Član
Peugeotov hommage drevnom Eclipse-u potaknuo je masovnu produkciju pristupačnih kupe-kabrioleta s električno sklopivim tvrdim krovom. Broj marki koji njeguju ovaj sport u stalnom je porastu, a neki nude i više od jednog modela. Primjerice Renault – s kultnim Windom i komercijalno važnijim Megane-om CC, čiju smo drugu generaciju podvrgnuli kratkom testu.
Slično berlini, i aktualni coupe-cabriolet je nešto primirenijih linija u odnosu na prethodnika. Oštre crte zadnjeg Megane-a, koji je baš svojim dizajnom izazivao protivljenje te osvajao poklonike i titule automobila godine, izlaskom treće serije zamjetno su smekšane. Time su izbjegnute kontroverzne ocjene i mišljenja, što se uklapa u prizemnije trendove globalno-konzervativnog automobilskog dizajna. No i kod ovog CC-a je uočljiv sklopivim krovom uvjetovan nesklad bočne linije, što može ublažiti samo trodijelna konstrukcija krova poput VW Eosovog. Umjesto toga Renault se odvažio potpuno ostakliti kupolu, čime je osvojio brojne simpatije.
Tako Megane-ov krov uključuje i 0,47 m2 staklene površine. Mehanizam je izveden jednostavno te bi mogućnost kvara trebala ostati minimalna. Kada je krov zatvoren, CC ima i solidan prtljažnik zapremine 417 litara čiji se volumen prepolovi sklapanjem "pagode". Problem je jedino u tome što je preostali prostor dosta nepristupačan. Valja istaknuti da je ponuda na stražnjim sjedalima iznadprosječno dobra. Krov se ne sprema rekordno brzo, ali je procedura tiha. Izvođenje te atraktivne predstave moguće je samo dok vozilo miruje.
Sunčan, ali hladan zimski dan s temperaturom oko ništice nije nas spriječio da nakratko sklopimo "staklenik" i uživamo u direktnom kontaku s doista svježim zrakom. Uz uključeno grijanje i podignuta bočna stakla nije nam smetao propuh, no kontakt s prirodom bitno je intenzivniji nego kod vozila samo sa šiberom. Minus testnog automobila svakako je nepostojanje grijanja sjedala (bez obzira na "vatrenu" boju kože kojom su presvučena
. Sve dok brzina nije velika (do oko 70 km/h) i ako ste dobrog zdravlja, "kratki izlet u neuobičajenu stvarnost" sigurno će vam uljepšati jednoličan radni dan.Vožnja pod otvorenim nebom potvrđuje specifičnu osobinu svakog CC-a – krutošću karoserije jako zaostaju za kombilimuzinama i sedanima. Sva potrebna ojačanja su, naravno, ugrađena te rade svoj posao, ali su i sukrivci za zamjetno veću masu praznog vozila (preko 1600 kg!) koju elektromehanika krova i velike staklene površine dodatno povećavaju. Čelik koji se ugrađuje mnogostruko je teži (ali i neusporedivo jeftiniji) od primjerice karbonskih vlakana, pa kod izbora motora treba voditi računa i o masi vozila.
Renaultov 1.9 litreni dCi sa 130 KS u svakom je pogledu ispravan odabir. Moramo priznati da nas je nekoliko puta uspješno zavarao svojim izraženo benzinskim tonom i rezonantnim prizvukom iz auspuha. Mjenjač zaslužuje veliku pohvalu zbog svoje određenosti i lakoće rukovanja, te zbog izuzetno dobrog osjećaja pod rukom. Prijenosni omjeri dozvoljavaju agilna ubrzanja i pretjecanja, a na autocesti je za 130 km/h dovoljno svega 2700 okretaja.
To je rezultiralo prosječnom potrošnjom od 6,5 l/100 km na otvorenom, odnosno oko 8 litara u gradu. Dakako, postoje tehnike kojima se uspješno može potrošiti i više (po želji i bitno više), no tek manji broj vozača vlada umijećem koje im pomaže da do kraja iskoriste potencijal ovako dobrog agregata i pri tome prođu s još manje goriva. Kao zaključak, ostaje nam konstatirati da upravo ovaj dCi najbolje paše uz opuštenu i samouvjerenu prirodu Megane-a CC.
Cijene kreću od 160.450 kn (za model Expression s 1.6 16V benzincem i 110 KS), a 1.5 dCi dizelaš s istim brojem konja stoji 190.450 kn. Razlog je to više za izbor većeg i elastičnijeg dCi-ja sa 130 KS. Cijena takvog Megane-a CC i dalje je manja od 200.000 kn.
