Administrator
Prijenos snage na kotače
Pogon osovine ima trostruku zadaću:
1) smanjuje broj okreta kardanskog vratila na mjeru koja odgovara pogonu kotača;
2) omogućava različite okrete unutrašnjeg i vanjskog pogonskog kotača;
3) za 90° preusmjerava prijenos snage s kardanskog vratila ka kotačima. Ta posljednja zadaća otpada u automobilima s motorom ugrađenim poprečno na smjer vožnje. Ako pomislimo na to da suvremeni automobilski motori imaju više od 6000 okreta u minuti, a sportski automobili čak 7500, očito je da broj okreta za pogon kotača treba smanjiti. Naime, ovisno o veličini kotača, oni se pri brzini 150 km/h okrenu u minuti samo oko 1300-1500 puta. Prijenosni odnos u pogonu osovine je oko 6,5:1 do 3:1; većina osobnih automobila ima prijenosni odnos oko 4:1. To znači da kardansko vratilo mora napraviti 4 okreta da bi se pogonski kotači okrenuli jedanput. Automobili s pogonom na sva četiri kotača (npr. terenska vozila) imaju takav stupanj prijenosa za sporije okretanje na prednjoj i stražnjoj osovini. Prijenosne odnose osigurava zupčanički prijenos, koji pokreće kardansko vratilo okretanjem u pogonu osovine uležajenog stožastog zupčanika (maloga), koji je pak spregnut s velikim tanjurastim zupčanikom. Iz odnosa broja zubaca pogonskog stožastog zupčanika i tanjurastog zupčanika vidi se prijenosni odnos. Ako npr. zupčasti zupčanik ima 10 zubaca, a tanjurasti 40, prijenosni odnos je 4:1 - da bi se veliki tanjurasti zupčanih i s njim pogonski kotači okrenuli jedanput potrebna su 4 okreta kardanskog vratila. Važnu ulogu u pogonu osovine ima s tanjurastim zupčanikom povezani diferencijal ili prijenosnik za izjednačavanje. Obično diferencijalom nazivamo sav pogon osovine, iako je u užem smislu to samo onaj dio koji u zavoju omogućava unutrašnjem pogonskom kotaču manju brzinu od brzine vanjskoga. Pogonski kotači se moraju u zavoju okretati s različitim brojem okreta, a da pri tome ne prekida prijenos snage. Budući da su veliki tanjurasti zupčanik i stožasti zupčanik namješteni pod pravim kutom, omogućavaju i preusmjerenje prijenosa snage za 90°. Ozubljenje na stožastom i tanjurastom zupčaniku može biti ravno ili spiralno lučno. Najčešće je riječ o takozvanom hipoidnom ozubljenju: zupci su isto tako lučni, ali je os stožastog zupčanika niže od osi tanjurastog zupčanika.
Diferencijal
Kad automobil prolazi kroz zavoj, kotač na vanjskoj strani mora prijeći dulji put nego kotač na unutrašnjoj strani zavoja. Da su oba kotača na samo jednom pogonskom vratilu, različite brzine u zavoju mogle bi se izjednačavati samo proklizavanjem jednog kotača. Da se to ne bi dogodilo, pogonsko je vratilo podijeljeno na polovice, tako da svaki kotač ima svoje pogonsko vratilo (poluvratilo). Diferencijal pokreće oba neovisno jedan o drugome. Kada se jedan pogonski kotač okreće brže od drugoga, veliki se tanjurasti zupčanik u pogonu osovine okreće prosječnom brzinom obaju kotača.
Pogon osovine ima trostruku zadaću:
1) smanjuje broj okreta kardanskog vratila na mjeru koja odgovara pogonu kotača;
2) omogućava različite okrete unutrašnjeg i vanjskog pogonskog kotača;
3) za 90° preusmjerava prijenos snage s kardanskog vratila ka kotačima. Ta posljednja zadaća otpada u automobilima s motorom ugrađenim poprečno na smjer vožnje. Ako pomislimo na to da suvremeni automobilski motori imaju više od 6000 okreta u minuti, a sportski automobili čak 7500, očito je da broj okreta za pogon kotača treba smanjiti. Naime, ovisno o veličini kotača, oni se pri brzini 150 km/h okrenu u minuti samo oko 1300-1500 puta. Prijenosni odnos u pogonu osovine je oko 6,5:1 do 3:1; većina osobnih automobila ima prijenosni odnos oko 4:1. To znači da kardansko vratilo mora napraviti 4 okreta da bi se pogonski kotači okrenuli jedanput. Automobili s pogonom na sva četiri kotača (npr. terenska vozila) imaju takav stupanj prijenosa za sporije okretanje na prednjoj i stražnjoj osovini. Prijenosne odnose osigurava zupčanički prijenos, koji pokreće kardansko vratilo okretanjem u pogonu osovine uležajenog stožastog zupčanika (maloga), koji je pak spregnut s velikim tanjurastim zupčanikom. Iz odnosa broja zubaca pogonskog stožastog zupčanika i tanjurastog zupčanika vidi se prijenosni odnos. Ako npr. zupčasti zupčanik ima 10 zubaca, a tanjurasti 40, prijenosni odnos je 4:1 - da bi se veliki tanjurasti zupčanih i s njim pogonski kotači okrenuli jedanput potrebna su 4 okreta kardanskog vratila. Važnu ulogu u pogonu osovine ima s tanjurastim zupčanikom povezani diferencijal ili prijenosnik za izjednačavanje. Obično diferencijalom nazivamo sav pogon osovine, iako je u užem smislu to samo onaj dio koji u zavoju omogućava unutrašnjem pogonskom kotaču manju brzinu od brzine vanjskoga. Pogonski kotači se moraju u zavoju okretati s različitim brojem okreta, a da pri tome ne prekida prijenos snage. Budući da su veliki tanjurasti zupčanik i stožasti zupčanik namješteni pod pravim kutom, omogućavaju i preusmjerenje prijenosa snage za 90°. Ozubljenje na stožastom i tanjurastom zupčaniku može biti ravno ili spiralno lučno. Najčešće je riječ o takozvanom hipoidnom ozubljenju: zupci su isto tako lučni, ali je os stožastog zupčanika niže od osi tanjurastog zupčanika.
Diferencijal
Kad automobil prolazi kroz zavoj, kotač na vanjskoj strani mora prijeći dulji put nego kotač na unutrašnjoj strani zavoja. Da su oba kotača na samo jednom pogonskom vratilu, različite brzine u zavoju mogle bi se izjednačavati samo proklizavanjem jednog kotača. Da se to ne bi dogodilo, pogonsko je vratilo podijeljeno na polovice, tako da svaki kotač ima svoje pogonsko vratilo (poluvratilo). Diferencijal pokreće oba neovisno jedan o drugome. Kada se jedan pogonski kotač okreće brže od drugoga, veliki se tanjurasti zupčanik u pogonu osovine okreće prosječnom brzinom obaju kotača.