Član
Zlatni gral svih automobilskih entuzijasta su prototipi – rijetki su i gotovo je nemoguće da „padnu“ u privatne ruke. Ali i to se događa, kao u slučaju ova dva VW Corrada.
VW Corrado Magnum Sport Kombi jedan je od najrjeđih njemačkih sportskih kompakta koji još uvijek postoji, a i rijetko koji štovatelji VW-a koji se kunu u besmrtni Golf 2 uopće znaju za ovaj model. Shooting brake VW Corrado Magnum Sport Kombi drugi je najrjeđi model koji još uvijek postoji – prvi je prototip kabriolet koji je muzejski primjerak u VW-om muzeju.
Dva prototipa koja izgledaju kao dijete zabranjene ljubavi Pola druge generacije i Civica s kraja 80-ih (uz dodatak Audijevih svjetala!) razvijeni su nakon predstavljanja Corrada 1988. Volkswagen je tada naručio od tvrtke Marold Automobili GmbH praktičniju hatchback/karavan inačicu pod Magnum imenom – predviđena produkcija je trebala biti 200 komada za europsko tržište, ali je VW na kraju ipak odustao od projekta.
Poznate linije s kraja 80-ih
Nakon što je Volkswagen napustio ovaj projekt Marold je dva postojeća prototipa stavio na javnu prodaju, a oglašavali su se po nevjerojatnoj cijeni od 3.2 milijuna nikad prežaljenih njemačkih maraka (za oba primjerka), a za tu cijenu dobili bi ste sve papire, tehničku dokumentaciju, rezultate testova zračnog tunela, konstrukcijsku dokumentaciju, njemačko TÜV homologacijsko odobrenje i čak prototipni alat. Kao što je za očekivati, automobili nikad nisu prodani.
Gotovo dvadeset godina kasnije, potpredsjednik Corrado Club of America (CCA) John Kuitwaard je na internetu našao informaciju o dva prototipa – i vjerovali ili ne, na mobile.de je našao da su na prodaji!
Kuitwaard kaže da bi automobili najvjerojatnije završili pod presom da ih on nije kupio. Zanimljivo je da ih je Kuitwaard kupio od jednog njemačkog „šrota“, gdje su automobili već bili spremni za rastavljanje i prešanje. Kuitwaard je preko svojih veza u Volkswagenu otkrio da su čak brojevi šasija oba automobila uklonjeni iz Volkswagenove baze podataka!
Početkom 90-ih ovo je stajalo preko milijun i pol dojč maraka!
Nakon kupnje, Kuitwaard je započeo borbu s američkom administracijom oko uvoza. Pošto automobili nakon kupnje nisu mogli biti uvezeni u SAD, pokušao ih je uvesti pod klauzulom „Show and Display“, međutim Amerikanci su odbili dozvolu. Razlog – automobili su Volkswageni i nisu „dovoljno jedinstveni“. Zamislite američkog carinika: „Volks wagon? Hell, no!!“.
Međutim Kuitwaard nije odustao: naime preostalo mu je čekati za dva modela iz 1989. čeka da se napuni 25 godina od proizvodnje da potpadnu pod uvozno pravilo prema kojima je dozvoljen uvoz automobila starijih od 25 godina. Corrado Magnum Kombiji su iz Njemačke prebačeni u Nizozemsku gdje Kuitwaard ima rođake, gdje su čekali 2014. kada su napokon mogli biti dovedeni u SAD.
I nakon sve te muke čovjek bi pomislio da će Kiutwaard ostaviti barem jedan primjerak za sebe (a drugi za dijelove, kako to kod nas ide). Međutim, na kraju balade nisu živjeli dugo i sretno nego su prototipi stavljeni na prodaju za 49,995 američki dolara (po komadu). Opet dosta povoljnije od 3.2 milijuna dojč-maraka.
VW Corrado Magnum Sport Kombi jedan je od najrjeđih njemačkih sportskih kompakta koji još uvijek postoji, a i rijetko koji štovatelji VW-a koji se kunu u besmrtni Golf 2 uopće znaju za ovaj model. Shooting brake VW Corrado Magnum Sport Kombi drugi je najrjeđi model koji još uvijek postoji – prvi je prototip kabriolet koji je muzejski primjerak u VW-om muzeju.
Dva prototipa koja izgledaju kao dijete zabranjene ljubavi Pola druge generacije i Civica s kraja 80-ih (uz dodatak Audijevih svjetala!) razvijeni su nakon predstavljanja Corrada 1988. Volkswagen je tada naručio od tvrtke Marold Automobili GmbH praktičniju hatchback/karavan inačicu pod Magnum imenom – predviđena produkcija je trebala biti 200 komada za europsko tržište, ali je VW na kraju ipak odustao od projekta.
Poznate linije s kraja 80-ih
Nakon što je Volkswagen napustio ovaj projekt Marold je dva postojeća prototipa stavio na javnu prodaju, a oglašavali su se po nevjerojatnoj cijeni od 3.2 milijuna nikad prežaljenih njemačkih maraka (za oba primjerka), a za tu cijenu dobili bi ste sve papire, tehničku dokumentaciju, rezultate testova zračnog tunela, konstrukcijsku dokumentaciju, njemačko TÜV homologacijsko odobrenje i čak prototipni alat. Kao što je za očekivati, automobili nikad nisu prodani.
Gotovo dvadeset godina kasnije, potpredsjednik Corrado Club of America (CCA) John Kuitwaard je na internetu našao informaciju o dva prototipa – i vjerovali ili ne, na mobile.de je našao da su na prodaji!
Kuitwaard kaže da bi automobili najvjerojatnije završili pod presom da ih on nije kupio. Zanimljivo je da ih je Kuitwaard kupio od jednog njemačkog „šrota“, gdje su automobili već bili spremni za rastavljanje i prešanje. Kuitwaard je preko svojih veza u Volkswagenu otkrio da su čak brojevi šasija oba automobila uklonjeni iz Volkswagenove baze podataka!
Početkom 90-ih ovo je stajalo preko milijun i pol dojč maraka!
Nakon kupnje, Kuitwaard je započeo borbu s američkom administracijom oko uvoza. Pošto automobili nakon kupnje nisu mogli biti uvezeni u SAD, pokušao ih je uvesti pod klauzulom „Show and Display“, međutim Amerikanci su odbili dozvolu. Razlog – automobili su Volkswageni i nisu „dovoljno jedinstveni“. Zamislite američkog carinika: „Volks wagon? Hell, no!!“.
Međutim Kuitwaard nije odustao: naime preostalo mu je čekati za dva modela iz 1989. čeka da se napuni 25 godina od proizvodnje da potpadnu pod uvozno pravilo prema kojima je dozvoljen uvoz automobila starijih od 25 godina. Corrado Magnum Kombiji su iz Njemačke prebačeni u Nizozemsku gdje Kuitwaard ima rođake, gdje su čekali 2014. kada su napokon mogli biti dovedeni u SAD.
I nakon sve te muke čovjek bi pomislio da će Kiutwaard ostaviti barem jedan primjerak za sebe (a drugi za dijelove, kako to kod nas ide). Međutim, na kraju balade nisu živjeli dugo i sretno nego su prototipi stavljeni na prodaju za 49,995 američki dolara (po komadu). Opet dosta povoljnije od 3.2 milijuna dojč-maraka.
