Član
Motori i mjenjači koji se koriste u modernim F1 bolidima iznimno su važni za performanse i spadaju u najvažnije dijelove bolida.
Ovi dijelovi bolida spadaju u grupu mehaničkih dijelova koji su izloženi najvećem mogućem opterećenju. Danas se inženjeri koji razvijaju moderne trkaće motore drže principa Ferdinanda Porschea koji je motore razvijao za pobjede na utrkama, no poslije utrka ti motori su se raspadali. Danas pravila nalažu da motor u F1 bolidu mora izdržati dva vikenda utrkivanja. Inženjeri pri dizajniranju modernih motora za F1 moraju naći kompromis između pouzdanosti i snage motora.
Motori su se razvijali od pedesetih godina prošlog stoljeća i od tog vremena strahovito su napredovali. Pedesetih godina motori u F1 bolidima imali su snagu od sto konjskih snaga, danas većina serijskih automobila ima motore te snage. Snaga motora dizala se polako kako je tehnologija napredovala, a najveći napredak osjetio se dolaskom turbo motora obujma 1.5 l.
U devedesetima se trend povećanja snage nastavio, pa smo poslijednjih godina mogli gledati i slušati motore sa preko tisuću konjskih snaga. 2006. god FIA je novim pravilima uvela V8 motore obujma 2.4 l.
Motori moraju imati osam cilindara u formaciji od 90˚ sa dva ulazna i i izlazna ventila po cilindru. Motori moraju težiti više od 95 kg, a okretaji su limitirani na devetnaest tisuća.
Turbopunjači i uređaji koji komprimiraju i hlade zrak prije ulaska u cilindar su zabranjeni. Nije dozvoljeno ubrizgavanje ničega osim zraka i goriva u cilindar. Varijabilna geometrija ispuha i ventila je zabranjena. Svaki cilindar mora imati jedan ubrizgivač goriva a paljenje se vrši iskrom u cilindru.
Materijali od kojih su izrađeni dijelovi motora striktno se provjeravaju. Blok motora mora biti izrađen od aluminijskih legura, upotreba kompozitnih materijala nije dozvoljena. Radilica je izrađena od legure temeljene na željezu, dok su klipovi izrađeni od aluminija. Venitli se izrađuju od legura nikla, kobalta i titaniuma.
F1 bolidi nemaju samostalni uređaj za paljenje, pa se ono vrši pomoću više vrsta pomagala.
Ako je motor opremljen sa uređajem za gašenje motora prilikom nesreće uređaj će ugasiti motor u roku od deset sekundi. Dostižući devetnaest tisuća okretaja motori potroše nevjerovatnih 650 l zraka po sekundi, a potrošnja dostiže i 75 l/100 km. Motor je prilikom utrke opterećen velikim silama i zato su najčešći uzroci odustajanja vozača kvarovi na motorima
Kučište motora izrađeno je od karbonskih vlakana, a na njega se pričvršćuje mjenjač i stražnji ovjes. Kučište motora mora biti lagano ali i vrlo čvrsto zbog opterećenja koje mora podnositi.
Moderni mjenjači koji se koriste u F1 bolidima danas su automatizirani, brzine se mjenjaju putem poluga iza upravljača. Sekvencijalni mjenjači koji se koriste i kod sportskih motocikala dozvoljavaju vrlo brzu promjenu brzina. Pravila nalažu da su pravi automatski mjenjači sa launch kontrolom zabranjeni zbog smanjivanja cijene razvoja tih elemenata, ali i zbog veće uloge koju vozač ima kad sam mijenja brzine.
Mjenjač se montira na kučište motora u stražnjem dijelu bolida, a sastoji se od diferencijala koji su kontrolirani pomoću traction controla. Danas većina F1 bolida korisiti mjenjače sa sedam brzina.
FIA je u namjeri da smanji enormne troškove razvoja motora i mjenjača 2005. godine predstavila novi paket pravila koji nalaže da motori moraju izdržati dva GP vikenda. Vozači koji zamijene motor biti će kažnjeni pomicanjem od deset mjesta unazad na gridu. Od 2007. vozači mogu petkom na treninzima koristiti druge motore, no subotom i nedjeljom moraju voziti sa starim motorima. Novost u 2007. godini je pravilo o zamrzavanju razvoja motora, momčadi su krajem 2006. godine morali homologirati motore koje će koristiti slijedeće četiri sezone.
Ovi dijelovi bolida spadaju u grupu mehaničkih dijelova koji su izloženi najvećem mogućem opterećenju. Danas se inženjeri koji razvijaju moderne trkaće motore drže principa Ferdinanda Porschea koji je motore razvijao za pobjede na utrkama, no poslije utrka ti motori su se raspadali. Danas pravila nalažu da motor u F1 bolidu mora izdržati dva vikenda utrkivanja. Inženjeri pri dizajniranju modernih motora za F1 moraju naći kompromis između pouzdanosti i snage motora.
Motori su se razvijali od pedesetih godina prošlog stoljeća i od tog vremena strahovito su napredovali. Pedesetih godina motori u F1 bolidima imali su snagu od sto konjskih snaga, danas većina serijskih automobila ima motore te snage. Snaga motora dizala se polako kako je tehnologija napredovala, a najveći napredak osjetio se dolaskom turbo motora obujma 1.5 l.
U devedesetima se trend povećanja snage nastavio, pa smo poslijednjih godina mogli gledati i slušati motore sa preko tisuću konjskih snaga. 2006. god FIA je novim pravilima uvela V8 motore obujma 2.4 l.
Motori moraju imati osam cilindara u formaciji od 90˚ sa dva ulazna i i izlazna ventila po cilindru. Motori moraju težiti više od 95 kg, a okretaji su limitirani na devetnaest tisuća.
Turbopunjači i uređaji koji komprimiraju i hlade zrak prije ulaska u cilindar su zabranjeni. Nije dozvoljeno ubrizgavanje ničega osim zraka i goriva u cilindar. Varijabilna geometrija ispuha i ventila je zabranjena. Svaki cilindar mora imati jedan ubrizgivač goriva a paljenje se vrši iskrom u cilindru.
Materijali od kojih su izrađeni dijelovi motora striktno se provjeravaju. Blok motora mora biti izrađen od aluminijskih legura, upotreba kompozitnih materijala nije dozvoljena. Radilica je izrađena od legure temeljene na željezu, dok su klipovi izrađeni od aluminija. Venitli se izrađuju od legura nikla, kobalta i titaniuma.
F1 bolidi nemaju samostalni uređaj za paljenje, pa se ono vrši pomoću više vrsta pomagala.
Ako je motor opremljen sa uređajem za gašenje motora prilikom nesreće uređaj će ugasiti motor u roku od deset sekundi. Dostižući devetnaest tisuća okretaja motori potroše nevjerovatnih 650 l zraka po sekundi, a potrošnja dostiže i 75 l/100 km. Motor je prilikom utrke opterećen velikim silama i zato su najčešći uzroci odustajanja vozača kvarovi na motorima
Kučište motora izrađeno je od karbonskih vlakana, a na njega se pričvršćuje mjenjač i stražnji ovjes. Kučište motora mora biti lagano ali i vrlo čvrsto zbog opterećenja koje mora podnositi.
Moderni mjenjači koji se koriste u F1 bolidima danas su automatizirani, brzine se mjenjaju putem poluga iza upravljača. Sekvencijalni mjenjači koji se koriste i kod sportskih motocikala dozvoljavaju vrlo brzu promjenu brzina. Pravila nalažu da su pravi automatski mjenjači sa launch kontrolom zabranjeni zbog smanjivanja cijene razvoja tih elemenata, ali i zbog veće uloge koju vozač ima kad sam mijenja brzine.
Mjenjač se montira na kučište motora u stražnjem dijelu bolida, a sastoji se od diferencijala koji su kontrolirani pomoću traction controla. Danas većina F1 bolida korisiti mjenjače sa sedam brzina.
FIA je u namjeri da smanji enormne troškove razvoja motora i mjenjača 2005. godine predstavila novi paket pravila koji nalaže da motori moraju izdržati dva GP vikenda. Vozači koji zamijene motor biti će kažnjeni pomicanjem od deset mjesta unazad na gridu. Od 2007. vozači mogu petkom na treninzima koristiti druge motore, no subotom i nedjeljom moraju voziti sa starim motorima. Novost u 2007. godini je pravilo o zamrzavanju razvoja motora, momčadi su krajem 2006. godine morali homologirati motore koje će koristiti slijedeće četiri sezone.