Administrator
Redoviti pregledi kočnica
Redovito i brižljivo održavanje kočničkog sistema od životne je važnosti, u pravom smislu te riječi. Besprijekorne kočnice su važne i za sigurnost vlasnika vozila i za sve druge sudionike u prometu. Ako se utvrdi da je uzrok prometnoj nezgodi koju vi uzrokujete površno održavan kočnički sistem, platit ćete i veliku kaznu i izgubit ćete pravo na odštetu od osiguravajućeg društva. Svaka kočnica ima tarnu površinu koja zakoči automobil, a pri tome pritišće stijenku kočnog bubnja ili kočni disk. Te tarne površine se u toku vožnje i kočenja istroše. Zato ih nakon određenog vremena morate zamijeniti novima. Važno je i da razmak između kočnih površina i diska ili bubnja bude u granicama propisanog. Ako je taj razmak prevelik, kočni učinak je manji ili kočnice zahvaćaju nejednakomjerno, a ako je premalen, tarna površina se tare uz disk ili kočni bubanj čak i ako ne kočite. To uzrokuje pregrijavanje i trošenje kočnica. U današnjim automobilima je kočnički sistem bez iznimke hidrauličan. Međutim, svaki automobil ima još i potpuno odvojen mehanički kočnički sistem tj. Ručnu kočnicu koja najčešće koči samo zadnje kotače. Iako je ručna kočnica namijenjena prije svega osiguranju automobila prilikom parkiranja, ona mora biti sposobna i zakočiti automobil ako hidraulične kočnice otkažu.
Bubanj-kočnice
U automobilima su najčešće bubanj-kočnice na kojima polukružne kočne čeljusti (papuče) pri kočenju pritisnu unutrašnju stijenku kočnog bubnja. Te kočnice se najčešće podešavaju okretanjem četverouglastih ili šesterouglastih vijaka za podešavanje, koji su na vanjskoj strani noseće kočne ploče.
Disk- kočnice
Današnji automobili imaju disk-kočnice bar na prednjim kotačima. Podešavaju se automatski, a obloge kočnica pregledavaju nakon svakih 10.000 prijeđenih kilometara.
Svakih 1500 kilometara ili bar jednom mjesečno pregledajte ima li dovoljno kočne tekućine u posudi na glavnom kočnom cilindru ili u posebno pričvršćenoj posudi za kočnu tekućinu.
Svakih 10.000 kilometara pregledajte obloge kočnica i ako utvrdite da su se istrošile za više od dvije trećine, zamijenite ih. Ručnu kočnicu podesite i pregledajte prijenosnu pletenu žicu (sajlu).
Svakih 15.000 kilometara pregledajte sve pregibne gumene cijevi i očistite sve cjevčice kočničkog sistema. Oštećene cijevi zamijenite.
Nakon 60.000 kilometara ili nakon tri godine neka vam u radionici zamijene sve gumene dijelove u glavnom kočnom cilindru i u cilindrima u kotačima.
Redovito i brižljivo održavanje kočničkog sistema od životne je važnosti, u pravom smislu te riječi. Besprijekorne kočnice su važne i za sigurnost vlasnika vozila i za sve druge sudionike u prometu. Ako se utvrdi da je uzrok prometnoj nezgodi koju vi uzrokujete površno održavan kočnički sistem, platit ćete i veliku kaznu i izgubit ćete pravo na odštetu od osiguravajućeg društva. Svaka kočnica ima tarnu površinu koja zakoči automobil, a pri tome pritišće stijenku kočnog bubnja ili kočni disk. Te tarne površine se u toku vožnje i kočenja istroše. Zato ih nakon određenog vremena morate zamijeniti novima. Važno je i da razmak između kočnih površina i diska ili bubnja bude u granicama propisanog. Ako je taj razmak prevelik, kočni učinak je manji ili kočnice zahvaćaju nejednakomjerno, a ako je premalen, tarna površina se tare uz disk ili kočni bubanj čak i ako ne kočite. To uzrokuje pregrijavanje i trošenje kočnica. U današnjim automobilima je kočnički sistem bez iznimke hidrauličan. Međutim, svaki automobil ima još i potpuno odvojen mehanički kočnički sistem tj. Ručnu kočnicu koja najčešće koči samo zadnje kotače. Iako je ručna kočnica namijenjena prije svega osiguranju automobila prilikom parkiranja, ona mora biti sposobna i zakočiti automobil ako hidraulične kočnice otkažu.
Bubanj-kočnice
U automobilima su najčešće bubanj-kočnice na kojima polukružne kočne čeljusti (papuče) pri kočenju pritisnu unutrašnju stijenku kočnog bubnja. Te kočnice se najčešće podešavaju okretanjem četverouglastih ili šesterouglastih vijaka za podešavanje, koji su na vanjskoj strani noseće kočne ploče.
Disk- kočnice
Današnji automobili imaju disk-kočnice bar na prednjim kotačima. Podešavaju se automatski, a obloge kočnica pregledavaju nakon svakih 10.000 prijeđenih kilometara.
Svakih 1500 kilometara ili bar jednom mjesečno pregledajte ima li dovoljno kočne tekućine u posudi na glavnom kočnom cilindru ili u posebno pričvršćenoj posudi za kočnu tekućinu.
Svakih 10.000 kilometara pregledajte obloge kočnica i ako utvrdite da su se istrošile za više od dvije trećine, zamijenite ih. Ručnu kočnicu podesite i pregledajte prijenosnu pletenu žicu (sajlu).
Svakih 15.000 kilometara pregledajte sve pregibne gumene cijevi i očistite sve cjevčice kočničkog sistema. Oštećene cijevi zamijenite.
Nakon 60.000 kilometara ili nakon tri godine neka vam u radionici zamijene sve gumene dijelove u glavnom kočnom cilindru i u cilindrima u kotačima.