Član

Vremena nikada nisu bila ljepša za kradljivce automobila. Ne tako davno krađa automobila bio je ozbiljan fizički posao. Kradljivci oni su morali obijati brave na vozilima te fizičkom silom i pomoću određenog tehničkog znanja pokrenuti automobil ili ga samo osposobiti za nnesmetano upravljanje te ga otpremiti u nepoznato. Ne bi li to spriječili proizvođači automobila smislili su brojne zaštitne elemente koje današnji kradljivci uz manji ili veći napor onesposobljavaju i pogađate, odlaze s automobilom…
Posljednji u nizu takvih elemenata koji je korisnicima vozila trebao olakšati korištenje automobila i motocikala, a kradljivcima onemogućiti njihovo otuđivanje elektronske su kartice i privjesci koji zamjenjuju klasični ključ. Takvi elektronski ključevi odašilju slabi signal koji vozilo prepoznaje te se ono nakon što se vlasnik približi na određenu udaljenost otključa pa čak i upali.
No umjesto da takav sustav onemogući krađu automobila on ju je kradljivcima još i olakšao. Prema istraživanju koje je provela skupina znanstvenika s Švicarskog federalnog tehnološkog instituta, oliti Ciriškog ETH sve što vam treba za provaljivanje u ovako osigurana vozila su dvije međusobno povezane antene ili dovoljno dugačka žica. Ukoliko su u igri antene jedna od njih mora se nalaziti najviše osam metara od elektronskog ključa automobila, a druga tik do automobila koji je meta krađe, dok se žica mora jednostavno fizički odvući od ključa do automobila.
Kako bi dokazali da je nova tehnologija izuzetno manjkava znanstvenici sa Švicarskog … proveli su svojevrstan test. Malo je reći da je on bio uspješan budući da su uspjeli odvesti deset automobila proizvedenih od strane osam različitih brandova. U to me ih nije spriječila ni sva kriptografija i brdo protokola koji su u taj signal ugrađeni, a sve što im je trebalo koštalo ih je ovisno o kompleksnosti od 250 kn (žica) do 5.000 kuna – svakako sitniš u odnosu na cijenu automobila koji su otuđili.
Metoda koju su rabili pri ovom testu pokazala se iznimno zahvalnom jer kradljivac nije morao biti suviše blizu vlasnika automobila kako ne bi postao sumnjiv. Da stvar bude još gora ni jedan vlasnik čiji su automobili na kratko “posuđeni” nije imao pojma da je okraden.
Sve ovo ni malo se ne tiče vlasnika automobila koji se i dalje pokreću dobrim starim ključem. I dok oni mogu relativno mirno spavati znajući kako im je automobil donekle siguran vlasnici čiji limeni ljubimci reagiraju na “zvižduk” elektronskog ključa trebali bi pod hitno obložiti unutrašnjost džepa aluminijskom folijom.