Član
Jedan jako interesantan text koji svakako vrijedi procitati...
Rijetko se nađe toliko koristan text koji ne zahtjeva editiranje i koji se čita u jednom dahu, stoga mislim da ovaj članak itekako traži Vašu pozornost. Tekst je malo poduži, ali se isplati pročitati...
Vjerujte mi..
"Prevario sam barem 1000 mušterija, no ja sam beba prema nekima, koji su krađama došli do milijunskog imetka"- povjerio nam se vlasnik uglednog servisa u Zagrebu .
U servisima se ne događaju krađe. Nitko ne bi i pomislio potkradati mušterije. Povjerenje se teško zaslužuje i bilo bi ga nepromišljeno ugroziti glupom otimačinom. Ugled mehaničara srozavaju jedino samozvani majstori, koji na cesti popravljaju automobile bez potrebnog alata. Ukratko, tim je riječima, potpuno neočekivano, počelo svjedočenje automobilskog mehaničara o stanju u domaćim servisima. Umjesto bujice optužbi te mračnih prizora i slika, mehaničar pokajnik nam je servirao gotovo idiličan prikaz lika i djela prosječnog domaćeg servisera. Ipak, nakon kraćeg uvjeravanja, solidarnost je teška srca odložena u stranu. Većina zanatlija uvijek će imati što za reći o znanju i umijeću svojih kolega, no rasprava o poštenju je očito tabu. Ili, kako bi se reklo u nekim, po mentalitetu i poslovnoj etici bliskim nam dijelovima svijeta ŕ Omerta. - Početkom 90-tih, kod nas su mehaničarske prijevare doživjele istinski procvat - tvrdi naš sugovornik. - Na veliko se počelo švercati autima, a želja za brzom zaradom potakla je i mnoge mehaničare da požele i uzmu svoj dio kolača. Grabilo se šakom i kapom. Stanje na tržištu bilo je naprosto idealno da se na brzinu dođe do velikog novca. Uglavnom se kralo na ugradbenim dijelovima te lažnim, nikad obavljenim popravcima. U to doba, bez puno truda zaradio sam za kuću, što je istinski malo u odnosu na neke, koji su u kratkom razdoblju osigurali nekoliko generacija svojih obitelji. Kada su se konačno počele spominjati prave pikanterije, mehaničar je ponovo povukao ručnu. Nastavak priče protekao je u blažem tonu, bez izravnih optužbi za otimačinu. Prema riječima našeg sugovornika, koji iz razumljivih razloga želi ostati anoniman, odnos prema mušterijama sada je znatno pošteniji. - Situacija se iz temelja promijenila i danas se rijetko tko odlučuje na namjernu prijevaru nastavlja. - Puno češće, pogotovo u većim servisima, događaju se nenamjerne pogreške, uvjetovane nedovoljnim brojem iskusnih mehaničara. Pravi, prekaljeni mehaničari, trebaju se skuplje platiti pa gazde uvijek kalkuliraju koliko će ih biti na platnom spisku. Previše šegrta, a premalo majstora, glavni je razlog pogrešaka, zbog kojih se neki vlasnici vozila mogu opravdano smatrati prevarenima. Vjerujem da je stoga znatno sigurnije koristiti usluge manjih servisa, gdje auti ne dolaze na popravak kao na traci, a odgovornost prema obavljenom poslu smatra se poželjnom osobinom. Problem je i što veći servisi imaju jake pravne službe, čija je osnovna zadaća da priznaju što manje reklamacija - sigurnim glasom zaključuje iskusni mehaničar. Prijevara, kao dio ustaljenog ponašanja dijela mehaničara, tako se ponovo našla u drugom planu. Tko radi taj i griješi! Omaške su neizbježne u svakom poslu, što je, vjerujemo, jasno svima. No, tijekom razgovoru željeli smo prikupiti škakljivije informacije o mehaničarskom podzemlju. Nabrajanje naših, novinarskih zgoda u servisima, bio je pogodak u sridu. - Ako se vama kao novinarima događaju problemi, onda možete misliti što doživljavaju obične mušterije, čiji se glas nikada i ne čuje. Prema mojoj procijeni 80-90 posto vlasnika automobila nema pojma o mehaničkim sklopovima, tako da su topovsko meso željnima brze zarade. Samo iskusno oko može primjetiti je li se i što se radilo na autu i to po sitnicama, poput ozljeda na vijcima i čistoći dijelova. No, za većinu vlasnika vozila to je nemoguća misija. Nakon ostavljanja auta i servisu, mušterije su prepuštene na milost i nemilost mehaničara, a krasti se može na svemu. Najbrže i najlakše novac se prikuplja na redovitim servisima. Tada se u auto zna točiti jeftinije, manje kvalitetno ulje nego što je prikazano na računu, filteri se ne mijenjaju nego čiste, a obično se rade i sitniji, prigodni popravci, za koje nema stvarne potrebe. Međutim, do pravog novca dolazi se na servisima koji zahtijevaju rasklapanje motora. Posla je više, aki se redovito isplati. Otvara se mogućnost korištenja zamjenskih, odnosno repariranih dijelova, koji se potom naplaćuju kao orginalni. Osim toga, većini ljudi jedino je važno da im auto poslije servisa radi pa im se naplaćuju neodrađeni popravci, odnosno izmišljene intervencije na sklopovima s kojima je sve bilo u najboljem redu.
Iskusni mehaničari točno znaju vijek trajanja određenog dijela, primjerice zupčastog remena, i jednostavno im je procijeniti kada će ga zbilja trebati zamijeniti novim. Broj popravaka automatski povećeva ukupnu cijenu rada pa u konačnici servis obično stoji i do 50 posto više nego što bi trebao. Naravno, postoje mušterije koje će se obratiti na više adresa i izabrati najpovoljniju ponudu. No, mnogi za to nemaju vremena te postaju žrtve pohlepnih servisera, sliježući ramenima - kaže nam mehaničar pokajnik. Niti sljedeće rečenice nisu zvučale nimalo umirujuće. Prema iskustvu našeg sugovornika mehaničara, istinski djelotvorne obrane od gusara u servisima, naprosto nema. Moderno je da se radionice od čekaonica odjeljuju staklenim stijenama, tako da mušterije mogu nadzirati rad mehaničara, ali pravim prevarantima treba vrlo malo vremena, prostora i intime. - Garancija nisu ni kutije s promijenjenim dijelovima, koje mnogi mehaničari kao dokaz o obavljenim zamjenama ostavljaju vlasnicima u automobilima. Znajući da se tako ljudima mogu najlakše zamazati oči, neki servisi imaju cijela skladišta takvih dijelova, sakupljenih sa svih strana. Kada je to potrebno, podmeću se pod upravo zamijenjene. Jedino za što se ljudi mogu stvarno uhvatiti, povjerenje je ili poznanstvo sa serviserom. Tako stoje stvari, na žalost mnogih zaključuje mehaničar pokajnik.
5 lakih prijevara
1. U servis dolazi vlasnik vozila u čijem motoru rade samo tri cilindra. Nakon kratkog pregleda mehaničar ocijeni da je potrebna generalka, iako samo treba zamijeniti bobinu. Bobina, primjerice za VW Golf IV, stoji oko 300 kuna, dok troškovi generalke na motoru iznose i do 20.000 kuna.
2. Auto ne vuče pri kretanju kako bi trebao, a kvar bi se mogao otkloniti zamijenom seta kvačila. Mehaničar ocijenjuje da bi se trebao popraviti mjenjač, s kojim je, u stvari, sve uredu. Zamijena seta kvačila s uključenim radnim satima stoji tri do četiri tisuće kuna, ali se naplaćuju radovi na mjenjaču, što podiže cijenu na 18.000 kuna.
3. Motor automobila se pregrijava jer u sustavu hlađenja nema dovoljno rashladne tekućine. Razlog tome je banalno napuknuće crijeva rashladnog sustava. No, mušteriji se kao jedino rješenje nudi zamijena hladnjaka. Samo crijevo stoji oko 300 kuna, dok ugradnja novog hladnjaka iznosi 2500 kuna.
4. Mušterija dolazi u servis žaleći se da nešto lupa ispod prednjeg dijela automobila. Otišle su samo vilice, a mehaničar navodi da treba zamijeniti i amortizere. Stari amortizeri se boje lak sprejem i prodaju pod nove. Umjesto 1500 kuna, koliko stoji posao s materijalom pri promijeni vilica, naplaćuje se 3000 kuna za zamjenu amortizera.
5. Vodena pumpa gubi rashladnu tekućinu. Mehaničar predlaže ugradnju nove, čija je cijena oko 1200 kuna. Umjesto odlaska u trgovinu po novu pumpu, reparira staru. Mijenja pakung i ležaj osovine, što stoji 300 kuna.
Rijetko se nađe toliko koristan text koji ne zahtjeva editiranje i koji se čita u jednom dahu, stoga mislim da ovaj članak itekako traži Vašu pozornost. Tekst je malo poduži, ali se isplati pročitati...
Vjerujte mi..
"Prevario sam barem 1000 mušterija, no ja sam beba prema nekima, koji su krađama došli do milijunskog imetka"- povjerio nam se vlasnik uglednog servisa u Zagrebu .
U servisima se ne događaju krađe. Nitko ne bi i pomislio potkradati mušterije. Povjerenje se teško zaslužuje i bilo bi ga nepromišljeno ugroziti glupom otimačinom. Ugled mehaničara srozavaju jedino samozvani majstori, koji na cesti popravljaju automobile bez potrebnog alata. Ukratko, tim je riječima, potpuno neočekivano, počelo svjedočenje automobilskog mehaničara o stanju u domaćim servisima. Umjesto bujice optužbi te mračnih prizora i slika, mehaničar pokajnik nam je servirao gotovo idiličan prikaz lika i djela prosječnog domaćeg servisera. Ipak, nakon kraćeg uvjeravanja, solidarnost je teška srca odložena u stranu. Većina zanatlija uvijek će imati što za reći o znanju i umijeću svojih kolega, no rasprava o poštenju je očito tabu. Ili, kako bi se reklo u nekim, po mentalitetu i poslovnoj etici bliskim nam dijelovima svijeta ŕ Omerta. - Početkom 90-tih, kod nas su mehaničarske prijevare doživjele istinski procvat - tvrdi naš sugovornik. - Na veliko se počelo švercati autima, a želja za brzom zaradom potakla je i mnoge mehaničare da požele i uzmu svoj dio kolača. Grabilo se šakom i kapom. Stanje na tržištu bilo je naprosto idealno da se na brzinu dođe do velikog novca. Uglavnom se kralo na ugradbenim dijelovima te lažnim, nikad obavljenim popravcima. U to doba, bez puno truda zaradio sam za kuću, što je istinski malo u odnosu na neke, koji su u kratkom razdoblju osigurali nekoliko generacija svojih obitelji. Kada su se konačno počele spominjati prave pikanterije, mehaničar je ponovo povukao ručnu. Nastavak priče protekao je u blažem tonu, bez izravnih optužbi za otimačinu. Prema riječima našeg sugovornika, koji iz razumljivih razloga želi ostati anoniman, odnos prema mušterijama sada je znatno pošteniji. - Situacija se iz temelja promijenila i danas se rijetko tko odlučuje na namjernu prijevaru nastavlja. - Puno češće, pogotovo u većim servisima, događaju se nenamjerne pogreške, uvjetovane nedovoljnim brojem iskusnih mehaničara. Pravi, prekaljeni mehaničari, trebaju se skuplje platiti pa gazde uvijek kalkuliraju koliko će ih biti na platnom spisku. Previše šegrta, a premalo majstora, glavni je razlog pogrešaka, zbog kojih se neki vlasnici vozila mogu opravdano smatrati prevarenima. Vjerujem da je stoga znatno sigurnije koristiti usluge manjih servisa, gdje auti ne dolaze na popravak kao na traci, a odgovornost prema obavljenom poslu smatra se poželjnom osobinom. Problem je i što veći servisi imaju jake pravne službe, čija je osnovna zadaća da priznaju što manje reklamacija - sigurnim glasom zaključuje iskusni mehaničar. Prijevara, kao dio ustaljenog ponašanja dijela mehaničara, tako se ponovo našla u drugom planu. Tko radi taj i griješi! Omaške su neizbježne u svakom poslu, što je, vjerujemo, jasno svima. No, tijekom razgovoru željeli smo prikupiti škakljivije informacije o mehaničarskom podzemlju. Nabrajanje naših, novinarskih zgoda u servisima, bio je pogodak u sridu. - Ako se vama kao novinarima događaju problemi, onda možete misliti što doživljavaju obične mušterije, čiji se glas nikada i ne čuje. Prema mojoj procijeni 80-90 posto vlasnika automobila nema pojma o mehaničkim sklopovima, tako da su topovsko meso željnima brze zarade. Samo iskusno oko može primjetiti je li se i što se radilo na autu i to po sitnicama, poput ozljeda na vijcima i čistoći dijelova. No, za većinu vlasnika vozila to je nemoguća misija. Nakon ostavljanja auta i servisu, mušterije su prepuštene na milost i nemilost mehaničara, a krasti se može na svemu. Najbrže i najlakše novac se prikuplja na redovitim servisima. Tada se u auto zna točiti jeftinije, manje kvalitetno ulje nego što je prikazano na računu, filteri se ne mijenjaju nego čiste, a obično se rade i sitniji, prigodni popravci, za koje nema stvarne potrebe. Međutim, do pravog novca dolazi se na servisima koji zahtijevaju rasklapanje motora. Posla je više, aki se redovito isplati. Otvara se mogućnost korištenja zamjenskih, odnosno repariranih dijelova, koji se potom naplaćuju kao orginalni. Osim toga, većini ljudi jedino je važno da im auto poslije servisa radi pa im se naplaćuju neodrađeni popravci, odnosno izmišljene intervencije na sklopovima s kojima je sve bilo u najboljem redu.
Iskusni mehaničari točno znaju vijek trajanja određenog dijela, primjerice zupčastog remena, i jednostavno im je procijeniti kada će ga zbilja trebati zamijeniti novim. Broj popravaka automatski povećeva ukupnu cijenu rada pa u konačnici servis obično stoji i do 50 posto više nego što bi trebao. Naravno, postoje mušterije koje će se obratiti na više adresa i izabrati najpovoljniju ponudu. No, mnogi za to nemaju vremena te postaju žrtve pohlepnih servisera, sliježući ramenima - kaže nam mehaničar pokajnik. Niti sljedeće rečenice nisu zvučale nimalo umirujuće. Prema iskustvu našeg sugovornika mehaničara, istinski djelotvorne obrane od gusara u servisima, naprosto nema. Moderno je da se radionice od čekaonica odjeljuju staklenim stijenama, tako da mušterije mogu nadzirati rad mehaničara, ali pravim prevarantima treba vrlo malo vremena, prostora i intime. - Garancija nisu ni kutije s promijenjenim dijelovima, koje mnogi mehaničari kao dokaz o obavljenim zamjenama ostavljaju vlasnicima u automobilima. Znajući da se tako ljudima mogu najlakše zamazati oči, neki servisi imaju cijela skladišta takvih dijelova, sakupljenih sa svih strana. Kada je to potrebno, podmeću se pod upravo zamijenjene. Jedino za što se ljudi mogu stvarno uhvatiti, povjerenje je ili poznanstvo sa serviserom. Tako stoje stvari, na žalost mnogih zaključuje mehaničar pokajnik.
5 lakih prijevara
1. U servis dolazi vlasnik vozila u čijem motoru rade samo tri cilindra. Nakon kratkog pregleda mehaničar ocijeni da je potrebna generalka, iako samo treba zamijeniti bobinu. Bobina, primjerice za VW Golf IV, stoji oko 300 kuna, dok troškovi generalke na motoru iznose i do 20.000 kuna.
2. Auto ne vuče pri kretanju kako bi trebao, a kvar bi se mogao otkloniti zamijenom seta kvačila. Mehaničar ocijenjuje da bi se trebao popraviti mjenjač, s kojim je, u stvari, sve uredu. Zamijena seta kvačila s uključenim radnim satima stoji tri do četiri tisuće kuna, ali se naplaćuju radovi na mjenjaču, što podiže cijenu na 18.000 kuna.
3. Motor automobila se pregrijava jer u sustavu hlađenja nema dovoljno rashladne tekućine. Razlog tome je banalno napuknuće crijeva rashladnog sustava. No, mušteriji se kao jedino rješenje nudi zamijena hladnjaka. Samo crijevo stoji oko 300 kuna, dok ugradnja novog hladnjaka iznosi 2500 kuna.
4. Mušterija dolazi u servis žaleći se da nešto lupa ispod prednjeg dijela automobila. Otišle su samo vilice, a mehaničar navodi da treba zamijeniti i amortizere. Stari amortizeri se boje lak sprejem i prodaju pod nove. Umjesto 1500 kuna, koliko stoji posao s materijalom pri promijeni vilica, naplaćuje se 3000 kuna za zamjenu amortizera.
5. Vodena pumpa gubi rashladnu tekućinu. Mehaničar predlaže ugradnju nove, čija je cijena oko 1200 kuna. Umjesto odlaska u trgovinu po novu pumpu, reparira staru. Mijenja pakung i ležaj osovine, što stoji 300 kuna.
