Član
Povijest Forda GT 40 pocela je u ranim šezdesetim, a trajala je gotovo još cijelo desetljece. U to vrijeme otkrivena su neka nevjerovatna vozila koja su cistila konkurenciju pred sobom u utrkama izdržljivosti po cijelom svijetu. U skladu s time, u igri su bila neka od najvecih imena motorsporta u 20 stoljecu, s obje strane Atlantika: AJ Foyt, Bruce McLaren, Carroll Shelby, Dan Gurney, Jackie Ickx, Phil Hill te Mike Hailwood. 6. Lipnja 1962. Henry Ford II je u svojoj kampanji imao na umu uvesti Ford u svijet ozbiljnih utrka. Glavna tocka te kampanje koja se zvala ?Ford Total Perfomances? bila je osvojit naslov u Le Mansu. U tome svjetski najpoznatijem i najglamuroznijem natjecanju glavnu rijec su vodili Ferrariji s gomilom auta koji su se uspješno natjecali u razlicitim klasama.
Le Mans u Francuskoj je tek jedan mali tih gradic 51 tjedan u godini, ali svake godine u Lipnju sva elita svjetskog motorsporta se okupi kako bi prisustvovala najpoznatijoj utrci na svijetu. Prva utrka se održala 1923 kada su pobjedili Andre Lagache i Dan Gurney s prosjecnom brzinom od 92 km/h, prešavši 2210 km u njihovom 3-litrenom Chenard / Walker bolidu. Dan Gurney /A.J. Foyt pobjedili su u Le Mansu 1967 s njihovim 7-litrenim GT 40 prevalivši 5234 km s prosjecnom brzinom od 215 km/h. Najbolje od svega je da Le Mans nije bila samo obicna utrka, bila je to drugacija utrka od svih voženih, utrka s tradicijom i prestižom.
Da bi ozbiljno pristupili utrkama izdržljivosti Ford je trebao auto koji je mogao postici 320 km/h s središno postavljenim motorom, kao i to da motor može izdržati 24 sata s prosjecnom brzinom od 195 km/h. Zbog toga je Ford kupio prava od Enza Ferrarija koja su ih koštala 18$ dolara, a sve u cilju da postignu što bolji rezultat.
Pocetci GT40
Ford je imao pricuvni plan kojeg su iskoristili kada je Ferrari krenuo u krivom smjeru, Dearbornova skupina je krenula osnovati svoj osobni trkaci program. Ford je vec bio u vezi s Roy Lunn-om, Englezom koji je svoju karijeru zapoceo u Britaniji s Fordom ali se vratio u SAD 1958. Prije nego što je Lunn-ijeva ekipa krenula s GT40 postojala je ideja da se iskoristi Mustang I, auto s središno postavljenim motorom. Aluminijski i lagani, s dva sjedala podpomognut s 1.7 litrenim V4 motorom. Ipak Mustang nije bio zanimljiv koliko i novi GT40 koji je tada postojao samo još u planovima. 1. Sijecnja. 1936 na Londonskom Racing Car Show-u predstavljena su dva Fordova modela, Lola GT te GT40, no GT40 je zbog svojih aerodinamicnih linija, izgleda, jednim sjedalom i mnogim drugim u to vrijeme neobicnim stvarima izazvao mnogo više pažnje.
Ford GT
U Travnju 1964 sve je dovršeno i Ford GT je napokon predstavljen na pressici u New Yorku. Usporedujuci ga s Lolom, bio je veci, duži, izvrsno izvedena karoserija, s ekstremnim izgledom prednjeg i zadnjeg dijela koji su u potpunosti napravljeni od fibberglassa. A najzanimljivija stvar se krila iza kabine, Fordov u potpunosti aluminijski 4.2-litarski, V8 motor zvan ?Indianapolis? s 4-brzine, dupli amortizeri s mogucnosti podešavanja i s 11.5 icnim diskovima na svakom kotacu. Nepotrebno je govoriti kakvu je samo reakciju izazvala ova zvijer. Fordov novi bolid nazvan je jednostavno, ?Ford GT?. GT je znacilo ?Gran Turismo??ili ?Grand Touring?. Broj 40 oznacavao je visinu auta u incima ( GT je bio visok samo 1.2 metra!).
Dva tjedna nakon predstavljana auto je izveden na stazu Le Mans da izvrši svoj prva testiranja prije utrke. Stvari nisu išle dobro za njih. Normalni program testiranja nije omogucilo loše vrijeme koji su skupa s aerodinamickim problemima uzrokovalo dva izletanja i uništenje bolida, što je skratilo potreban trening mehanicarima i vozacima.
GT40 Mark II i prve pobjede
Do Lipnja (mjesec u kojem se održava utrka u Le Mansu) mnogi problemi su riješeni i auto je mogao parirati tada dominatnim Ferrarijima, ali i dalje je problem bio pouzdanost. Zbog toga Ford dovodi Carrolla Shelby-a koji nadgleda program razvoja. On je poceo raditi na programu instaliranja boljeg 7-litarskog serijskog (cestovnog) motora koji je poznatiji pod oznakom Mark II za kojeg ce se kasnije pokazati kao bolji potez iz razloga jer je bio brži pouzdaniji od Marka I, u skladu s tim su bili i dobri rezultati u Le Mansu, 1965 bila je jako dobra godina za njih, GT40 je u samo dvije sezone postao veliki kandidat za vrh.
Ford je testirao svoj GT40 Mark II vrlo iscrpno – u svojim zracnim tunelima i na specijalinim dynamo metrima s kojim su uspjevali simulirati 48-satnu utrku na Le Mansu i zahvaljujuci tome 1966 pocela je cetvoro godišnja dominacija GT40.
U utrci 24 sata Daytone, Ken Miles i Loyd Ruby su pobijedili, ali još važniji je izgledao ostatak podija, 1-2-3 za Ford. I na 12 sati Seberinga cijelo pobjednicko postolje je pripalo Fordu.
U utrci Le Mans-a 1966 Ford je poveo. U nedjeljno jutro imali su izrazito veliku stvorenu razliku te se dobili naredbu da uspore i štede auto. Do podnevna, 10 od 13 Fordovih vozaca koji su krenuli u utrku, mnogi od njih iz privatnih momcadi, imali su nekakav problem i odustali su, a preostala tri auta bila su dovoljna za 1-2-3 pobjedu. Fordovi vozaci su u svojoj trecoj sezoni u enduarce utrkama uspjeli pobijedit s svim vozacima na postolju (?triple crown?).
Ford GT40 danas
Da Ford GT40 nije samo legenda pobrinuli su se Fordovi strucnaci 2004 izbacivši na tržište replicu tog legendarnoga pobjednika. U drugoj godini proizvodnje prodano je cak 1,302 automobila, a cijena na Americkom tržištu mu iznosi 140 000$. Da taj potomak trkace legende nije samo šminka dokazao je kada je u usporednom testu porazio 55 000$ skupljeg Ferrarija Challenge. Od 0 do 100 km/h je ima sporije ubrzanje od cak 0.8 sek!, dok je na utrci od 402 metra imao bolju krajnju brzinu za cak 21 km/h. Ferrari nije jedini auto koji je bio skuplji a da ga je GT40 pobjedio… Od njegovi perfomansama možemo dugo… Sami pomisao na Americki V8 5.4-litreni motor od 550 KS koje ostvaljaju debeli crni masni trag pod zadnjim kotacima uz pomoc 6-brzinskog mjenjaca… Šasija izradena uz pomoc aluminija i karbona, veelike Brembo kocnice, naprijed 18 icni a nazat 19 incni kotaci opremljeni Goodyear Eagle F1 Supercar gumama. Ubraznje? – prava sitnica, 3.3 sekunde do 100 km/h iz mirovanja, dok brzinomjer posustaje tek na brojci od 330 km/h! Duljinu od 402 metra prelazi za samo 11.6 sek. uz krajnju brzinu od nevjerovatnih 206 km/h!
Le Mans u Francuskoj je tek jedan mali tih gradic 51 tjedan u godini, ali svake godine u Lipnju sva elita svjetskog motorsporta se okupi kako bi prisustvovala najpoznatijoj utrci na svijetu. Prva utrka se održala 1923 kada su pobjedili Andre Lagache i Dan Gurney s prosjecnom brzinom od 92 km/h, prešavši 2210 km u njihovom 3-litrenom Chenard / Walker bolidu. Dan Gurney /A.J. Foyt pobjedili su u Le Mansu 1967 s njihovim 7-litrenim GT 40 prevalivši 5234 km s prosjecnom brzinom od 215 km/h. Najbolje od svega je da Le Mans nije bila samo obicna utrka, bila je to drugacija utrka od svih voženih, utrka s tradicijom i prestižom.
Da bi ozbiljno pristupili utrkama izdržljivosti Ford je trebao auto koji je mogao postici 320 km/h s središno postavljenim motorom, kao i to da motor može izdržati 24 sata s prosjecnom brzinom od 195 km/h. Zbog toga je Ford kupio prava od Enza Ferrarija koja su ih koštala 18$ dolara, a sve u cilju da postignu što bolji rezultat.
Pocetci GT40
Ford je imao pricuvni plan kojeg su iskoristili kada je Ferrari krenuo u krivom smjeru, Dearbornova skupina je krenula osnovati svoj osobni trkaci program. Ford je vec bio u vezi s Roy Lunn-om, Englezom koji je svoju karijeru zapoceo u Britaniji s Fordom ali se vratio u SAD 1958. Prije nego što je Lunn-ijeva ekipa krenula s GT40 postojala je ideja da se iskoristi Mustang I, auto s središno postavljenim motorom. Aluminijski i lagani, s dva sjedala podpomognut s 1.7 litrenim V4 motorom. Ipak Mustang nije bio zanimljiv koliko i novi GT40 koji je tada postojao samo još u planovima. 1. Sijecnja. 1936 na Londonskom Racing Car Show-u predstavljena su dva Fordova modela, Lola GT te GT40, no GT40 je zbog svojih aerodinamicnih linija, izgleda, jednim sjedalom i mnogim drugim u to vrijeme neobicnim stvarima izazvao mnogo više pažnje.
Ford GT
U Travnju 1964 sve je dovršeno i Ford GT je napokon predstavljen na pressici u New Yorku. Usporedujuci ga s Lolom, bio je veci, duži, izvrsno izvedena karoserija, s ekstremnim izgledom prednjeg i zadnjeg dijela koji su u potpunosti napravljeni od fibberglassa. A najzanimljivija stvar se krila iza kabine, Fordov u potpunosti aluminijski 4.2-litarski, V8 motor zvan ?Indianapolis? s 4-brzine, dupli amortizeri s mogucnosti podešavanja i s 11.5 icnim diskovima na svakom kotacu. Nepotrebno je govoriti kakvu je samo reakciju izazvala ova zvijer. Fordov novi bolid nazvan je jednostavno, ?Ford GT?. GT je znacilo ?Gran Turismo??ili ?Grand Touring?. Broj 40 oznacavao je visinu auta u incima ( GT je bio visok samo 1.2 metra!).
Dva tjedna nakon predstavljana auto je izveden na stazu Le Mans da izvrši svoj prva testiranja prije utrke. Stvari nisu išle dobro za njih. Normalni program testiranja nije omogucilo loše vrijeme koji su skupa s aerodinamickim problemima uzrokovalo dva izletanja i uništenje bolida, što je skratilo potreban trening mehanicarima i vozacima.
GT40 Mark II i prve pobjede
Do Lipnja (mjesec u kojem se održava utrka u Le Mansu) mnogi problemi su riješeni i auto je mogao parirati tada dominatnim Ferrarijima, ali i dalje je problem bio pouzdanost. Zbog toga Ford dovodi Carrolla Shelby-a koji nadgleda program razvoja. On je poceo raditi na programu instaliranja boljeg 7-litarskog serijskog (cestovnog) motora koji je poznatiji pod oznakom Mark II za kojeg ce se kasnije pokazati kao bolji potez iz razloga jer je bio brži pouzdaniji od Marka I, u skladu s tim su bili i dobri rezultati u Le Mansu, 1965 bila je jako dobra godina za njih, GT40 je u samo dvije sezone postao veliki kandidat za vrh.
Ford je testirao svoj GT40 Mark II vrlo iscrpno – u svojim zracnim tunelima i na specijalinim dynamo metrima s kojim su uspjevali simulirati 48-satnu utrku na Le Mansu i zahvaljujuci tome 1966 pocela je cetvoro godišnja dominacija GT40.
U utrci 24 sata Daytone, Ken Miles i Loyd Ruby su pobijedili, ali još važniji je izgledao ostatak podija, 1-2-3 za Ford. I na 12 sati Seberinga cijelo pobjednicko postolje je pripalo Fordu.
U utrci Le Mans-a 1966 Ford je poveo. U nedjeljno jutro imali su izrazito veliku stvorenu razliku te se dobili naredbu da uspore i štede auto. Do podnevna, 10 od 13 Fordovih vozaca koji su krenuli u utrku, mnogi od njih iz privatnih momcadi, imali su nekakav problem i odustali su, a preostala tri auta bila su dovoljna za 1-2-3 pobjedu. Fordovi vozaci su u svojoj trecoj sezoni u enduarce utrkama uspjeli pobijedit s svim vozacima na postolju (?triple crown?).
Ford GT40 danas
Da Ford GT40 nije samo legenda pobrinuli su se Fordovi strucnaci 2004 izbacivši na tržište replicu tog legendarnoga pobjednika. U drugoj godini proizvodnje prodano je cak 1,302 automobila, a cijena na Americkom tržištu mu iznosi 140 000$. Da taj potomak trkace legende nije samo šminka dokazao je kada je u usporednom testu porazio 55 000$ skupljeg Ferrarija Challenge. Od 0 do 100 km/h je ima sporije ubrzanje od cak 0.8 sek!, dok je na utrci od 402 metra imao bolju krajnju brzinu za cak 21 km/h. Ferrari nije jedini auto koji je bio skuplji a da ga je GT40 pobjedio… Od njegovi perfomansama možemo dugo… Sami pomisao na Americki V8 5.4-litreni motor od 550 KS koje ostvaljaju debeli crni masni trag pod zadnjim kotacima uz pomoc 6-brzinskog mjenjaca… Šasija izradena uz pomoc aluminija i karbona, veelike Brembo kocnice, naprijed 18 icni a nazat 19 incni kotaci opremljeni Goodyear Eagle F1 Supercar gumama. Ubraznje? – prava sitnica, 3.3 sekunde do 100 km/h iz mirovanja, dok brzinomjer posustaje tek na brojci od 330 km/h! Duljinu od 402 metra prelazi za samo 11.6 sek. uz krajnju brzinu od nevjerovatnih 206 km/h!