Član
U 2009. očekuje se 'skok' cijene nafte na 55 dolara po barelu, a u narednih tri do pet godina moguć je rast i do 200 dolara po barelu, ocijenio je analitičar naftnog sektora u "Erste Grupi" Ronald Šteferle.
Prognozira se da će u 2009. i 2010. godini tražnja za naftom opasti za oko jedan posto, a čim bude primjetnog poboljšanja globalne privredne situacije doći će do promjene.
"To je razlog što za 2009. godinu očekujem prosječnu cijenu od 55 dolara po barelu. No, čim nastupi održivi ekonomski oporavak cijena bi trebalo da se popne iznad 70 dolara", rekao je Šteferle.
Na rast cijena nafte na dugi rok ukazuje i mnogo veća zavisnost od naftnih grupacija u državnom vlasništvu i vrlo mali udio naftnih grupacija iz privatnog sektora u proizvodnji i rezervama. Nemoguće je predvidjeti preciznu tačku u kojoj će se dostići ili prevazići maksimalna stopa svjetske proizvodnje nafte, ali čini se da jasne signale predstavljaju zavisnost od gigantskih naftnih polja i pad proizvodnje u mnogim državama koje su među najvećim proizvođačima nafte, kao što su Meksiko, Norveška i SAD, prenosi Tanjug.
"Činjenica da su u proteklih deset godina proizvodni kapaciteti međunarodnih naftnih kompanija generalno opali - uz cijene koje naglo rastu, mnogo nam govori," izjavio je Šteferle.
Jedan od pozitivnih aspekata rekordnih nivoa koje su prošle godine dostigle cijene nafte jeste i javna rasprava o obnovljivim izvorima energije. Pored toga što je koristan za životnu sredinu, prelazak na alternativne izvore energije bi unaprijedio i mir, jer bi pomogao da se spriječi sve veći rizik od rata zbog resursa, navedeno je u saopćenju "Erste Grupe".
Analitičari te grupe su istakli da što duže cijena nafte ostane u rasponu oko 40 dolara i niže, to će ponuda u budućnosti biti sve intenzivnija i brže postajati oskudnija, jer će se uz takve cijene odlagati ili otkazivati programi investiranja i istraživanja. U ovom trenutku, investicije nisu čak ni 20 posto preporučenog obima koji bi bio potreban da se proizvodnja poveća sa sadašnjih 86 miliona barela na 125 miliona barela do 2030. godine.
Očekuje se da se ponuda izvan OPEK-a smanji za gotovo 0,6 posto usljed pada proizvodnje u Rusiji, Meksiku i Sjevernom moru. Analitičari procjenjuju da će OPEK smanjiti obim proizvodnje za još najmanje dva do tri miliona barela dnevno. U 2001., proizvodnja je u četiri koraka smanjena za pet miliona barela, što je kao posljedicu imalo trend rasta koji je trajao šest godina. Sada smanjenja iznose 14,5 posto ukupne proizvodnje OPEK-a, ali izgleda da je pad privredne aktivnosti mnogo dramatičniji nego u 2001. godini. Cijena nafte više neće funkcionirati prema zakonima ponude i potražnje, već prema pravilima oligopola malog broja zemalja koje su veliki proizvođači nafte. Pošto i u proizvodnji sve više raste učešće troškova i pošto će se realizovati samo mali dio potrebnih ogromnih investicija, a mnoga naftna polja i zemlje koje proizvode naftu su već prošli tačku maksimalne proizvodnje, na dugi rok se opet mogu očekivati mnogo više cijene nafte, smatraju analitičari "Erste Grupe".
Prognozira se da će u 2009. i 2010. godini tražnja za naftom opasti za oko jedan posto, a čim bude primjetnog poboljšanja globalne privredne situacije doći će do promjene.
"To je razlog što za 2009. godinu očekujem prosječnu cijenu od 55 dolara po barelu. No, čim nastupi održivi ekonomski oporavak cijena bi trebalo da se popne iznad 70 dolara", rekao je Šteferle.
Na rast cijena nafte na dugi rok ukazuje i mnogo veća zavisnost od naftnih grupacija u državnom vlasništvu i vrlo mali udio naftnih grupacija iz privatnog sektora u proizvodnji i rezervama. Nemoguće je predvidjeti preciznu tačku u kojoj će se dostići ili prevazići maksimalna stopa svjetske proizvodnje nafte, ali čini se da jasne signale predstavljaju zavisnost od gigantskih naftnih polja i pad proizvodnje u mnogim državama koje su među najvećim proizvođačima nafte, kao što su Meksiko, Norveška i SAD, prenosi Tanjug.
"Činjenica da su u proteklih deset godina proizvodni kapaciteti međunarodnih naftnih kompanija generalno opali - uz cijene koje naglo rastu, mnogo nam govori," izjavio je Šteferle.
Jedan od pozitivnih aspekata rekordnih nivoa koje su prošle godine dostigle cijene nafte jeste i javna rasprava o obnovljivim izvorima energije. Pored toga što je koristan za životnu sredinu, prelazak na alternativne izvore energije bi unaprijedio i mir, jer bi pomogao da se spriječi sve veći rizik od rata zbog resursa, navedeno je u saopćenju "Erste Grupe".
Analitičari te grupe su istakli da što duže cijena nafte ostane u rasponu oko 40 dolara i niže, to će ponuda u budućnosti biti sve intenzivnija i brže postajati oskudnija, jer će se uz takve cijene odlagati ili otkazivati programi investiranja i istraživanja. U ovom trenutku, investicije nisu čak ni 20 posto preporučenog obima koji bi bio potreban da se proizvodnja poveća sa sadašnjih 86 miliona barela na 125 miliona barela do 2030. godine.
Očekuje se da se ponuda izvan OPEK-a smanji za gotovo 0,6 posto usljed pada proizvodnje u Rusiji, Meksiku i Sjevernom moru. Analitičari procjenjuju da će OPEK smanjiti obim proizvodnje za još najmanje dva do tri miliona barela dnevno. U 2001., proizvodnja je u četiri koraka smanjena za pet miliona barela, što je kao posljedicu imalo trend rasta koji je trajao šest godina. Sada smanjenja iznose 14,5 posto ukupne proizvodnje OPEK-a, ali izgleda da je pad privredne aktivnosti mnogo dramatičniji nego u 2001. godini. Cijena nafte više neće funkcionirati prema zakonima ponude i potražnje, već prema pravilima oligopola malog broja zemalja koje su veliki proizvođači nafte. Pošto i u proizvodnji sve više raste učešće troškova i pošto će se realizovati samo mali dio potrebnih ogromnih investicija, a mnoga naftna polja i zemlje koje proizvode naftu su već prošli tačku maksimalne proizvodnje, na dugi rok se opet mogu očekivati mnogo više cijene nafte, smatraju analitičari "Erste Grupe".
