ta dva načina gibanja. Upravo tu u "igru" uskače bregasta osovina čiji je osnovni posao da kružno gibanje pretvara u pravocrtno (fizičari i strojari, molim nemojte se sada hvatati za svaku riječ...). Princip kojim se to postiže ujedno je i osnovni princip rada bregaste osovine, a postiže se gibanjem ekscentra (to je prva slika). Samo "tijelo" bregaste u stvari je dugačka metalna osovina koja se rotira pokretana snagom motora. Međutim, na nekoliko se mjesta oko te osovine nalaze nepomični (u odnosu na osovinu) ekscentri, odnosno bregovi. Rotiranje osovine uzrokuje, dakako, i rotiranje tih bregova koji zbog svog ekscentričnog položaja u odnosu na osovinu izazivaju pravocrtno gibanje tijela na koje su naslonjeni. Tako rotacijom bregaste osovine uspijevamo proizvesti pravocrtno gibanje ventila, neophodno za njihov rad. Druga bitna pojedinost bregaste osovine u stvari je oblik samih ekscentara (bregova) i u tome se zapravo krije tajna rada ovog dijela motora. Za uspješan je rad motora jedna od najznačajnijih stvari pravilno određivanje trenutka. Sada ćemo naglasiti kako je jedan od značajnijih trenutaka i pravilan rad ventila. Kada to kažemo, mislimo prvenstveno na brzinu kojom se oni otvaraju. Iz samog je oblika ekscentra (bregova) vidljivo da njegov presjek ima glavnu ulogu u načelu rada bregaste osovine, odnosno da će o njemu ovisiti brzina otvaranja ventila. Osovine s oštrim bregovima, jasno je, brže će otvoriti ventil.
No, bregovi osovine nikada nisu u izravnom kontaktu s ventilima. Između njih se nalaze tzv. podizači. Oni zapravo služe kako bi ventil pravilnije pratio gibanje brijega, odnosno kako bi se ono pravilno prenosilo na šipku podizača, ovisno o konstrukciji razvoda. Uzmimo za početak primjer (jednostavnijeg) razvoda s bregastom osovinom u glavi motora (druga slika koja se nalazi dole). Okretanje bregova osovine ovdje se prenosi na "lončasti podizač" po kojemu brijeg u svojem gibanju klizi. Lončasti podizač pak, prenosi to gibanje na stablo ventila i otvara ga savladavajući silu njegove opruge. Dakako, nije potrebno posebno napominjati kako je ovdje oblik bregova osovine primaran parametar govorimo li o brzini rada ventila.
No, posao bregaste osovine niti izdaleka nije završen kada se ventil otvori. Dakako, potrebno ga je i zatvoriti, a za to se brine opruga koja preko podizača pritišće stablo ventila na brijeg osovine. Ovdje je značajno uzeti u obzir da taj povratak ne smije biti prebrz i da mora biti u potpunosti kontroliran želimo li izbjeći da ventil pri zatvaranju udari u svoj dosjed, nakon čega bi se počeo odbijati itd. Druga (zastarjela) izvedba razvoda ona je s bregastom osovinom smještenom "sa strane", odnosno u bloku motora (treca slika). Ovakva se verzija koristila u nekadašnjim motorima, sve do masovnijeg uvođenja u proizvodnju viševentilskih motora (3, 4 ili čak 5 ventila po cilindru). Princip rada i ovdje je isti, s tom razlikom što bregasta osovina sada pokreće podizač, ali on zatim podiže "šipku podizača". Pravocrtno gibanje šipke potom se prenosi na tzv. "klackalicu" koja na kraju pokreće ventil.