Jeste li ikada podigli poklopac motora vašeg automobila i zapitali se što se zapravo događa unutra? Motor automobila izgleda kao hrpa nabacanog metala, žica i cijevi pa se čovjek mora zapitati - čemu sve to? Pokušat ćemo vam objasniti na jednostavan i pristupačan način...
Motor s unutarnjim sagorijevanjem radi na principu pretvaranja kemijske energije u toplinsku. Nažalost, od te ukupne dobivene energije u mehanički rad možemo pretvoriti tek 30-ak posto, i s obzirom na to motori s unutarnjim sagorijevanjem su prilično neekonomični. No zato su relativno jeftini i koriste (barem zasad) još uvijek pristupačno gorivo. A goriva su naftni derivati, određeni benzini, plin i plinsko ulje, uglavnom smjesa ugljikovodika. Miješanjem takvog goriva sa zrakom nastaje lako zapaljiva smjesa kojom se puni komora za izgaranje čije zidove čini blok motora, vrh glave motora, dok je dno pomično, a zapravo ga predstavlja klip. Taj pomični klip najprije sabija smjesu goriva i zraka pod određenim tlakom, a u točno određenom trenutku smjesa se pali, bilo samostalno (dizel motori), bilo vanjskim zapaljenjem (iskrom svjećice kod benzinskih motora).
Tada dolazi do eksplozije i nagle ekspanzije plinova u komori uslijed čega klip biva snažno potisnut prema dolje. Kako je on vezan za osovinu, ovo se pravocrtno kretanje pretvara u kružno. Tako klip dolazi do krajnje donje točke i počinje se ponovo vraćati prema gore. Kod četverotaktnih motora kretanje klipa prema gore koristi se za pražnjenje komore za izgaranje od zaostalih plinova, dok se kod dvotaktnih motora istovremeno i komprimira nova smjesa.
Motor s unutarnjim sagorijevanjem je primjer Carnotovog kružnog procesa. Prvo rastu tlak i temperatura, a zatim dolazi do eksplozije i naglog povećanja tlaka uslijed širenja medija koji se koristi kao radna snaga. I tako u krug. Da bi ovaj proces iskoristili za stvaranje mehaničke energije, odnosno sile koju ćemo kasnije iskoristiti za pokretanje vozila, potrebno je razumjeti konstrukciju motora s unutarnjim izgaranjem. Ona se sastoji od komore za izgaranje, unutar koje se odvija cjelokupni proces pa je zato motor s unutarnjim sagorijevanjem i dobio svoje ime. Komoru za izgaranje čine zidovi cilindra, glava cilindra s ventilima (i svjećicom kod benzinskih motora) te klip koji je spojen s radilicom, a kreće se gore-dolje i time obavlja radne taktove - usis, kompresiju, ekspanziju i ispuh. Kod dvotaktnih motora, usis i ispuh te kompresija i ekspanzija se odvijaju istovremeno.
Razlika u radu benzinskog i dizelskog motora je u paljenju smjese. Naime, kod dizelskih motora smjesa se u ključnom trenutku ne pali iskrom svjećice, nego se tada u cilindar pod pritiskom ubrizgava gorivo koje samostalno izgara zbog visoke temperature. Dakle, dizel motori nemaju svjećica, nego rade na principu samozapaljenja goriva.
Motor s unutarnjim sagorijevanjem radi na principu pretvaranja kemijske energije u toplinsku. Nažalost, od te ukupne dobivene energije u mehanički rad možemo pretvoriti tek 30-ak posto, i s obzirom na to motori s unutarnjim sagorijevanjem su prilično neekonomični. No zato su relativno jeftini i koriste (barem zasad) još uvijek pristupačno gorivo. A goriva su naftni derivati, određeni benzini, plin i plinsko ulje, uglavnom smjesa ugljikovodika. Miješanjem takvog goriva sa zrakom nastaje lako zapaljiva smjesa kojom se puni komora za izgaranje čije zidove čini blok motora, vrh glave motora, dok je dno pomično, a zapravo ga predstavlja klip. Taj pomični klip najprije sabija smjesu goriva i zraka pod određenim tlakom, a u točno određenom trenutku smjesa se pali, bilo samostalno (dizel motori), bilo vanjskim zapaljenjem (iskrom svjećice kod benzinskih motora).
Tada dolazi do eksplozije i nagle ekspanzije plinova u komori uslijed čega klip biva snažno potisnut prema dolje. Kako je on vezan za osovinu, ovo se pravocrtno kretanje pretvara u kružno. Tako klip dolazi do krajnje donje točke i počinje se ponovo vraćati prema gore. Kod četverotaktnih motora kretanje klipa prema gore koristi se za pražnjenje komore za izgaranje od zaostalih plinova, dok se kod dvotaktnih motora istovremeno i komprimira nova smjesa.
Motor s unutarnjim sagorijevanjem je primjer Carnotovog kružnog procesa. Prvo rastu tlak i temperatura, a zatim dolazi do eksplozije i naglog povećanja tlaka uslijed širenja medija koji se koristi kao radna snaga. I tako u krug. Da bi ovaj proces iskoristili za stvaranje mehaničke energije, odnosno sile koju ćemo kasnije iskoristiti za pokretanje vozila, potrebno je razumjeti konstrukciju motora s unutarnjim izgaranjem. Ona se sastoji od komore za izgaranje, unutar koje se odvija cjelokupni proces pa je zato motor s unutarnjim sagorijevanjem i dobio svoje ime. Komoru za izgaranje čine zidovi cilindra, glava cilindra s ventilima (i svjećicom kod benzinskih motora) te klip koji je spojen s radilicom, a kreće se gore-dolje i time obavlja radne taktove - usis, kompresiju, ekspanziju i ispuh. Kod dvotaktnih motora, usis i ispuh te kompresija i ekspanzija se odvijaju istovremeno.
Razlika u radu benzinskog i dizelskog motora je u paljenju smjese. Naime, kod dizelskih motora smjesa se u ključnom trenutku ne pali iskrom svjećice, nego se tada u cilindar pod pritiskom ubrizgava gorivo koje samostalno izgara zbog visoke temperature. Dakle, dizel motori nemaju svjećica, nego rade na principu samozapaljenja goriva.