HIDRAULIČKI SUSTAV
Ovaj se sustav sastoji od:
* glavnog kočnog cilindra
* radnog cilindra, cilindra prednjih kotača
* radnog cilindra, cilindara zadnjih kotača
* korektora kočenja ili regulatora tlaka kočenja
* hidrauličkih visokotlačnih krutih cijevnih vodova
* hidrauličkih visokotlačnih fleksibilnih cijevnih vodova
* rezervoara s kočnom tekućinom
* kočne tekućine, kočnog ulja
Hidraulički kočni sustav omogućuje prijenos sile kočenja s pedale kočnice na glavni kočni cilindar te s glavnog kočnog cilindra putem visokotlačnih cijevnih vodova na prednje radne kočne cilindre, zatim na korektor kočenja te na zadnje radne kočne cilindre.
Djelovanjem pedale kočnice u glavnom kočnom cilindru stvara se hidraulička sila koja se preko kočne tekućine prenosi na sve radne kočne cilindre a radni cilindri direktno djeluju na kočne pločice i ili kočne papučice. Na ovom principu rade svi kočni sustavi većine vozila.
GLAVNI KOČNI CILINDAR
Ovaj sklop se sastoji od kućišta koji je ujedno i cilindar u kojem je smješten klip, klipovi s odgovarajućim gumenim brtvama, ventilima i povratnim oprugama. Većina današnjih vozila ima tzv. dvokružni sustav kočenja, zato i postoje dva klipa u glavnom kočnom cilindru.
Prednost ovoga sustava je u tome da omogućava kočenje i u momentu kada dođe do oštećenja nekog od visokotlačnih cijevnih vodova. Sustav s dvostrukim klipom funkcionira tako da prednji klip stvara tlak za zadnje kočnice a zadnji klip stvara tlak za prednje kočnice ili jedan klip stvara hidraulički tlak za prednju lijevu i zadnju desnu kočnicu a drugi za prednju desnu i zadnju lijevu kočnicu (dijagonalni sustav).
Neka vozila imaju u sustavu hidraulike kočnice tzv. 'diferencijalni informator tlaka' to je još jedan hidraulički cilindar naročite konstrukcije sa pomičnim klipom. Ako u dvokružnom sustavu hidraulike kočnice dođe do razlike u tlakovima između dva hidraulička kruga tada se klip koji je do tada bio u neutralnom položaju pomiče prema onoj strani koja ima manji tlak. Pomicanjem klipa iz neutralnog položaja u novi položaj zatvara se cjevovod niskog tlaka koji ima oštećenje a druga polovina dvokružnog sustava i dalje funkcionira samo s manjim učinkom.
RADNI CILINDAR
Nalazi se na kočnim kliještima prednjih ili zadnjih kotača, ako vozilo ima kočne bubnjeve, tada se nalaze na nosivoj ploči unutar bubnja kočnice. Radni cilindar se sastoji od jednog ili više klipova s odgovarajućim brtvama . Glavna uloga im je prijenos hidrauličke sile na frikcioni materijal kočnice.
KOREKTOR KOČENJA (REGULATOR TLAKA)
Smješten je u neposrednoj blizini zadnjeg mosta ili ovjesa i mehanički je neposredno povezan sa zadnjim ovjesom te ovisno o opterećenju zadnje osovine propušta manje ili više kočne tekućine u zadnje radne kočne cilindre.
HIDRAULIČKI VISOKOTLAČNI CIJEVNI VODOVI
Postoje dvije vrste vodova i to kruti (čelični, bakreni) i fleksibilni (od specijalne gume s armaturom). Najčešći kvarovi nastaju na fleksibilnim cijevnim vodovima radi utjecaja vode, soli, blata, visokih temperatura. Ako postoje bilo kakvi znakovi oštećenja vodovi se moraju zamijeniti jer o njima direktno ovisi ispravnost kočnog sustava.
KOČNA TEKUĆINA (KOČNO ULJE)
Ova tekućina je vrlo bitan faktor za sigurnost vožnje i funkcioniranje sustava kočnice. Uobičajene oznake kočne tekućine su:
* DOT – Department of Transportation
* DOT – 3 je mineralno ulje za kočne sustave
* DOT – 4 je sintetičko ulje za kočne sustave
* DOT – 5.1 je sintetičko ulje za sportske automobile
Najvažnije svojstvo kočne tekućine jest vrelište koje je na temperaturi 240 do 260 °C.
Zašto je važno da vrelište bude na što većem temperaturnom nivou?
U prijašnjem poglavlju spomenuo sam da su temperature na diskovima i disk pločicama oko 500 °C a kod uzastopnog (ponovljenog) kočenja 800 °C. U neposrednoj blizini tih temperatura nalazi se i kočna tekućina a između njih nalazi se samo disk pločica i klip, zato dio topline koja se pojavljuje na kočnoj pločici prelazi na klip radnog cilindra i sa klipa direktno na kočnu tekućinu koju na taj način direktno zagrijava. Kočna tekućina zbog toga ima tako visoku temperaturu vrelišta da ne dođe do kuhanja (ključanja) iste . U momentu kada ipak dođe do ključanja nastaju mjehurići unutar hidraulike kočnice a mjehurići su zapravo plinske čestice (čepovi) koji su kompresibilni (mogu se stlačiti na manji volumen), kada se to dogodi sustav hidraulike kočnice više ne funkcionira, pedala kočnice propada do podnice a kočni sustav je izvan funkcije .
Kočna tekućina u sustavu kočnice se zagrijava, hladi, higroskopna je, upija vlagu iz zraka, onečišćuje se, gubi svoja prvobitna svojstva, sve to ima za posljedicu drastičan pad temperature vrelišta koje je nekada bilo oko 250 °C ali pod utjecajem navedenih faktora postaje znatno niže. Zato je važno naglasiti činjenicu da je opasno kada granica vrelišta kočne tekućine padne ispod 180 °C jer postoji realna mogućnost da dođe do ključanja kočne tekućine, propadanja pedale kočnice i otkazivanja kočnog sustava.
Da se to ne bi dogodilo potrebno je kontrolirati vrelište kočne tekućine ili redovito svake dvije godine ili svakih 60.000 km (što prije dođe) zamijeniti kočnu tekućinu u hidraulici kočnice.
