Član
Ima krila, rakete i lasere… ali samo u dizajnerskim mislima
Kada neko kreće na šest godina dug medicinski studij, sigurno se nada da će jednog dana završiti radeći pionirska istraživanja kardiovaskularnih bolesti. Što znači da je život svakog doktora opće prakse razočaranje i žaljenje. Pretpostavljam da je ista priča sa arhitektima. Nitko ne kreće put u karijeri u nadi da će završiti na Taylor Wimpeyu, dizajnirajući sve-u-jednom opremu za kupaonice za dvokrevetne starter domove. Oni su htjeli napraviti katedralu. Ili neboder. Ne budžetnu žalost.
Znam kad sam se prijavljivao za novinara da sam imao vizije sebe na prvoj liniji, izbjegavajući metke i uzimajući intervjue od gospodara rata. Nisam zamišljao da ću sjediti ovdje, sedmicu za sedmicom, opisujući voznju i upravljanje posljednje Citroenove eko-kutije. Iskreno, ne znam kako se svi izborimo sa tim. Zašto, kada su naše nade i snovi pojurili na obalu neophodnog, mi ne skočimo sa mosta i tako završimo sve? Kako ćemo dalje? Pa, ja ću vam reći kako ja idem dalje. Ja podsjetim sebe kako može biti još gore, pa umjesto pisanja o automobilima, mogao bi ih dizajnirati. Zamislite kako bi to strašno bilo. Sanjaš kao dječak da čes jednoga dana kreirati still najnovijih Lamborghinija. U tvom umu imat će krila i lasere i sustav kontrole požara koji omogućuje vozaču da lansira Sea Dart rakete na neprijateljske zrakoplove dok vozi preko okeana brzinom od 400 km/h, jer naravno, bio bi i amfibija uz sve to.
I što se događa? Pa završiti ćete u Fordu, projektirajući stražnju leću žmigavca za sljedeću generaciju Focusa. A sve čemu se možete nadati je da će vam, ako vaš žmigavac bude uspješan, ponuditi da dizajnirate poziciju za fiksiranje stražnjeg sigurnosnog pojasa za Mondeo. To je sve od ambicija što vam je ostalo.
Bio sam u Južnoj Africi nedavno i naletio na automobil nazvan Toyota Avanza. I, nakon nešto razmišljanja, zaključio sam da je to najtužniji komad automobilskog dizajna u ljudskoj istoriji. Među karakteristikama u Toyotinoj brošuri istaknuti su „vozački i suvozački štitnik od sunca“ i vi znate da je jadno ako se moraju hvaliti tim. "Ima dva štitnike za sunce! Wow." Da, i "blaterice“ i pazite sad „prostrane džepove u vratima.“ Siguran sam da je jeftin i da se neće kvariti često. I siguran sam da postoji tržište za takve stvari. No, nemojmo zaboraviti da je neki jadnik morao to dizajnirati. On zna da je karoserija itekako prevelika za te mršave točkove, ali rečeno mu je od strane nadređenih da će veći točkovi biti skuplji i da su u Južnoj Africi nepotrebni. Pogotovo ako se planira luksuzirati sa dva štitnika od sunca. I prostranim džepovima na vratima.
Osjećam se jednako kada vidim Volkswagen Jettu. Namjenjena je ljudima koji smatraju Golf dizel previše radikalnim i „upadljivim“, pa je ova limuzina sa četiri vrata namjerno smirena do tačke u kojoj je gotovo nevidljiva. Neko ko je želio raditi za Ferrari je zadužen za dizajn poklopca prtljažnika. Radio je do kasno u noć, a ujtro njegovi šefovi će reći, "Ne. To mora biti dosadnije od toga" i on će morati počinjati ispočetka. Jedini razlog što ti ljudi ne skaču sa mostova je to da postoji neka vrsta potražnje za njihovim radom. Osobe bez stava će kupiti Jettu i oni će biti zadovoljni sa tim. Ljudi u južnoj Africi će kupiti Avanzu i ona će biti prihvaćena toplo u porodici kao nova beba.
Ista je priča sa svim ostalim turobnim autima tamo, što me dovodi na Mercedes S 500. Budući da je čovjek zadužen za izuzetno komplikovan zadatak izrade motora u ovom autu morao znati da je to potpuni gubitak vremena. Pisao sam o novoj S-klasi i prije na ovim stranicama, a vjerovatno nije na odmet ponovo ponoviti bitne karakteristike. Ovaj auto može vidjeti u mraku i iza krivina, ne može se razbiti, ekstremno je udoban, ima navigaciju sa ekranom veličine kućnog TV-a i nema sijalice u svjetlima. Možda nema stil perjanice Rolls-Royce Ghosta ili Bentley Flying Spura, ali kada se radi o pametnim rješenjima, veliki Benz ih oboje nadmašuje.
Evo u čemu je stvar. Postoje samo dvije vrste kupaca S-klase. Jedan je kompanija u Londonu koji ih šalje sa vozačem da voze Geri Halliwell u pozorište. A drugi je kompanija u Moskvi koja ih šalje na vožnju sa Olegom kada “vježba” pucanje iz mitraljeza. Kompanija koja prevozi Geri kupuje ekonomični S 350 dizel jer je prilično uvjerena da nijedan od klijenata neće primjetiti razliku. Kompanija koja prevozi Olega kupuje skupi S 63 AMG sa 5.5-litarskim V8 motorom uvjerena da ako se vozač pojavi sa nečim slabijim, Oleg će ga upucati u srce.
Onda, šta je poenta benzinski pogonjenog S 500? Sa 88.395£ je znatno jeftiniji od svog brata S 63 AMG koji košta 119.835£. Ali ako vas muči novac, zašto ne kupiti osnovni model od 62.905£ S 350 dizel, koji će vas pokretati mnogo jeftinije i bolje će držati vrijednost. Možete reći da ne želite grmljavinu AMG modela, a ne želite ni zveketanje dizela te da je S 500 perfektan. Ali pričate budaleštine, jer često su me vozili okolo u S-klasi dizel i ne zvekeće uopšte. Zapravo, nisam bio u mogućnosti da kažem koje gorivo pokreće motor. Mnogo sam razmišljao i jednostavno ne mogu zamisliti besmislenijeg automobila od S 500. Neki dan sam koristio jedan za put od Londona do Surreya i bilo je divno. Umirio sam se i osjećao sam da lebdim poput leptira. Ali i čovjek koji je dizajnirao motor vrlo dobro zna da u ponudi postoji još jedan model koji nudi istu stvar za osjetno manje novca. S 500 je dobar, ali ne £25,000 bolji od dizel verzije.
Kada neko kreće na šest godina dug medicinski studij, sigurno se nada da će jednog dana završiti radeći pionirska istraživanja kardiovaskularnih bolesti. Što znači da je život svakog doktora opće prakse razočaranje i žaljenje. Pretpostavljam da je ista priča sa arhitektima. Nitko ne kreće put u karijeri u nadi da će završiti na Taylor Wimpeyu, dizajnirajući sve-u-jednom opremu za kupaonice za dvokrevetne starter domove. Oni su htjeli napraviti katedralu. Ili neboder. Ne budžetnu žalost.
Znam kad sam se prijavljivao za novinara da sam imao vizije sebe na prvoj liniji, izbjegavajući metke i uzimajući intervjue od gospodara rata. Nisam zamišljao da ću sjediti ovdje, sedmicu za sedmicom, opisujući voznju i upravljanje posljednje Citroenove eko-kutije. Iskreno, ne znam kako se svi izborimo sa tim. Zašto, kada su naše nade i snovi pojurili na obalu neophodnog, mi ne skočimo sa mosta i tako završimo sve? Kako ćemo dalje? Pa, ja ću vam reći kako ja idem dalje. Ja podsjetim sebe kako može biti još gore, pa umjesto pisanja o automobilima, mogao bi ih dizajnirati. Zamislite kako bi to strašno bilo. Sanjaš kao dječak da čes jednoga dana kreirati still najnovijih Lamborghinija. U tvom umu imat će krila i lasere i sustav kontrole požara koji omogućuje vozaču da lansira Sea Dart rakete na neprijateljske zrakoplove dok vozi preko okeana brzinom od 400 km/h, jer naravno, bio bi i amfibija uz sve to.
I što se događa? Pa završiti ćete u Fordu, projektirajući stražnju leću žmigavca za sljedeću generaciju Focusa. A sve čemu se možete nadati je da će vam, ako vaš žmigavac bude uspješan, ponuditi da dizajnirate poziciju za fiksiranje stražnjeg sigurnosnog pojasa za Mondeo. To je sve od ambicija što vam je ostalo.
Bio sam u Južnoj Africi nedavno i naletio na automobil nazvan Toyota Avanza. I, nakon nešto razmišljanja, zaključio sam da je to najtužniji komad automobilskog dizajna u ljudskoj istoriji. Među karakteristikama u Toyotinoj brošuri istaknuti su „vozački i suvozački štitnik od sunca“ i vi znate da je jadno ako se moraju hvaliti tim. "Ima dva štitnike za sunce! Wow." Da, i "blaterice“ i pazite sad „prostrane džepove u vratima.“ Siguran sam da je jeftin i da se neće kvariti često. I siguran sam da postoji tržište za takve stvari. No, nemojmo zaboraviti da je neki jadnik morao to dizajnirati. On zna da je karoserija itekako prevelika za te mršave točkove, ali rečeno mu je od strane nadređenih da će veći točkovi biti skuplji i da su u Južnoj Africi nepotrebni. Pogotovo ako se planira luksuzirati sa dva štitnika od sunca. I prostranim džepovima na vratima.
Osjećam se jednako kada vidim Volkswagen Jettu. Namjenjena je ljudima koji smatraju Golf dizel previše radikalnim i „upadljivim“, pa je ova limuzina sa četiri vrata namjerno smirena do tačke u kojoj je gotovo nevidljiva. Neko ko je želio raditi za Ferrari je zadužen za dizajn poklopca prtljažnika. Radio je do kasno u noć, a ujtro njegovi šefovi će reći, "Ne. To mora biti dosadnije od toga" i on će morati počinjati ispočetka. Jedini razlog što ti ljudi ne skaču sa mostova je to da postoji neka vrsta potražnje za njihovim radom. Osobe bez stava će kupiti Jettu i oni će biti zadovoljni sa tim. Ljudi u južnoj Africi će kupiti Avanzu i ona će biti prihvaćena toplo u porodici kao nova beba.
Ista je priča sa svim ostalim turobnim autima tamo, što me dovodi na Mercedes S 500. Budući da je čovjek zadužen za izuzetno komplikovan zadatak izrade motora u ovom autu morao znati da je to potpuni gubitak vremena. Pisao sam o novoj S-klasi i prije na ovim stranicama, a vjerovatno nije na odmet ponovo ponoviti bitne karakteristike. Ovaj auto može vidjeti u mraku i iza krivina, ne može se razbiti, ekstremno je udoban, ima navigaciju sa ekranom veličine kućnog TV-a i nema sijalice u svjetlima. Možda nema stil perjanice Rolls-Royce Ghosta ili Bentley Flying Spura, ali kada se radi o pametnim rješenjima, veliki Benz ih oboje nadmašuje.
Evo u čemu je stvar. Postoje samo dvije vrste kupaca S-klase. Jedan je kompanija u Londonu koji ih šalje sa vozačem da voze Geri Halliwell u pozorište. A drugi je kompanija u Moskvi koja ih šalje na vožnju sa Olegom kada “vježba” pucanje iz mitraljeza. Kompanija koja prevozi Geri kupuje ekonomični S 350 dizel jer je prilično uvjerena da nijedan od klijenata neće primjetiti razliku. Kompanija koja prevozi Olega kupuje skupi S 63 AMG sa 5.5-litarskim V8 motorom uvjerena da ako se vozač pojavi sa nečim slabijim, Oleg će ga upucati u srce.
Onda, šta je poenta benzinski pogonjenog S 500? Sa 88.395£ je znatno jeftiniji od svog brata S 63 AMG koji košta 119.835£. Ali ako vas muči novac, zašto ne kupiti osnovni model od 62.905£ S 350 dizel, koji će vas pokretati mnogo jeftinije i bolje će držati vrijednost. Možete reći da ne želite grmljavinu AMG modela, a ne želite ni zveketanje dizela te da je S 500 perfektan. Ali pričate budaleštine, jer često su me vozili okolo u S-klasi dizel i ne zvekeće uopšte. Zapravo, nisam bio u mogućnosti da kažem koje gorivo pokreće motor. Mnogo sam razmišljao i jednostavno ne mogu zamisliti besmislenijeg automobila od S 500. Neki dan sam koristio jedan za put od Londona do Surreya i bilo je divno. Umirio sam se i osjećao sam da lebdim poput leptira. Ali i čovjek koji je dizajnirao motor vrlo dobro zna da u ponudi postoji još jedan model koji nudi istu stvar za osjetno manje novca. S 500 je dobar, ali ne £25,000 bolji od dizel verzije.
