Početnik
Kao sto naslov kaze,spisak poginulih u utrkama Formule 1 sa kratkim opisom situacije...
Onofre Marimon (Maserati 250F) - V.N. Njemačke - Nürburgring 31.7.1954.g (trening)
Izletio na dijelu staze kod Adenauškog mosta i umro na licu mjesta, mislim da nije bilo svjedoka kako i zašto.
Luigi Musso (Ferrari D246) - V.N. Francuske - Reims 6.7.1958. g (utrka)
Hawthorn i Musso tada su se borili za naslov prvaka, a u Ferrariju su navodno odlučili da će do kraja prvenstva podržati onog vozača koji će pobijediti u ovoj utrci. Musso starta drugi iza Hawthorna. Nije startao baš najbolje, pa je morao nadoknađivati zaostatak za Hawthornom. Sustigao ga je do devetog kruga i pokušao prestići u zavoju Muizon., U taj oštri zavoj se dolazilo s nekih 200-tinjak kilometara na sat i prema rijećima jednog očevidca Hawthorn je preširoko ušao u zavoj i tako ga zasmetao pa je Musso produžio ravno u obližnju prepreku. Prvo je bio u komi a zatim odmah preminuo pri dolasku u bolnicu zbog teških unutarnjih ozljeda.
Peter Collins (Ferrari D246) - V.N. Njemačke - Nürburgring 3.8.1958 g (utrka)
Collins se na čelu utrke bori s Brooksom u Vanwallu i u 10 krugu utrke gubi kontrolu u zavoju Pflanzgarten, te izljeće pri brzini od 180 km/h i udara o zaštitnu ogradu. Od siline udarca izbačen je iz bolida. Zadobiva teške ozljede glave i umire u bolnici u Bonnu te većeri.
Stuart Lewis-Evans (Vanwall VW5) - V.N. Maroka - Ain-Diab 19.8.1958 (utrka) preminuo 25.8.1958.
Izljeće u 42 krugu utrke i završava u zaštitnoj ogradi. Bolid se odmah zapalio i Stuart je zadobio teške opekline tijela, a potom je prebačen u bolnicu East Grinstead u kojoj je preminuo šest dana poslije od zadobivenih ozljeda.
Chris Bristow (Cooper-Climax T51) i Alan Stacey (Lotus-Climax 18 ) - V.N. Belgije - SPA Francorshamps 19.6.1960. g (utrka)
Ovdje se radi o dvije odvojene nesreće uzrokovane istim događajem! Bristow je u dvadesetom krugu naletio na jato ptica koje su vrlo nisko letjele što ga je omelo i zatim je završio u ogradi i preminuo na licu mjesta. Za Staceya vrijedi isto samo što se dogodilo u 25 krugu i također izljeće i pogiba na licu mjesta.
Wolfgang von Trips (Ferrari 156) - V.N. Italije - Monza 10.9.1961. (utrka)
Von Trips starta prvi u utrku, start mu je loš i odmah u prvom krugu na ravnici između zavoja Ascari i Parabolica dodiruje se s Clarkom. Nakon čega njegov bolid leti ravno u publiku te usmrčuje četrnaestoricu gledatelja a zatim se vraća na stazu. Trips je izletio iz bolida i ostao nepomično ležati uz rub staze.
Carel Godin de Beaufort (Porsche 718 ) - V.N. Njemačke - Nürburgring 1.8.1964. g (trening) preminuo 3.8.1964. g
Na subotnjem treningu izljeće u zavoju Bergwerk, te zadobiva teške ozljede, od kojih umire u bolnici u Düsseldorfu dva dana kasnije.
John Taylor (Brabham-BRM BT11) - V.N. Njemačke - Nürburgring 7.8.1966. (utrka) preminuo 8.9.1966. g
Utrka je vožena po kiši, a John odustaje u prvom krugu nakon sudra s Jackijem Ickxom. Bolid je zahvatila vatra, zadobiva teške ozljede od kojih umire mjesec dana poslije u bolnici u Koblenzu.
Lorenzo Bandini (Ferrari 312) - V.N. Monaka - Monte Carlo 7.5.1967. g (utrka), preminuo 10.5.1967.
U 82 krugu utrke Bandini prilikom prolaska kroz šikanu udara u ogradu obloženu slamom, preokrenuo se i zapalio, te kao i mnoge druge nesreće prije, Bandini završava tragično zbog nedostatka ljudi i aparata za gašenje. Nakon tri minute bolid je vraćen natrag na kotače. Bandinija su izvukli van i prevezli u Monegašku bolnicu gdje umire od teških opeklina tri dana kasnije.
Jo Schlesser (Honda RA302) - V.N. Francuske - Rouen 7.7.1968.g (utrka)
U trećem krugu utrke izljeće sa staze u zemljani nasip pri brzini od 250 km/h, te pogiba na licu mjesta u požaru koji je zahvatio bolid.
Samo da napomenem: Guy Ligier s kojim je bio veliki prijatelj svim svojim bolidima davao je oznake "JS".
Gerhard Mitter (BMW 269 (F2)) - V.N. Njemačke (Nurburgring) - 01.08.1969. (kvalifikacije)
Poginuo u zavoju Schwedenkreuz, najvjerojatnije otkazao ovjes.
Piers Courage (De Tomaso Ford 505) - V.N. Nizozemske (Zandvoort) - 21.06.1970. (utrka)
Ušao preširoko u zavoj,udario u bankinu i višestruko se prevrnuo te se na kraju i bolid zapalio. De Tomaso je koristio magnezij u izradi šasije,pa su se čak i obližnja stabla zapalila.Pretpostavlja se ipak da je poginuo prije nego što se bolid zapalio.
Jochen Rindt (Lotus Ford 72C) - V.N. Italije (Monza) - 06.09.1970. (kvalifikacije)
Poginuo u zavoju Parabolica. Htio je voziti Lotus 49,ali mu je Chapman postavio ultimatum:ili vozi Lotus 72C ili nemoj voziti. Također,stražnja krilca su bila uklonjena na tom bolidu. Najvjerojatnije otkazao neki dio u kočnicama,te je auto naglo skrenuo u lijevo. Također,zaštitna ograda je bila postavljena previsoko. Umro na putu za bolnicu,masovne ozljede glave.
Roger Williamson (March Ford 731) - V.N. Nizozemske (Zandvoort) - 29.07.1973. (utrka)
Pukla guma,auto udario u barijeru i zapalio se. Prijatelj i kolega David Purley zaustavlja bolid na stazi i pokušava spasiti Williamsona. Čak je i sam Williamson viđen kako se pokušava osloboditi,ali pomoćno osoblje sa staze ne pruža pomoć dok ne dođu vatrogasna kola (kojima je trebalo čak 8 minuta da dođu),a čak i Purleya zaustavljaju u namjeri. Kad su došli do njega,već je preminuo od trovanja monoksidom.
Francois Cevert (Tyrell Ford 006) - V.N. SAD-a (Watkins Glen) - 06.10.1973. (kvalifikacije)
Izletio u brzoj desno-lijevoj kombinaciji tzv. "The Esses".Bio je previše ulijevo,auto je na stazi naletilo na izbočinu i izletio u barijere pod kutem od 90 stupnjeva. Preminuo odmah od masovnih ozljeda glave.
Peter Revson (Shadow Ford DN3) - Južna Afrika (Kylami) - 22.03.1974. (testiranje)
Otkazao ovjes pri velikoj brzini. Graham Hill je zaustavio svoj bolid i pokušao ga spasiti,ali bilo je prekasno.
Helmut Koinigg (Surtees Ford TS16) - V.N. SAD-a (Watkins Glen) - 06.10.1974. (utrka)
Izletio na zoni kočenja za zavoj Toe,zabio se frontalno u ogradu. Unatoč činjenici što je izletio pri relativno maloj brzini, barijere su bile nepropisno postavljene.
Mark Donohue (March Ford 751) - V.N. Austrije (Osterreichring) - 17.08.1975. (warm-up), preminuo 19.08.1975.
Izgubio kontrolu nakon što se guma probušila i izletio u žičanu ogradu. Poginuo i jedan redar u incidentu. Isprva se pretpostavilo da nema nekih težih ozljeda, jer je izašao iz bolida i normalno hodao. Ali glavobolja se pogoršavala i pao je komu iz koje se nije probudio,te umro od oštećenja mozga dva dana kasnije.
Tom Pryce (Shadow Ford DN8) - V.N. Južne Afrike (Kylami) - 05.03.1977. (utrka)
Vjerojatno najstrašnija nesreća u povijesti F1.U 21.krugu Renzo Zorzi,Pryceov momčadski kolega,zaustavlja bolid na startnoj-ciljnoj ravnini.Dvojica redara pretrčavaju stazu,a ubrzavajući Shadow Toma Prycea pri 280 km/h pogađa redara Jansena Van Vuurena.Aparat za gašenje požara pogađa Prycea u glavu,gotovo je otkidajući.Umire odmah,a bolid i dalje nezaustavljivo vozi startno-ciljnom ravninom,pogađajući bolid Jacquesa Lafittea.Nesretnog redara poslije utrke nisu mogli ni prepoznati,već su to utvrdili na prozivci kad se Van Vuuren nije pojavio.
Ronnie Peterson (Lotus Ford) - V.N. Italije (Monza) - 10.09.1978. (utrka), preminuo 11.09.1978.
Stradao u višestrukom sudaru na startu utrke.Petersonov bolid se zabio u barijeru i zapalio.Hunt,Regazzoni i Depailler su ga uspjeli izvući iz bolida.Tko je bio kriv za sudar,još se ne zna.U 80-im Hunt i Patrese su se prepucavali kriveći jedan drugog za nesreću.Isprva,Peterson je imao teže ozljede noge (10 fraktura u obje noge),ali nečekivano je sutra ujutro preminuo od embolije.Smatra se da bi preživio da je dobio medicinsku pomoć odmah na stazi (čekalo se 20 minuta nakon sudara).
Patrick Depailler (Alfa Romeo 179) - Njemačka (Hockenheim) - 01.08.1980. (testiranje)
Otkazao volan pri brzini od 280 km/h i izletio u barijere u Ostkurveu.Preminuo na licu mjesta.
Gilles Villeneuve (Ferrari 126C2) - V.N. Belgije (Zolder) - 08.05.1982. (kvalifikacije)
Poginuo u zadnjim minutama kvalifikacija.Villeneuve je vozio relativno brzo,na korištenim gumama,u svom ulaznog krugu za brzi krug. Došao je iza Marcha Jochena Massa koji se pomaknuo udesno kako bi pustio Villeneuvea.No to je isto napravio i Villeneuve,nakon čega je došlo dodira prednje gume Ferrarija i stražnje gume Marcha,lansirajući Ferrari u zrak gdje se višestruko prevrnuo.Sigurnosni pojasevi otkazuju,lansirajući Villeneuva u žičanu ogradu.Derek Warvick,John Watson i Jochen Mass su mu pokušali pomoći,ali je preminuo navečer u bolnici od teških ozljeda.
Riccardo Paletti (Osella Ford FA1C) - V.N. Kanade (Montreal) - 13.06.1982. (utrka)
Na startu utrke Didier Pironi je ugasio bolid te nije uspio startati.Svi su ga uspjeli zaobići,osim Oselle Riccarda Palettija koji se frontalno zabio u stražnji kraj Ferrarija (pri 180 km/h).Najvjerojatnije mu je od siline udara volan pritisnuo prsa i od tih je ozljeda preminuo na putu za bolnicu,a ne od činjenice da se njegov bolid zapalio kad su ga liječnici pokušali izvući iz bolida.
Elio de Angelis (Brabham BMW BT55) - Francuska (Le Castellet) - 14.05.1986. (testiranje), preminuo 15.05.1986.
Brabham BT55 je imao vrlo radikalan dizajn.Pri velikoj brzini otkazalo stražnje krilo,izgubio je downforce na stražnjim kotačima udario u barijeru i prevrnuo se.Udarac nije ubio de Angelisa,ali se nije uspio osloboditi iz bolida.Redara je nedostajalo na stazi,a i helikopteru je trebalo 30 minuta da dođe.Preminuo je od dima kojeg je udisao dok je bio zarobljen 29 sata kasnije u bolnici.
Roland Ratzenberger (Simtek Ford S941) - V.N. San Marina (Imola) - 30.04.1994. (kvalifikacije)
Krug prije tragičnog izlijetanja izletio u zavoju Acqua Mineralli i oštetio prednje krilo.Nakon provjere da sve funkcionira,odlučuje se za još jedan brzi krug,ali pri brzini od 300 km/h prednje krilo otpada i zbog nedostatka downforcea izlijeće u zavoju Villeneuve.Preminuo od posljedica frakture lubanje sat vremena kasnije.
Ayrton Senna (Williams Renault FW16) - V.N. San Marina (Imola) - 01.05.1994. (utrka)
U 7.krugu utrke,nakon perioda od 5 krugova pod Safety carom (koji je tada tek drugi puta korišten uopće),Ayrton Senna izlijeće u zavoju Tamburello pri brzini od 310 km/h.Uspio je u dvije sekunde smanjiti do 218 km/h,ali udarac u zid je bio neizbježan.Iako sudar nije izgledao tako strašno,postalo je ozbiljno kada se shvatilo da Senna ne izlazi iz bolida.Uzroci izlijetanja su i danas nejasni,ali dvije teorije dominiraju
rva je da je Williamsu otkazala šipka koja drži volan ili da su se pod periodom SC-a ohladile gume na bolidu Williamsa što je dovelo do naglog gubitka downforcea u zavoju Tamburello.Senna je umro od udara gume na kojem je bio pričvršćen dio ovjesa koji je probio vizir kacige i ušao u lubanju.Bio je održavan na životu preko aparata do 18.05 tog dana.
Onofre Marimon (Maserati 250F) - V.N. Njemačke - Nürburgring 31.7.1954.g (trening)
Izletio na dijelu staze kod Adenauškog mosta i umro na licu mjesta, mislim da nije bilo svjedoka kako i zašto.
Luigi Musso (Ferrari D246) - V.N. Francuske - Reims 6.7.1958. g (utrka)
Hawthorn i Musso tada su se borili za naslov prvaka, a u Ferrariju su navodno odlučili da će do kraja prvenstva podržati onog vozača koji će pobijediti u ovoj utrci. Musso starta drugi iza Hawthorna. Nije startao baš najbolje, pa je morao nadoknađivati zaostatak za Hawthornom. Sustigao ga je do devetog kruga i pokušao prestići u zavoju Muizon., U taj oštri zavoj se dolazilo s nekih 200-tinjak kilometara na sat i prema rijećima jednog očevidca Hawthorn je preširoko ušao u zavoj i tako ga zasmetao pa je Musso produžio ravno u obližnju prepreku. Prvo je bio u komi a zatim odmah preminuo pri dolasku u bolnicu zbog teških unutarnjih ozljeda.
Peter Collins (Ferrari D246) - V.N. Njemačke - Nürburgring 3.8.1958 g (utrka)
Collins se na čelu utrke bori s Brooksom u Vanwallu i u 10 krugu utrke gubi kontrolu u zavoju Pflanzgarten, te izljeće pri brzini od 180 km/h i udara o zaštitnu ogradu. Od siline udarca izbačen je iz bolida. Zadobiva teške ozljede glave i umire u bolnici u Bonnu te većeri.
Stuart Lewis-Evans (Vanwall VW5) - V.N. Maroka - Ain-Diab 19.8.1958 (utrka) preminuo 25.8.1958.
Izljeće u 42 krugu utrke i završava u zaštitnoj ogradi. Bolid se odmah zapalio i Stuart je zadobio teške opekline tijela, a potom je prebačen u bolnicu East Grinstead u kojoj je preminuo šest dana poslije od zadobivenih ozljeda.
Chris Bristow (Cooper-Climax T51) i Alan Stacey (Lotus-Climax 18 ) - V.N. Belgije - SPA Francorshamps 19.6.1960. g (utrka)
Ovdje se radi o dvije odvojene nesreće uzrokovane istim događajem! Bristow je u dvadesetom krugu naletio na jato ptica koje su vrlo nisko letjele što ga je omelo i zatim je završio u ogradi i preminuo na licu mjesta. Za Staceya vrijedi isto samo što se dogodilo u 25 krugu i također izljeće i pogiba na licu mjesta.
Wolfgang von Trips (Ferrari 156) - V.N. Italije - Monza 10.9.1961. (utrka)
Von Trips starta prvi u utrku, start mu je loš i odmah u prvom krugu na ravnici između zavoja Ascari i Parabolica dodiruje se s Clarkom. Nakon čega njegov bolid leti ravno u publiku te usmrčuje četrnaestoricu gledatelja a zatim se vraća na stazu. Trips je izletio iz bolida i ostao nepomično ležati uz rub staze.
Carel Godin de Beaufort (Porsche 718 ) - V.N. Njemačke - Nürburgring 1.8.1964. g (trening) preminuo 3.8.1964. g
Na subotnjem treningu izljeće u zavoju Bergwerk, te zadobiva teške ozljede, od kojih umire u bolnici u Düsseldorfu dva dana kasnije.
John Taylor (Brabham-BRM BT11) - V.N. Njemačke - Nürburgring 7.8.1966. (utrka) preminuo 8.9.1966. g
Utrka je vožena po kiši, a John odustaje u prvom krugu nakon sudra s Jackijem Ickxom. Bolid je zahvatila vatra, zadobiva teške ozljede od kojih umire mjesec dana poslije u bolnici u Koblenzu.
Lorenzo Bandini (Ferrari 312) - V.N. Monaka - Monte Carlo 7.5.1967. g (utrka), preminuo 10.5.1967.
U 82 krugu utrke Bandini prilikom prolaska kroz šikanu udara u ogradu obloženu slamom, preokrenuo se i zapalio, te kao i mnoge druge nesreće prije, Bandini završava tragično zbog nedostatka ljudi i aparata za gašenje. Nakon tri minute bolid je vraćen natrag na kotače. Bandinija su izvukli van i prevezli u Monegašku bolnicu gdje umire od teških opeklina tri dana kasnije.
Jo Schlesser (Honda RA302) - V.N. Francuske - Rouen 7.7.1968.g (utrka)
U trećem krugu utrke izljeće sa staze u zemljani nasip pri brzini od 250 km/h, te pogiba na licu mjesta u požaru koji je zahvatio bolid.
Samo da napomenem: Guy Ligier s kojim je bio veliki prijatelj svim svojim bolidima davao je oznake "JS".
Gerhard Mitter (BMW 269 (F2)) - V.N. Njemačke (Nurburgring) - 01.08.1969. (kvalifikacije)
Poginuo u zavoju Schwedenkreuz, najvjerojatnije otkazao ovjes.
Piers Courage (De Tomaso Ford 505) - V.N. Nizozemske (Zandvoort) - 21.06.1970. (utrka)
Ušao preširoko u zavoj,udario u bankinu i višestruko se prevrnuo te se na kraju i bolid zapalio. De Tomaso je koristio magnezij u izradi šasije,pa su se čak i obližnja stabla zapalila.Pretpostavlja se ipak da je poginuo prije nego što se bolid zapalio.
Jochen Rindt (Lotus Ford 72C) - V.N. Italije (Monza) - 06.09.1970. (kvalifikacije)
Poginuo u zavoju Parabolica. Htio je voziti Lotus 49,ali mu je Chapman postavio ultimatum:ili vozi Lotus 72C ili nemoj voziti. Također,stražnja krilca su bila uklonjena na tom bolidu. Najvjerojatnije otkazao neki dio u kočnicama,te je auto naglo skrenuo u lijevo. Također,zaštitna ograda je bila postavljena previsoko. Umro na putu za bolnicu,masovne ozljede glave.
Roger Williamson (March Ford 731) - V.N. Nizozemske (Zandvoort) - 29.07.1973. (utrka)
Pukla guma,auto udario u barijeru i zapalio se. Prijatelj i kolega David Purley zaustavlja bolid na stazi i pokušava spasiti Williamsona. Čak je i sam Williamson viđen kako se pokušava osloboditi,ali pomoćno osoblje sa staze ne pruža pomoć dok ne dođu vatrogasna kola (kojima je trebalo čak 8 minuta da dođu),a čak i Purleya zaustavljaju u namjeri. Kad su došli do njega,već je preminuo od trovanja monoksidom.
Francois Cevert (Tyrell Ford 006) - V.N. SAD-a (Watkins Glen) - 06.10.1973. (kvalifikacije)
Izletio u brzoj desno-lijevoj kombinaciji tzv. "The Esses".Bio je previše ulijevo,auto je na stazi naletilo na izbočinu i izletio u barijere pod kutem od 90 stupnjeva. Preminuo odmah od masovnih ozljeda glave.
Peter Revson (Shadow Ford DN3) - Južna Afrika (Kylami) - 22.03.1974. (testiranje)
Otkazao ovjes pri velikoj brzini. Graham Hill je zaustavio svoj bolid i pokušao ga spasiti,ali bilo je prekasno.
Helmut Koinigg (Surtees Ford TS16) - V.N. SAD-a (Watkins Glen) - 06.10.1974. (utrka)
Izletio na zoni kočenja za zavoj Toe,zabio se frontalno u ogradu. Unatoč činjenici što je izletio pri relativno maloj brzini, barijere su bile nepropisno postavljene.
Mark Donohue (March Ford 751) - V.N. Austrije (Osterreichring) - 17.08.1975. (warm-up), preminuo 19.08.1975.
Izgubio kontrolu nakon što se guma probušila i izletio u žičanu ogradu. Poginuo i jedan redar u incidentu. Isprva se pretpostavilo da nema nekih težih ozljeda, jer je izašao iz bolida i normalno hodao. Ali glavobolja se pogoršavala i pao je komu iz koje se nije probudio,te umro od oštećenja mozga dva dana kasnije.
Tom Pryce (Shadow Ford DN8) - V.N. Južne Afrike (Kylami) - 05.03.1977. (utrka)
Vjerojatno najstrašnija nesreća u povijesti F1.U 21.krugu Renzo Zorzi,Pryceov momčadski kolega,zaustavlja bolid na startnoj-ciljnoj ravnini.Dvojica redara pretrčavaju stazu,a ubrzavajući Shadow Toma Prycea pri 280 km/h pogađa redara Jansena Van Vuurena.Aparat za gašenje požara pogađa Prycea u glavu,gotovo je otkidajući.Umire odmah,a bolid i dalje nezaustavljivo vozi startno-ciljnom ravninom,pogađajući bolid Jacquesa Lafittea.Nesretnog redara poslije utrke nisu mogli ni prepoznati,već su to utvrdili na prozivci kad se Van Vuuren nije pojavio.
Ronnie Peterson (Lotus Ford) - V.N. Italije (Monza) - 10.09.1978. (utrka), preminuo 11.09.1978.
Stradao u višestrukom sudaru na startu utrke.Petersonov bolid se zabio u barijeru i zapalio.Hunt,Regazzoni i Depailler su ga uspjeli izvući iz bolida.Tko je bio kriv za sudar,još se ne zna.U 80-im Hunt i Patrese su se prepucavali kriveći jedan drugog za nesreću.Isprva,Peterson je imao teže ozljede noge (10 fraktura u obje noge),ali nečekivano je sutra ujutro preminuo od embolije.Smatra se da bi preživio da je dobio medicinsku pomoć odmah na stazi (čekalo se 20 minuta nakon sudara).
Patrick Depailler (Alfa Romeo 179) - Njemačka (Hockenheim) - 01.08.1980. (testiranje)
Otkazao volan pri brzini od 280 km/h i izletio u barijere u Ostkurveu.Preminuo na licu mjesta.
Gilles Villeneuve (Ferrari 126C2) - V.N. Belgije (Zolder) - 08.05.1982. (kvalifikacije)
Poginuo u zadnjim minutama kvalifikacija.Villeneuve je vozio relativno brzo,na korištenim gumama,u svom ulaznog krugu za brzi krug. Došao je iza Marcha Jochena Massa koji se pomaknuo udesno kako bi pustio Villeneuvea.No to je isto napravio i Villeneuve,nakon čega je došlo dodira prednje gume Ferrarija i stražnje gume Marcha,lansirajući Ferrari u zrak gdje se višestruko prevrnuo.Sigurnosni pojasevi otkazuju,lansirajući Villeneuva u žičanu ogradu.Derek Warvick,John Watson i Jochen Mass su mu pokušali pomoći,ali je preminuo navečer u bolnici od teških ozljeda.
Riccardo Paletti (Osella Ford FA1C) - V.N. Kanade (Montreal) - 13.06.1982. (utrka)
Na startu utrke Didier Pironi je ugasio bolid te nije uspio startati.Svi su ga uspjeli zaobići,osim Oselle Riccarda Palettija koji se frontalno zabio u stražnji kraj Ferrarija (pri 180 km/h).Najvjerojatnije mu je od siline udara volan pritisnuo prsa i od tih je ozljeda preminuo na putu za bolnicu,a ne od činjenice da se njegov bolid zapalio kad su ga liječnici pokušali izvući iz bolida.
Elio de Angelis (Brabham BMW BT55) - Francuska (Le Castellet) - 14.05.1986. (testiranje), preminuo 15.05.1986.
Brabham BT55 je imao vrlo radikalan dizajn.Pri velikoj brzini otkazalo stražnje krilo,izgubio je downforce na stražnjim kotačima udario u barijeru i prevrnuo se.Udarac nije ubio de Angelisa,ali se nije uspio osloboditi iz bolida.Redara je nedostajalo na stazi,a i helikopteru je trebalo 30 minuta da dođe.Preminuo je od dima kojeg je udisao dok je bio zarobljen 29 sata kasnije u bolnici.
Roland Ratzenberger (Simtek Ford S941) - V.N. San Marina (Imola) - 30.04.1994. (kvalifikacije)
Krug prije tragičnog izlijetanja izletio u zavoju Acqua Mineralli i oštetio prednje krilo.Nakon provjere da sve funkcionira,odlučuje se za još jedan brzi krug,ali pri brzini od 300 km/h prednje krilo otpada i zbog nedostatka downforcea izlijeće u zavoju Villeneuve.Preminuo od posljedica frakture lubanje sat vremena kasnije.
Ayrton Senna (Williams Renault FW16) - V.N. San Marina (Imola) - 01.05.1994. (utrka)
U 7.krugu utrke,nakon perioda od 5 krugova pod Safety carom (koji je tada tek drugi puta korišten uopće),Ayrton Senna izlijeće u zavoju Tamburello pri brzini od 310 km/h.Uspio je u dvije sekunde smanjiti do 218 km/h,ali udarac u zid je bio neizbježan.Iako sudar nije izgledao tako strašno,postalo je ozbiljno kada se shvatilo da Senna ne izlazi iz bolida.Uzroci izlijetanja su i danas nejasni,ali dvije teorije dominiraju
rva je da je Williamsu otkazala šipka koja drži volan ili da su se pod periodom SC-a ohladile gume na bolidu Williamsa što je dovelo do naglog gubitka downforcea u zavoju Tamburello.Senna je umro od udara gume na kojem je bio pričvršćen dio ovjesa koji je probio vizir kacige i ušao u lubanju.Bio je održavan na životu preko aparata do 18.05 tog dana.
