Član
Ljubitelji BMW automobila, koji na svojim karoserijama nose magično slovo M "naslonjeno" na karakteristične boje BMW-ovog M odjela, tvrde da je M5 (E34) jedan od posljednjih automobila koji su se drsko suprotstavljali zakonima fizike i uobičajenim konvencijama.
Ako bi se automobil posmatrao kao vrhunski obučen tajni agent, za koga niko ne zna čime se bavi sve dok ne pokaže svoje pravo lice i dobije rat, onda bi taj automobil mogao biti BMW M5 (E34). Kada su u BMW-ovom M odjelu odlučili da predstave prvi M5 (E28) s kojim je trebalo ubijediti potencijalne kupce da se istinski sportski automobil može dobiti i u klasičnoj limuzinskoj karoseriji, uvjeravanje je trajalo kraće nego što su mislili i najoptimističniji zagovornici promovisanja klase "vuk u jagnjećoj koži". Onda je jasno da su kupci s nestrpljenjem čekali da BMW svoju magičnu kombinaciju jednog slova i jednog broja ponudi i uz "peticu" iz serije E34.
Dotadašnji status slova M (koji je BMW opravdano i adekvatno naplaćivao) nije dopuštao mogućnost bilo kakve greške, pa je za razvoj i proizvodnju modela M5 iz serije E34 proliveno mnogo znoja i potrošeno mnogo prekovremenih sati, što bavarskim inžinjerima očigledno nije previše smetalo. Iako je bio veći i teži od prethodnika, ručno pravljen BMW M5 (E34) i dalje je imao sve potrebne osobine s kojima se svrstavao među vrhunske sportske automobile, a pri tome je bio perfektno sakriven iza klasične trovolumenske karoserije.
Neželjeno ali neizbježno povećanje mase automobila u M odjelu su riješili ugradnjom 3,6-litarskog rednog 6-cilindarskog atmosferskog benzinskog motora koji je od 1988. do druge polovine 1991. godine razvijao 315 konjskih snaga, što je bilo dovoljno za 250 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h za manje od 6 sekundi. U posljednjih nekoliko godina produkcije koja je trajala do 1995. godine radna zapremina motora povećana je na 3,8 litara, a motor je razvijao 340 konjskih snaga. Prijenos snage na zadnju osovinu vršio se preko ručnog 6-stepenog mjenjača.
Izvanredno izbalansiran i upravljiv BMW M5 (E34) dopadao se i porodičnim ljudima, jer je bio prvi automobil iz M odjela koji se mogao dobiti i u karavanskoj karoserijskoj formi. Istovremeno je bio i posljednji M5 koji je u tvornici u Garchingu (Njemačka) ručno sastavljalo nekoliko posvećenih specijalista kojima je za svaki primjerak trebalo dvije sedmice. Posao oko sastavljanja naredne M5 generacije povjeren je robotima zbog velike potražnje, jer BMW više nije trebao uvjeravati nestrpljive kupce da vrhunski sportski automobil može biti komforan, praktičan i sa četvero vrata.
Ako bi se automobil posmatrao kao vrhunski obučen tajni agent, za koga niko ne zna čime se bavi sve dok ne pokaže svoje pravo lice i dobije rat, onda bi taj automobil mogao biti BMW M5 (E34). Kada su u BMW-ovom M odjelu odlučili da predstave prvi M5 (E28) s kojim je trebalo ubijediti potencijalne kupce da se istinski sportski automobil može dobiti i u klasičnoj limuzinskoj karoseriji, uvjeravanje je trajalo kraće nego što su mislili i najoptimističniji zagovornici promovisanja klase "vuk u jagnjećoj koži". Onda je jasno da su kupci s nestrpljenjem čekali da BMW svoju magičnu kombinaciju jednog slova i jednog broja ponudi i uz "peticu" iz serije E34.
Dotadašnji status slova M (koji je BMW opravdano i adekvatno naplaćivao) nije dopuštao mogućnost bilo kakve greške, pa je za razvoj i proizvodnju modela M5 iz serije E34 proliveno mnogo znoja i potrošeno mnogo prekovremenih sati, što bavarskim inžinjerima očigledno nije previše smetalo. Iako je bio veći i teži od prethodnika, ručno pravljen BMW M5 (E34) i dalje je imao sve potrebne osobine s kojima se svrstavao među vrhunske sportske automobile, a pri tome je bio perfektno sakriven iza klasične trovolumenske karoserije.
Neželjeno ali neizbježno povećanje mase automobila u M odjelu su riješili ugradnjom 3,6-litarskog rednog 6-cilindarskog atmosferskog benzinskog motora koji je od 1988. do druge polovine 1991. godine razvijao 315 konjskih snaga, što je bilo dovoljno za 250 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h za manje od 6 sekundi. U posljednjih nekoliko godina produkcije koja je trajala do 1995. godine radna zapremina motora povećana je na 3,8 litara, a motor je razvijao 340 konjskih snaga. Prijenos snage na zadnju osovinu vršio se preko ručnog 6-stepenog mjenjača.
Izvanredno izbalansiran i upravljiv BMW M5 (E34) dopadao se i porodičnim ljudima, jer je bio prvi automobil iz M odjela koji se mogao dobiti i u karavanskoj karoserijskoj formi. Istovremeno je bio i posljednji M5 koji je u tvornici u Garchingu (Njemačka) ručno sastavljalo nekoliko posvećenih specijalista kojima je za svaki primjerak trebalo dvije sedmice. Posao oko sastavljanja naredne M5 generacije povjeren je robotima zbog velike potražnje, jer BMW više nije trebao uvjeravati nestrpljive kupce da vrhunski sportski automobil može biti komforan, praktičan i sa četvero vrata.
