"Muscle cars" ili mišićavi auti pojam je rođen u prvoj polovini šezdesetih godina prošlog stoljeća, a označava čitavu generaciju američkih automobila od kojih neki sigurno spadaju među najbolje uratke u automobilskoj historiji.
Mišićavi su bili u svakom pogledu, a recept gradnje je bio krajnje jasan - velike dimenzije, brutalno jaki motori i nabildani detalji na karoseriji.
Eru takvih automobila započeo je Pontiac s modelom GTO, a nastavio Ford sa Mustangom i Chrysler sa Barracudom pa je i Dodge početkom 1966. godine odlučio uhvatiti priključak.
Charger je dizajnerski oduševljavao iz svakog ugla, a posjedovao je i zanimljive detalje, poput rotirajućih prednjih svjetala ili hromiranih slova Charger na stražnjem dijelu.
Unutrašnjost je, s druge strane, bila urađena u tipičnom GT stilu, sa masivnom centralnom konzolom, koja se protezala cijelom dužinom putničkog prostora i tako razdvajala četiri sjedeća mjesta. Stražnji je dio krio ogromni prtljažni prostor, koji se dodatno povećavao preklapanjem sjedišta.
Ispod prednjeg poklopca očekivano su dolazili V8 motori. Bazni je bio 5,2-litarski s 230 konjskih snaga, slijedio je agregat kapaciteta 5,9 litara od 265 KS, a najprodavaniji je bio 6,3-litarski sa 335 KS, dok je vrh ponude činio legendarni 7-litarski HEMI sa 425 konja.
Iako je Charger imao vrlo dobar start, prodaja mu je u 1967. drastično pala pa je u sljedeću godinu ušao u potpuno izmijenjenom izdanju.
GTO
Mustang
Charger
Barracuda
Mišićavi su bili u svakom pogledu, a recept gradnje je bio krajnje jasan - velike dimenzije, brutalno jaki motori i nabildani detalji na karoseriji.
Eru takvih automobila započeo je Pontiac s modelom GTO, a nastavio Ford sa Mustangom i Chrysler sa Barracudom pa je i Dodge početkom 1966. godine odlučio uhvatiti priključak.
Charger je dizajnerski oduševljavao iz svakog ugla, a posjedovao je i zanimljive detalje, poput rotirajućih prednjih svjetala ili hromiranih slova Charger na stražnjem dijelu.
Unutrašnjost je, s druge strane, bila urađena u tipičnom GT stilu, sa masivnom centralnom konzolom, koja se protezala cijelom dužinom putničkog prostora i tako razdvajala četiri sjedeća mjesta. Stražnji je dio krio ogromni prtljažni prostor, koji se dodatno povećavao preklapanjem sjedišta.
Ispod prednjeg poklopca očekivano su dolazili V8 motori. Bazni je bio 5,2-litarski s 230 konjskih snaga, slijedio je agregat kapaciteta 5,9 litara od 265 KS, a najprodavaniji je bio 6,3-litarski sa 335 KS, dok je vrh ponude činio legendarni 7-litarski HEMI sa 425 konja.
Iako je Charger imao vrlo dobar start, prodaja mu je u 1967. drastično pala pa je u sljedeću godinu ušao u potpuno izmijenjenom izdanju.
GTO
Mustang
Charger
Barracuda
