Član
Kako potaknuti prodaju još uvijek svježeg, ali više ne tako novog modela? Posebne serije, limited edicije i bogato opremljene verzije zvuče kao dobra ideja. Megane GT line izgleda skoro poput RS-a, ali pogled pod haubu otkriva da je baziran na posve običnim temeljima. Neka, jer 1.6 atmosferski benzinac voli kada ga se stiska (tada i sjajno zvuči), a budući da nije ekstreman, dobro će poslužiti i u sivoj svakodnevici.
Prvi Mégane nije donio ništa novo. Koncem 1995. se sasvim prirodno uklapao u proporcije i dimenzije izlazećeg modela R19 koji je, kada se potkraj '80-tih pojavio, proglašen autom godine. Revolucija se dogodila sedam godina kasnije – hrabro ali kontroverzno dizajnirana druga generacija sa specifičnim "pačjim repom" ostala je jedinstvena. Obožavana ili neshvaćena – kako kod koga. Titula auta godine - ponovno - nije izostala. Osobno se ubrajamo u prvu skupinu i smatramo da blago tjunirani Megane Coupe iz pred-faceliftane druge serije i danas izlgleda fantastično. No, kvaliteta je tih godina bila neka druga priča.
Zadaća aktualne serije bila je primiriti (dizajnerske) strasti, stavljajući naglasak na dobar osjećaj uočljive kvalitete i korektan dojam u vožnji. Pametno s Renoove strane, ali za to se ne dobiva titula auta godine. Ipak, ovaj Megane je bitno bolji od svojih prethodnika. A kao 1.6 benzinac sa 110 KS i upakiran u casual-sportsku odjeću osobito nam se svidio – i više od planiranog.
Megane je čvršći od svega što nam je proteklih godina stizalo iz Francuske, i to ne govorimo samo zato što je osvojio maksimalni broj EuroNCAP zvjezdica, nego i zbog povoljnog subjektivnog dojma koji je nemjerljiv, ali je tim više bitan čimbenik za cjelovitu procjenu vozila. Niti grube neravnine neće karoseriju izbaciti iz takta, tako da o elastičnosti možemo govoriti samo u kontekstu motora.
Naravno, sva ova pasivna sigurnost koja je ugrađena u karoseriju košta, u ovom slučaju ne novaca – nego mase. Potrebna su brojna ojačanja i ukrućenja koja se rješavaju dodatnim kilogramima čelika, a ne skupim dekagramima još čvršćeg karbona. Hvale vrijedna je visoka preciznost kojom je unutrašnjost sastavljena, a čini je pretežno crna plastika prihvatljive mekoće, tek tu i tamo prošarana pokojim antracit-metaliziranim detaljem.
Atmosferski 1.6 četverocilindraš povezan je s ručnim mjenjačem sa šest stupnjeva. Vrlo je ugodan i precizan, među boljima u klasi. Motor se rado i lako zavrti sve do limitera, uz fino pogođen zvuk sportske pile zbog čega pri većim brzinama (dugotrajno) može biti iritantan.
Najljepše ga je slušati do nekih 100 km/h kada se prilikom ubrzanja javlja zvonkim mehaničkim (tipično renoovskim) tonom, i mami na daljnji pritisak papučice gasa. Pomoću dugo preračunatog šestog stupnja se pri 130 km/h radilica okreće 3500 puta u minuti. Solidno, iako neće razveseliti vozače gladne autocestovnih kilometara.
Dobar mjenjač i spušteno podvozje upotpunjeno je jednim od boljih električnih serva, tako da vozački užitak ne ostaje na cesti. Potrošnja je osrednja – na autocesti do 9, u gradu do 10, van grada od 7 do 8 l/100 km. 100 kuna dakle za 100 gradskih kilometara – nije baš svjetski rezultat, ali će vas tijekom španciranja gradskim ulicama mnogi pogledati. Privlačna plava boja na karoseriji berline, 17" alu-felge i pokoji sportski dodatak daju oku privlačnu i francuski šarmantnu cjelinu.
To je dovoljna protuteža cijeni od preko 125.000 kuna, a ako vas sportski paket opreme GT line (s alu-felgama, pragovima, parkirnim senzorima, RS-sjedalima izrazitog profila, djelomično kožom obloženom putničkom kabinom, posebnim luksuznim dodacima, itd.) ne zanima, Megane 1.6 Generation si možete 'ubosti' već od 94.900 kuna naviše. Nije auto godine, ali se isplati.
