Član
Spojka omogućava prekid prijenosa snage s motora na pogonske kotače. Takav prekid je potreban prije svega prilikom kretanja s mjesta i kad se mijenjaju stupnjevi prijenosa. Kad vozač pritisne papučicu spojke, time razdvaja zamašnjak, tanjur spojke (ili disk ili lamelu) i potisnu ploču. Zamašnjak je čvrsto učvršćen na kraju koljenastog vratila i okreće se s njim. Tanjur spojke je nataknut na vratilo spojke i okreće se zajedno s njim. Na kraju vratila su uzdužni žljebovi u kojima se tanjur spojke može pomicati prema zamašnjaku kada ga pritisne potisna ploča. Kada vozač pritiskom na papučicu spojke smanji pritisak potisne ploče na tanjur spojke, koljenasto vratilo (sa zamašnjakom) i vratilo spojke okreću se svako za sebe, a kad vozač oslobodi papučicu, uključi spojku, okreću se zajedno. Tanjur spojke je čelični kolut na koji su s obje strane zakovane ili zalijepljene obloge. Kad potisna ploča pritisne tanjur spojke uz zamašnjak, pritisak mora biti dovoljno velik da spriječi proklizavanje spojke. Kad je spojka sa zavojnim oprugama, na leđnoj strani potisne ploče nalazi se niz zavojnih opruga koje su zajedno s potisnom pločom ugrađene u poklopac spojke. Opruge imaju uporište u poklopcu spojke, a poklopac je čvrsto učvršćen na zamašnjak. Ni tanjur spojke ni potisna ploča nisu kruto pričvršćeni, nego se mogu u uzdužnom smjeru pomicati na vratilu spojke. Pritisak vozača na papučicu spojke pritisne potisni ležaj (od grafita ili kuglični) na isključni prsten. Pri tome se oba pomiču uzdužno prema zamašnjaku. Isključne poluge koje su smještene tako da su jednim krajem oslonjene na isključni prsten a drugim na potisnu ploču, pomaknu ploču snagom opruga daleko od tanjura. Bez pritiska potisne ploče tanjur spojke ne može prenositi okrete motora; motor i mjenjač su razdvojen
MANUALNI (RUČNI) MJENJAČ
Kolika će biti najveća brzina automobila, ovisi o tome kolika je najveća snaga njegovog motora. Motor razvija najviše snage pri visokim okretima (npr. najveća brzina je pri 140 km/h pri 5500 okreta u minuti). Automobilski kotači prosječne veličine se međutim pri 140 km/h okrenu samo 1300 puta i zato ih motor ne može pokretati izravno. Potreban je uređaj koji će učiniti da se pogonski kotači automobila okrenu samo otprilike jedanput dok se koljenasto vratilo motora okrene četiri puta. To prilagođavanje okreta obavlja prijenosni odnos u diferencijalu. Odnos između okreta motora i kotača je u ovom slučaju jednak prijenosnom odnosu u diferencijalu i obično iznosi oko 4:1. Taj prijenosni odnos je dovoljan za ravnomjernu, dovoljno veliku brzinu po ravnome. Međutim na usponu se brzina vožnje smanji. Smanje se i okreti motora. Zbog svojstva motora s unutrašnjim sagorijevanjem da pri nižem broju okreta imaju manje snage, motor jednostavno ne može savladati uspon, posustaje i na kraju se zaustavi. Da bi se po potrebi motoru mogao povećati broj okreta, a da se pri tome ne poveća i broj okreta kotača, potrebno je povećati omjer okreta motora u odnosu na okrete kotača. To se postiže mjenjačem.
Prijenosni odnosi
Kod manjih automobila je prijenosni odnos prvog stupnja približno 3,5:1. Ako stupanj ima četiri stupnja prijenosa, onda slijedeći stupnjevi imaju približno ove odnose: 2:1 u drugom stupnju, 1,4:1 u trećem stupnju i 1:1 u četvrtom stupnju. U mjenjačima s pet stupnjeva prijenosa su ti omjeri nešto veći. S prijenosom u diferencijalu se prijenosni odnos za toliko pomnoži. Ako je prijenosni odnos u diferencijalu npr. 4:1, ukupni prijenosni odnosi su npr. u 1.stupnju 4:1 x 3,5:1=14:1 i tako za svih četiri ili pet stupnjeva prijenosa. Što je manja razlika u prijenosnom odnosu dvaju susjednih stupnjeva, to lakše i brže se po pravilu može uključivati iz jednog u drugi stupanj. Kod jačih motora mogu prijenosni odnosi biti manji, nižu se otprilike ovako: 2,8:1 , 1,8:1 , 1,3:1 , 1:1.
Mjenjač s dvama glavnim vratilima
Kada je ugrađen blizu pogonskih kotača, obično je diferencijal smješten između motora i mjenjača. Tako je u automobilima s prednjim pogonom. Snagu motora mjenjač prenosi vratilo ugrađeno iznad diferencijala; a snagu iz mjenjača u diferencijal prenosi usporedno, niže smješteno vratilo. Zupčanici potrebne za različite stupnjeve prijenosa, nalaze se na oba vratila. Ali za svaki stupanj uvijek je u zahvatu samo jedan par zupčanika. To je mjenjač s dvama glavnim vratilima.
AUTOMATSKI MJENJAČ
Glavni sastavni dio automatskog mjenjača je planetarij. Sastavljen je od unutrašnjeg, takozvanog sunčanog zupčanika (sunca) i više planetarnih zupčanika (planeta), nosača planetarnih zupčanika i kolutnog zupčanika. (s unutrašnjim ozubljenjem). Planetarni zupčanici (najmanje dva, a obično tri) uležajeni su na svom nosaču i u stalnom su zahvatu sa sunčanim zupčanikom. Nosač planeta je šupljim vratilom uležajen na osovini sunca. Kad se nosač planeta okreće, planeti se okreću oko sunca. Planeti su u stalnom zahvatu i s unutrašnjim ozubljenjem kolutnog zupčanika. Različiti stupnjevi prijenosa u planetariju dobiju se zaustavljanjem sad ovog sad onog elementa planetarija; ovisno o različitim veličinama pojedinih ozubljenih kotača koji u određenom trenutku prenose snagu, imamo na raspolaganju više prijenosnih odnosa. Ako npr. zaustavite sunčani zupčanik, planeti se oslone na njega i pokrenu u pokretanje kolutni zupčanik. Tada planeti i kolutni zupčanik imaju isti smjer okretanja, ali različiti broj okreta. Ako zaustavite planete, odnosno ako sunce i kolutni zupčanik imaju isti smjer okretanja i isti broj okreta, cijeli će se planiterij okretati s jednakim brojem okreta. Ako zaustavite nosač planeta i sunce postane pogonski zupčanik, planeti djeluju kao međuzupčanici koji okrenu smjer okretanja kolutnog zupčanika. Ali, ako zaustavite kolutni zupčanik dok se nosač planeta i dalje okreće, planeti se kotrljaju po kolutnom zupčaniku i pokreću sunce. Tada će planeti i sunce imati isti smjer okretanja, ali različiti broj okreta. Ako ugradite jedan za drugim više takvih planetarija, možete postići mnogo različitih stupnjeva prijenosa. U svakom planetariju neki su članovi među sobom u stalnom zahvatu, a druge ponekad zaustave pojasne kočnice ili spojke ili ih povežu jedne s drugim. To uključivanje se zbiva hidrauličnim putem pomoću klipnih zapora. Kočnice i spojke uključuje tlak ulja iz vlastite pumpe za ulje. Ručicom za biranje stupnja prijenosa vozač može utjecati na zapore. Ako je automatski mjenjač uključen za vožnju naprijed, onda rad zapora ovisi o položaju koji zauzima leptir u rasplinjaču, i o brzini vožnje. Kad je leptir vrlo otvoren, što znači tlak u usisnoj cijevi malen, mjenjač ne uključuje stupanj naviše. Kad automobil postigne određenu brzinu, centrifugalni regulator usmjeri strujanje ulja s podtlaka na tlak pumpe i mjenjač uključi viši stupanj prijenosa.