Moj neki osvrt, ovako da pokusam izvuci objektivno iz subjektivnog u street race-u, a tu je 85% experimentalno i sa raznim ishodima radi same sustine S.R-a.
Sve je uzrocno poslijedicno, svaka komponenta diktira sta je slijedeca slabija karika. Jednostavno igra bez kraja. Najbitnije je da auto nije sklono otkazivanjima (koliko je to moguce) tako jedino se moze garantovati koja ce se klasa voziti konstantno. Bolje klasu 10 konstantno nego kl. 9 povremeno voziti, (recimo da sam ja vlasnik nekog tima bilo koje finansiske strukture). Sto radi sponzora, sto radi trkanja samog po sebi.
Sad svako vozi po svojim zeljama, a i mogucnostima. Lijepo je kad se desi da neko odrzi lekciju u klasi u kojoj ga niko nije ocekivao, ALI koliko je to realno da se ostvari. Dok drugi takmicari pokusavaju da udju u klasu kao vuk u janjecoj kozi kako bi ostvarili svoj uspjeh, sto je veoma cesta pojava. Kako iz prije napisanih recenica tako i radi ovog sto pise u nastavku teksta.
Svaki potez ima svoju cijenu to je ono sto sam zakljucio iz posmatranja cijelokupne situacije na stazama, na koncu se cinilo da nista nema smisla. Opet posmatrano sa druge strane jedini smisao vidjeo je takmicar koji je nosio pehar, a to je bit svega. Dok su ostali takmicari cekali svoju novu priliku da iskusaju svoju srecu i vide kakva im je sudbina na kraju novog dana.