Član
</div>
<div style="text-align: center"><img src="http://auto.blog.rs/gallery/108/yugo%20usa.jpg" border="1" /></div><p>Preuzeto sa: <a href="http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/Jugo-veteran-iz-Merilenda.lt.html" target="_blank">Politika.rs</a>
</p><p class="MsoNormal">Nurija Basar, imigrant iz Sarajeva, vozi i pažljivo održava
auto koji je iz Kragujevca u Ameriku stigao još pre 26 godina</p>
<p class="MsoNormal"> Ispred prodavnice „Evromart”, jedne od mnogih „etničkih”
radnji u Rokvilu, urbanom predgrađu Vašingtona koje je administrativno deo
države Merilend, među automobilima svih marki stalno je parkiran i jedan beli
„jugo”.</p>
<p class="MsoNormal">Mora se priznati, u velikom je kontrastu sa vozilima pored
njega: „veteran” je i po godinama i po obliku svoje karoserije, ali je veoma
očuvan.</p>
<p class="MsoNormal">Sa njim do „Evromarta” i nazad, svakodnevno se vozi Nurija
Basar, vlasnik „Evromarta”, gde svraćaju imigranti iz „bivše Juge” da bi kupili
tuzlansku so, kore za pitu i gibanicu,„Krašove” napolitanke, „Podravkinu”,
vegetu „plazma” keks iz „Bambija”, vodu „knjaz miloš” ili „radensku” ili ajvar
iz Makedonije. „Jugić” ispred radnje za većinu njih je sentimentalni podsetnik
na to odakle su došli.</p>
<p class="MsoNormal">Nurija je u Sarajevu završio auto-mehaničarski zanat, onda
otišao u JNA i vratio se kad je počeo rat u Bosni. Iskoristio je prvu priliku
da sa bratom i roditeljima emigrira (1994). Zaposlio se prvo kao
auto-mehaničar, učio engleski, a potom položio ispit za inspektora kontrole
tehničke ispravnosti automobila, da bi pre dve godine prešao na trgovinu.</p>
<p class="MsoNormal">– Čim smo se malo stabilizovali, brat i ja smo počeli da
tražimo da kupimo neki „jugo”. Gledali smo oglase na „Krejg listi” i na
„Ibeju”, bilo je ponuda, ali pošto su automobili bili daleko, mahom u
Kaliforniji, nije se isplatilo prevoziti ih sa te daljine. Onda je brat, koji
je radio je jednoj „Eksonovoj” benzinskoj pumpi, jednog dana video da neki
Amerikanac u ovaj beli „jugo” toči benzin. Odmah mu je prišao, zapodenuli su
razgovor i pošto je taj čovek upravo izgubio posao, brzo su se pogodili oko
kupoprodaje.</p>
<p class="MsoNormal">Platio ga je, kaže Nurija, 2.000 dolara, baš zato što je
imao više od 20 godina, pa zbog toga spadao u kategoriju „istorijskog” auta. Da
je mlađi od dve decenije, cena bi mu bila jedva 500 dolara.</p>
<p class="MsoNormal">Nurija ga ipak nije registrovao kao „antiku”, što bi ga
oslobodilo obaveze tehničkih pregleda, ali bi mu sa druge strane dozvoljavalo
da ga vozi samo vikendom. Uz male popravke i zamenu nekih delova (katalizator i
karburator, koji je skinuo sa jednog havarisanog „forda”, isti onaj koji je ugrađivan
i u „jugo amerika&rdquo
, ovaj veteran na četiri točka je bez problema prošao
tehničku kontrolu.</p>
<p class="MsoNormal">– Održavanje nije teško, pogotovo meni koji poznajem njegovu
mehaniku. U Teksasu postoji yugoparts.com, odakle sam nekoliko puta naručivao
neke sitnice: nekih veliki problema nisam imao – kaže Nurija.</p>
<p class="MsoNormal">On se ne slaže sa konstatacijom da je „jugo”, kako je opisan
u jednoj ovdašnjoj knjizi, „najgori auto u istoriji”.</p>
<p class="MsoNormal">– Radio sam ovde u servisima punih 14 godina. Kakav će neki
auto biti zavisi od onoga ko ga vozi. Na „jugu” se, na primer, preporučuje da
se zupčasti kaiš promeni na svakih 30.000 kilometara, a ovde ljudi ne menjaju
ulje u motoru po 15.000 milja (24.000 kilometara), a kamoli da na približno
toliko menjaju kaiševe, pumpu i slično što treba zameniti. Oni koji su ovde
svojevremeno „jugo” kupovali za četiri hiljade i nešto dolara, nisu ga
održavali, pa je dolazilo do havarija. Slično je i kod mehanizma za otvaranje
prozora: malo više zapnu, pa kad pukne – onda ne valja auto.</p>
<p class="MsoNormal">Nurija kaže i da mu ljudi prilaze, prepoznaju „jugo”, sećaju
ga se iz svojih mlađih dana.</p>
<p class="MsoNormal">– Na ulici ponekad i uspore, da bi bolje videli šta ja to
vozim.</p>
<p class="MsoNormal">Veruje da će ga još dugo služiti.</p>
<p class="MsoNormal">– Pogotovo ako uskoro, kao što planiram, kupim kuću sa
garažom, gde ću moći da ga popravljam natenane, a ne kao sada, ispred zgrade,
pazeći da ne naiđe policija.</p>
<p class="MsoNormal">Autor: Milan Mišić</p>
<br />
<br />
<div style="text-align: center"><img src="http://auto.blog.rs/gallery/108/yugo%20usa.jpg" border="1" /></div><p>Preuzeto sa: <a href="http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/Jugo-veteran-iz-Merilenda.lt.html" target="_blank">Politika.rs</a>
</p><p class="MsoNormal">Nurija Basar, imigrant iz Sarajeva, vozi i pažljivo održava
auto koji je iz Kragujevca u Ameriku stigao još pre 26 godina</p>
<p class="MsoNormal"> Ispred prodavnice „Evromart”, jedne od mnogih „etničkih”
radnji u Rokvilu, urbanom predgrađu Vašingtona koje je administrativno deo
države Merilend, među automobilima svih marki stalno je parkiran i jedan beli
„jugo”.</p>
<p class="MsoNormal">Mora se priznati, u velikom je kontrastu sa vozilima pored
njega: „veteran” je i po godinama i po obliku svoje karoserije, ali je veoma
očuvan.</p>
<p class="MsoNormal">Sa njim do „Evromarta” i nazad, svakodnevno se vozi Nurija
Basar, vlasnik „Evromarta”, gde svraćaju imigranti iz „bivše Juge” da bi kupili
tuzlansku so, kore za pitu i gibanicu,„Krašove” napolitanke, „Podravkinu”,
vegetu „plazma” keks iz „Bambija”, vodu „knjaz miloš” ili „radensku” ili ajvar
iz Makedonije. „Jugić” ispred radnje za većinu njih je sentimentalni podsetnik
na to odakle su došli.</p>
<p class="MsoNormal">Nurija je u Sarajevu završio auto-mehaničarski zanat, onda
otišao u JNA i vratio se kad je počeo rat u Bosni. Iskoristio je prvu priliku
da sa bratom i roditeljima emigrira (1994). Zaposlio se prvo kao
auto-mehaničar, učio engleski, a potom položio ispit za inspektora kontrole
tehničke ispravnosti automobila, da bi pre dve godine prešao na trgovinu.</p>
<p class="MsoNormal">– Čim smo se malo stabilizovali, brat i ja smo počeli da
tražimo da kupimo neki „jugo”. Gledali smo oglase na „Krejg listi” i na
„Ibeju”, bilo je ponuda, ali pošto su automobili bili daleko, mahom u
Kaliforniji, nije se isplatilo prevoziti ih sa te daljine. Onda je brat, koji
je radio je jednoj „Eksonovoj” benzinskoj pumpi, jednog dana video da neki
Amerikanac u ovaj beli „jugo” toči benzin. Odmah mu je prišao, zapodenuli su
razgovor i pošto je taj čovek upravo izgubio posao, brzo su se pogodili oko
kupoprodaje.</p>
<p class="MsoNormal">Platio ga je, kaže Nurija, 2.000 dolara, baš zato što je
imao više od 20 godina, pa zbog toga spadao u kategoriju „istorijskog” auta. Da
je mlađi od dve decenije, cena bi mu bila jedva 500 dolara.</p>
<p class="MsoNormal">Nurija ga ipak nije registrovao kao „antiku”, što bi ga
oslobodilo obaveze tehničkih pregleda, ali bi mu sa druge strane dozvoljavalo
da ga vozi samo vikendom. Uz male popravke i zamenu nekih delova (katalizator i
karburator, koji je skinuo sa jednog havarisanog „forda”, isti onaj koji je ugrađivan
i u „jugo amerika&rdquo
tehničku kontrolu.</p>
<p class="MsoNormal">– Održavanje nije teško, pogotovo meni koji poznajem njegovu
mehaniku. U Teksasu postoji yugoparts.com, odakle sam nekoliko puta naručivao
neke sitnice: nekih veliki problema nisam imao – kaže Nurija.</p>
<p class="MsoNormal">On se ne slaže sa konstatacijom da je „jugo”, kako je opisan
u jednoj ovdašnjoj knjizi, „najgori auto u istoriji”.</p>
<p class="MsoNormal">– Radio sam ovde u servisima punih 14 godina. Kakav će neki
auto biti zavisi od onoga ko ga vozi. Na „jugu” se, na primer, preporučuje da
se zupčasti kaiš promeni na svakih 30.000 kilometara, a ovde ljudi ne menjaju
ulje u motoru po 15.000 milja (24.000 kilometara), a kamoli da na približno
toliko menjaju kaiševe, pumpu i slično što treba zameniti. Oni koji su ovde
svojevremeno „jugo” kupovali za četiri hiljade i nešto dolara, nisu ga
održavali, pa je dolazilo do havarija. Slično je i kod mehanizma za otvaranje
prozora: malo više zapnu, pa kad pukne – onda ne valja auto.</p>
<p class="MsoNormal">Nurija kaže i da mu ljudi prilaze, prepoznaju „jugo”, sećaju
ga se iz svojih mlađih dana.</p>
<p class="MsoNormal">– Na ulici ponekad i uspore, da bi bolje videli šta ja to
vozim.</p>
<p class="MsoNormal">Veruje da će ga još dugo služiti.</p>
<p class="MsoNormal">– Pogotovo ako uskoro, kao što planiram, kupim kuću sa
garažom, gde ću moći da ga popravljam natenane, a ne kao sada, ispred zgrade,
pazeći da ne naiđe policija.</p>
<p class="MsoNormal">Autor: Milan Mišić</p>
<br />
<br />