Član
Lancer je Mitsubishiju ono što je Corolla bila Toyoti – stup stabilnosti cjelokupne modelske palete, još od 1973. Današnji Lancer je privlačnog izgleda i uobičajeno visoke kvalitete, s naglaskom na prostranost i praktičnost. Dakle pravi 'no-nonsense' obiteljski automobil dobre upotrebne vrijednosti. Dok volumenom prtljažnika sustiže etablirane veličine iz D segmenta, cijenom ostaje u području dobrostojećeg C-segmenta.
Mitsubishijevim dizajnerima je uspjelo kroz Lancerovu vanjštinu dočarati temperament koji se u njemu krije. Svojim markantnim nosom kojim goropadno njuši asfalt nagovještava koliko se razlikuje od automobilskog jednoličja čijem utjecaju sve manje marki odolijeva. U svijetu u kojem sve postaje nalik jedno na drugo Lancer nosi gene Ralliarta i zrači samouvjerenošću. Svoju osobnost iskazuje i dimenzijama – smjestio se negdje između C i D segmenta.
Ovo je već deveta generacija istoimenog vozila i konačno vrhunski izgledaju sve, a ne samo Evo izvedbe. Lancer je uvijek pokušavao biti nešto posebno. Do krajnjih granica banaliziranom japanskom postotku dizajna, kao konstanti, Mitsubishi je dodavao razne stilove i utjecaje, s rezultatom da se Lancer nekima sviđao, a nekima bio odbojan (sjetimo se samo "amerikanizirane" serije s kraja '80-tih koja je podijelila mišljenja, ili pretposljednjeg izdanja koji je u stilističkom smislu bio korak unatrag). No sve te generacije imale su istu osobinu – bili su to fantastično pouzdani i tehnički dugovječni proizvodi, možda tek s ponekom manom. Vjerni klub kupaca znao je to honorirati.
Naravno, za col veći kotači i decentno stražnje krilo ni današnjem Lanceru ne bi bili viška, ali nemojmo pretjerivati. Posebno ne ako je u pitanju automobil s (novim) baznim 1.6 atmosferskim otto agregatom poznatim iz Euro-bestsellera ASX-a. Zamjena je to za 1.5 benzinca s kojim je ova serija prije tri godine i debitirala. Maleni napredak u zapremini donio je osjetan skok u performansama i kvaliteti vožnje, uz bitno manju potrošnju u praksi.
Tehnološki gledano ovaj motor predstavlja ogledni primjer dosega modernih atmosferskih četverocilindraša predviđenih za masovnu ugradnju. Dvije bregaste osovine pomoću MIVEC tehnologije varijabilnog razvoda upravljaju sa 16 ventila. 117 KS je velika snaga koja se razvija pri uobičajenih 6000 okretaja, slično kao i moment (pri 4000) u maksimalnom iznosu od solidnih 154 Nm. Emisija CO2 je 130 g/km uz pripadajuću kombiniranu potrošnju od samo 5,6 l/100 km (prema ECE normi).
Praksa to potvrđuje. Primjerice, tijekom više stotina kilometara talijanskim autocestama Lancer je tvrdoglavo održavao prosječnu putnu brzinu od 130 km/h, a da pritom nije trošio više od 7,2 l na 100 km. Izvanredna elastičnost i u području najviše dozvoljene brzine dio je odgovora na pitanje zašto mjenjač ima samo pet brzina, a ne šest. Prijenosni omjer navišeg stupnja proračunat je na način da se pri stvarnih 130 km/h (prema brzinomjeru to je već 140 km/h) radilica okreće svega 3600 puta. U kombinaciji s relativno velikim spremnikom goriva (60 litara) Lancer ostvaruje netipično visoku autonomiju i u svakom slučaju doseže 700, često i preko 800 kilometara.
Iznenađuje Mitsubishijeva odluka da ovu sportski agilnu limuzinu opremi toliko udobnim ovjesom. Nama to ne smeta, dapače, a čudi nas samo zato jer smo posljednjih godina iskusili mnoga nehumano tvrda podvozja, i u automobilima kojima to nikako ne pristaje. Lancerov ovjes fenomenalno filtrira grube neravnine, a nesavršeni asfalt s lakoćom pretvara u apsolutno glatku površinu. Istina, nešto se više naginje pri skretanju te u zavojima, ali se pritom jako lijepo vozi te vjerno prati zacrtanu putanju. U kritičnim prilikama vozač može računati i na pomoć serijskog ESP-a.
Uz tako pogođeni ovjes moramo spomenuti i mjenjač koji je solidan, ali njegova kvalitetnom kožom presvučena ručica kroz stupnjeve putuje uz određeni otpor, kao da mehanizam nije dovoljno podmazan. Takav način rada mjenjača uopće nije svojstven japanskim proizvođačima, pa ostaje zaključak da je Mitsubishi štedio na krivom mjestu.
Cijena baznog modela Lancer Inform pokretanog novim 1.6 četverocilindrašem iznosi 126.000 kn. Oprema je već od starta kompletna, ali ništa više od toga. Tko želi zaokruženu sliku, s kvakama i retrovizorima u boji, 16" alu naplacima, klimom koja je automatska i inim sitnicama poput onih na testiranom primjerku, birat će srednju razinu Invite, za 136.000 kn. Lancer se (privremeno) ne nudi uz dizelaša, a pored spomenutog 1.6 agregata prodaje se i s jačim benzincima.
Bez obzira što je Mitsubishi Motors malena marka u usporedbi s velikim koncernima i fuzioniranim divovima današnje autoindustrije, do hrvatskih kupaca su automobili s dijamantnim logotipom uvijek stizali lako. Lancer je (ponekad uz Colt) u Hrvatskoj slovio kao najpopularniji Mitsubishi, što se iz sastava domaćeg voznog parka i dan-danas lako iščitava. Bez obzira na turbulencije koje drmaju branšom i koje su zahvatile bivšeg domaćeg zastupnika, Lancer je s razlogom ostao cijenjeni "brand" na domaćim prometnicama.
