Član
KAKO NASTAJE ISKRA NA SVIJEĆICI
Snaga za pogon oto-motora dobiva se izgaranjem smjese benzina i zraka. Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi se zapalila. Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske elektrode ulaze u prostor za izgaranje. Ako je napon doveden na svjećicu za paljenje dovoljno velik za paljenje, električna struja preskoči razmak između elektroda, pri čemu ima oblik iskre.
-Drugi dijelovi uređaja za paljenje imaju zadatak da svjećicama u pojedinim cilindrima dovedu probojni napon u točno određenom trenutku paljenja. Da bi se stvorila iskra za paljenje, treba zadovoljiti neke zahtjeve: što je veći razmak između elektroda, to veći mora biti električni napon. Budući da iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu benzina i zraka, a intenzivnost iskre ovisi i o razmaku elektroda, on se obično propisuje na 0,7 milimetara.
-Napon na svjećici mora biti visok, najmanje 14.000 volti. Međutim, kako se prilično napon gubi, uređaj za paljenje mora osigurati napon od 30.000 volti. Napon električne instalacije koji je obično 12 volti, dakako nije dovoljan za paljenje. Zato se napon akumulatora mora u indukcijskom svitku više tisuća puta povećati i do svake svjećice mora biti doveden u pravom trenutku. Taj zadatak obavlja razvodnik paljenja, koji struju visokog napona prenosi po određenom redoslijedu na pojedine cilindre. Jedan od dijelova u razvodniku paljenja, mehanički prekidač (platine) pri tome sudjeluje zajedno s indukcijskim svitkom u dobivanju visokog napona.
-Kondenzator koji je povezan s prekidačem sprečava nastajanje štetnih iskri između platinskih kontakata prekidača.
AKUMULATOR
Akumulator je spremnik električne energije, kojom opskrbljuje električni pokretač, svjetla, signalne uređaje i druge potrošače struje. Akumulator je sastavljen od više ćelija, od kojih svaka ima napon od 2 volta, koje su kovinskim letvama vezana jedna za drugu u serijsku vezu. Današnji automobilski akumulatori imaju šest ćelija odnosno napon od 12 volti. Svaka ćelija ima po jedan sklop pozitivnih i negativnih ploča koje stoje u razrjeđenoj sumpornoj kiselini (elektrolitu). Pozitivne ploče sadržavaju olovni oksid kao aktivnu tvar, a negativne lovnu pjenu. Kad se troši struja, kiselina elektrolita reagira s pločama, pri čemu se kemijska energija pretvara u električnu. Elektrode od olovnog oksida se nabijaju pozitivno dok se olovne elektrode nabijaju negativno. Električna struja teče s negativnih ploča po strujnom krugu kroz potrošače na pozitivne ploče i natrag u kiselinu. Kemijskom reakcijom se na površinu obiju elektroda izlučuje olovni sulfat. Pri tome se sumporna kiselina vezuje s pločama i elektrolit se pretvara u vodu. Akumulator se isprazni kad se aktivna tvar obiju elektroda posve pretvori u olovni sulfat. Pri punjenju akumulatora električnom strujom reakcija je upravo suprotna: olovni sulfat ploča se ponovo razgradi u olovnu spužvu i olovni oksid, a oslobodi se sumporna kiselina. Svaki akumulator traje od 2-4 godine. Nakon toga se više ne može puniti. Na pločama sa nahvata kora sulfata koji djeluje kao izolator. Akumulator je najopterećeniji pri puštanju motora u rad. U toku vožnje generator električne struje sve vrijeme pomalo puni akumulator.
SVIJEĆICA
Svjećica se sastoji od kovinske glavne elektrode koja je u keramičkom izolatoru velike izolacijske vrijednosti; donji dio izolatora obuhvaća kovinsko kućište svjećice s navojem, s kojim se svjećica učvrsti u glavu motora. Na nozi svjećice je zavarena druga, vanjska elektroda, koja je preko glave motora u električnom spoju s masom (što znači negativnim polom) vozila. Udaljenost vanjske elektrode od glavne (razmak elektroda) je uvijek točno određen. Struja visokog napona teče od razvodnika paljenja kroz glavnu elektrodu i premosti razmak između elektroda u obliku iskre za paljenje.
-Da bi motor mogao postići odgovarajuću snagu iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu goriva i zraka. Zato razmak između elektroda mora biti relativno velik. Međutim, što veći razmak, to veći i napon paljenja. Svjećice automobila obično imaju razmak elektroda 0,4 do 0,8 mm. Razmak treba povremeno pregledati i po potrebi podesiti, jer se elektrode s vremenom troše. Ponekad se između elektroda nakupe ostaci izgaranja koji premoste razmak između elektroda. Tada iskra vrlo oslabi ili posve izostane.
-Nepravilan razmak između elektroda, nije jedini uzrok slabog ili neredovitog paljenja. Ogrebotina ili napuklina na izolatoru ili talog od ulja, vode ili čađe na njegovoj površini mogu također uvjetovati gubljenje napona i slabu iskru.
-Kovinski brtvilni prsten iznad navoja sprečava izlaženje plinova između glave motora i svjećice, dok su izolator i kovinsko kućište zabrtvljeni prstenima ugrađenim u svjećicu. S obzirom na to da su motori različitih osobina, treba upotrebljavati samo one svjećice koji za određeni motor propisuje proizvođač automobila.
Različite svjećice za različite motore
Svjećice su po svom obliku i sposobnosti odvođenja topline prilagođene opterećenjima, broju okreta, obliku prostora za izgaranje, omjeru kompresije, sastavu smjese i radnim temperaturama određenog motora.
-Toplinska vrijednost svjećica
Svjećice se dijele po svojoj toplinskoj vrijednosti, što znači po sposobnosti odvođenja topline s glavne elektrode na glavu motora i odatle na sistem za hlađenje. Visoku toplinsku vrijednost ima svjećica s kratkom nogom izolatora. U tom slučaju je površina kojom prima toplinu mala i svjećica brzo odvodi primljenu toplinu. Takva svjećica je primjerena za motore dobrih radnih karakteristika.
-Svjećica s dugom nogom izolatora ima nisku toplinsku vrijednost; površina izolatora koja prima toplinu je velika, a predavanje topline sporo. Takva svjećica je prikladna za motore s manjim toplinskim opterećenjima, jer bi se u motorima s velikim toplinskim opterećenjima pregrijala u uzrokovala samozapaljenje smjese.
-Dug i kratak navoj svjećice
Navoj s kojim se svjećica učvršćuje u glavu motora je različite duljine, što ovisi o debljini glave. Nikad se ne smiju svjećice s dugim navojem učvrstiti u glavu koja je izrađena za ugrađivanje svjećice s kratkim navojem, jer bi onaj dio svjećice koji strši u prostor za izgaranje mogao oštetiti klip. Svjećica s kratkim navojem učvršćena u otvor s dugim navojem bi među ostalim izložila izgaranju i dio navojnog otvora, tako da bi poslije bilo teško učvrstiti odgovarajuću svjećicu s dugim navojem.
Snaga za pogon oto-motora dobiva se izgaranjem smjese benzina i zraka. Uređaj za paljenje pri tome daje potrebnu električnu iskru smjesi da bi se zapalila. Obično svaki cilindar ima jednu svjećicu za paljenje, čije kovinske elektrode ulaze u prostor za izgaranje. Ako je napon doveden na svjećicu za paljenje dovoljno velik za paljenje, električna struja preskoči razmak između elektroda, pri čemu ima oblik iskre.
-Drugi dijelovi uređaja za paljenje imaju zadatak da svjećicama u pojedinim cilindrima dovedu probojni napon u točno određenom trenutku paljenja. Da bi se stvorila iskra za paljenje, treba zadovoljiti neke zahtjeve: što je veći razmak između elektroda, to veći mora biti električni napon. Budući da iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu benzina i zraka, a intenzivnost iskre ovisi i o razmaku elektroda, on se obično propisuje na 0,7 milimetara.
-Napon na svjećici mora biti visok, najmanje 14.000 volti. Međutim, kako se prilično napon gubi, uređaj za paljenje mora osigurati napon od 30.000 volti. Napon električne instalacije koji je obično 12 volti, dakako nije dovoljan za paljenje. Zato se napon akumulatora mora u indukcijskom svitku više tisuća puta povećati i do svake svjećice mora biti doveden u pravom trenutku. Taj zadatak obavlja razvodnik paljenja, koji struju visokog napona prenosi po određenom redoslijedu na pojedine cilindre. Jedan od dijelova u razvodniku paljenja, mehanički prekidač (platine) pri tome sudjeluje zajedno s indukcijskim svitkom u dobivanju visokog napona.
-Kondenzator koji je povezan s prekidačem sprečava nastajanje štetnih iskri između platinskih kontakata prekidača.
AKUMULATOR
Akumulator je spremnik električne energije, kojom opskrbljuje električni pokretač, svjetla, signalne uređaje i druge potrošače struje. Akumulator je sastavljen od više ćelija, od kojih svaka ima napon od 2 volta, koje su kovinskim letvama vezana jedna za drugu u serijsku vezu. Današnji automobilski akumulatori imaju šest ćelija odnosno napon od 12 volti. Svaka ćelija ima po jedan sklop pozitivnih i negativnih ploča koje stoje u razrjeđenoj sumpornoj kiselini (elektrolitu). Pozitivne ploče sadržavaju olovni oksid kao aktivnu tvar, a negativne lovnu pjenu. Kad se troši struja, kiselina elektrolita reagira s pločama, pri čemu se kemijska energija pretvara u električnu. Elektrode od olovnog oksida se nabijaju pozitivno dok se olovne elektrode nabijaju negativno. Električna struja teče s negativnih ploča po strujnom krugu kroz potrošače na pozitivne ploče i natrag u kiselinu. Kemijskom reakcijom se na površinu obiju elektroda izlučuje olovni sulfat. Pri tome se sumporna kiselina vezuje s pločama i elektrolit se pretvara u vodu. Akumulator se isprazni kad se aktivna tvar obiju elektroda posve pretvori u olovni sulfat. Pri punjenju akumulatora električnom strujom reakcija je upravo suprotna: olovni sulfat ploča se ponovo razgradi u olovnu spužvu i olovni oksid, a oslobodi se sumporna kiselina. Svaki akumulator traje od 2-4 godine. Nakon toga se više ne može puniti. Na pločama sa nahvata kora sulfata koji djeluje kao izolator. Akumulator je najopterećeniji pri puštanju motora u rad. U toku vožnje generator električne struje sve vrijeme pomalo puni akumulator.
SVIJEĆICA
Svjećica se sastoji od kovinske glavne elektrode koja je u keramičkom izolatoru velike izolacijske vrijednosti; donji dio izolatora obuhvaća kovinsko kućište svjećice s navojem, s kojim se svjećica učvrsti u glavu motora. Na nozi svjećice je zavarena druga, vanjska elektroda, koja je preko glave motora u električnom spoju s masom (što znači negativnim polom) vozila. Udaljenost vanjske elektrode od glavne (razmak elektroda) je uvijek točno određen. Struja visokog napona teče od razvodnika paljenja kroz glavnu elektrodu i premosti razmak između elektroda u obliku iskre za paljenje.
-Da bi motor mogao postići odgovarajuću snagu iskra mora biti dovoljno jaka da pouzdano zapali smjesu goriva i zraka. Zato razmak između elektroda mora biti relativno velik. Međutim, što veći razmak, to veći i napon paljenja. Svjećice automobila obično imaju razmak elektroda 0,4 do 0,8 mm. Razmak treba povremeno pregledati i po potrebi podesiti, jer se elektrode s vremenom troše. Ponekad se između elektroda nakupe ostaci izgaranja koji premoste razmak između elektroda. Tada iskra vrlo oslabi ili posve izostane.
-Nepravilan razmak između elektroda, nije jedini uzrok slabog ili neredovitog paljenja. Ogrebotina ili napuklina na izolatoru ili talog od ulja, vode ili čađe na njegovoj površini mogu također uvjetovati gubljenje napona i slabu iskru.
-Kovinski brtvilni prsten iznad navoja sprečava izlaženje plinova između glave motora i svjećice, dok su izolator i kovinsko kućište zabrtvljeni prstenima ugrađenim u svjećicu. S obzirom na to da su motori različitih osobina, treba upotrebljavati samo one svjećice koji za određeni motor propisuje proizvođač automobila.
Različite svjećice za različite motore
Svjećice su po svom obliku i sposobnosti odvođenja topline prilagođene opterećenjima, broju okreta, obliku prostora za izgaranje, omjeru kompresije, sastavu smjese i radnim temperaturama određenog motora.
-Toplinska vrijednost svjećica
Svjećice se dijele po svojoj toplinskoj vrijednosti, što znači po sposobnosti odvođenja topline s glavne elektrode na glavu motora i odatle na sistem za hlađenje. Visoku toplinsku vrijednost ima svjećica s kratkom nogom izolatora. U tom slučaju je površina kojom prima toplinu mala i svjećica brzo odvodi primljenu toplinu. Takva svjećica je primjerena za motore dobrih radnih karakteristika.
-Svjećica s dugom nogom izolatora ima nisku toplinsku vrijednost; površina izolatora koja prima toplinu je velika, a predavanje topline sporo. Takva svjećica je prikladna za motore s manjim toplinskim opterećenjima, jer bi se u motorima s velikim toplinskim opterećenjima pregrijala u uzrokovala samozapaljenje smjese.
-Dug i kratak navoj svjećice
Navoj s kojim se svjećica učvršćuje u glavu motora je različite duljine, što ovisi o debljini glave. Nikad se ne smiju svjećice s dugim navojem učvrstiti u glavu koja je izrađena za ugrađivanje svjećice s kratkim navojem, jer bi onaj dio svjećice koji strši u prostor za izgaranje mogao oštetiti klip. Svjećica s kratkim navojem učvršćena u otvor s dugim navojem bi među ostalim izložila izgaranju i dio navojnog otvora, tako da bi poslije bilo teško učvrstiti odgovarajuću svjećicu s dugim navojem.