Član
Specijalizirani talijanski magazin Autosprint objavio je priču o događajima s VN Italije gdje su FIA-ini komesari ustanovili da su dva motora probila granicu od 20 000 okretaja
Dok je Briatore i Crashgate punio stupce specijaliziranog i inog tiska, gotovo nezapaženo su prošle rasprave o snazi aktualnih motora Formule 1. Prije svega više nego očita je razlika između Mercedesovih i ostalih motora o čemu svjedoči startna rešetka Velike nagrade Italije, gdje su prvih šest mjesta zauzeli automobili opremljeni Mercedesovim motorima. «Moramo pronaći razloge ovakvim razlikama. Moramo sve razmotriti unutar Engine Working Groupa (tehničko-radna skupina zadužena za motore), no prije je potrebno razmotriti podatke, kao što je ranije učinjeno s Renaultom», izjavio je poslije utrke u Monzi Stefano Domenicali. Između proizvođača je dogovoreno da kada razlika između dvaju V8 motora prijeđe određenu granicu (1-2 %, prema Domenicalijevim riječima) sve je potrebno razmotriti jer u novoj filozofiji Formule 1 motor treba postati jedan od fiksnih parametara. To znači da temeljna počela (kutovi cilindara, međuosovinski razmak, težina, proizvodni materijali itd.) moraju biti identični za sve. Identični bi trebali biti i rezultati, barem u određenim granicama. U protivnom je potrebno provesti korekcije.
Domenicali je kao primjer naveo Renault. Krajem 2008. Renault (ali i Honda koja se kasnije povukla) je patio od nedostatka konjskih snaga i dopušteno mu je da intervenira na klipovima i distribuciji, kako bi svoju konkurentnost povećao na razinu svojih protivnika. U tome nije bilo nikakvih misterija, a ponajmanje «otrova». Danas je Mercedesova snaga (ponovno prema Domenicalijevim tvrdnjama) veća od ostalih motora. Kao primjer navodi maksimalne brzine postignute u Monzi: Fisichella 338,7, Räikkönen 338,6, Hamilton 341,2, Kovalainen 340, Sutil 344,8, Liuzzi 342,8, Brawn 342,5 i Button 341,5 km/h. Domenicali je ipak oprezan u svojim izjavama: «Može se raditi i o omjeru prijenosa u mjenjaču ili jednostavno o aerodinamici». No koliko konja imaju doista Mercedesovi motori? Prema pojedinim informacijama ne više od 755. Prošle su godine dosizali i 774, ali je na njihovo smanjenje utjecao režim okretaja motora. Uvijek, prema istom Ferrarijevom izvoru, razlika između Ferrarija i McLarena i nije toliko velika koliko u odnosu prema Toyotinim i Renaultovim motorima. Jednostavno, jedan motor može biti elastičniji od drugog, no u paddocku malo tko nije uvjeren da Mercedes ipak ima nešto što drugi nemaju. Pitanje je radi li se o prednosti glede snage ili manje potrošnje? Domenicali je bio prilično eksplicitan barem što se Barcelone i Monze tiče. Postoje mnoge nepoznanice koje je potrebno razjasniti. Ferrarijev V8 troši 15% više od Mercedesa, što bi Ferrariju moglo stvoriti velike probleme sljedeće godine kada ne bude dopušteno dolijevanje goriva.
U subotu poslije kvalifikacijskih treninga Velike nagrade Italije dva FIA-ina tehnička komesara izmjerili su režime rotacija aktualnih motora, a nakon što su rezultate predali Charliju Whitingu ovaj ih je pohvalio za dobro obavljen posao. Čini se da je utvrđeno da se dva motora vrte iznad 20.000 okretaja u minuti. U nedjelju uoči utrke i dva su Renaultova tehničara kontrolirala broj okretaja svih motora u utrci. No zašto su to učinili? U paddocku se širi groznica okretaja motora. Premda je granica postavljena na 18.000 okretaja, dolaskom superbrzih staza pojedine su je momčadi vjerojatno probile. Dva automobila i jedan proizvođač motora u posljednjim utrkama bodu u oči. S obzirom na progres iskazan u Spa i Monzi, logično je pomišljati na Force Indiju i Mercedes. Razlozi zbog kojih je Renault mjerio okretaje motora moglo bi se pronaći u činjenici da bi time iduće FIA-ino svjetsko vijeće dočekala u ruci s argumentima o tehničkoj (ne)korektnosti i time bi mogao optužiti FIA-u da ne drži konce u svojim rukama. Već se govori da bi u Suzuki najveći broj okretaja mogli imati upravo Toyotini motori, kako bi se japanski proizvođač iskazao pred domaćim gledateljima.
Dok je Briatore i Crashgate punio stupce specijaliziranog i inog tiska, gotovo nezapaženo su prošle rasprave o snazi aktualnih motora Formule 1. Prije svega više nego očita je razlika između Mercedesovih i ostalih motora o čemu svjedoči startna rešetka Velike nagrade Italije, gdje su prvih šest mjesta zauzeli automobili opremljeni Mercedesovim motorima. «Moramo pronaći razloge ovakvim razlikama. Moramo sve razmotriti unutar Engine Working Groupa (tehničko-radna skupina zadužena za motore), no prije je potrebno razmotriti podatke, kao što je ranije učinjeno s Renaultom», izjavio je poslije utrke u Monzi Stefano Domenicali. Između proizvođača je dogovoreno da kada razlika između dvaju V8 motora prijeđe određenu granicu (1-2 %, prema Domenicalijevim riječima) sve je potrebno razmotriti jer u novoj filozofiji Formule 1 motor treba postati jedan od fiksnih parametara. To znači da temeljna počela (kutovi cilindara, međuosovinski razmak, težina, proizvodni materijali itd.) moraju biti identični za sve. Identični bi trebali biti i rezultati, barem u određenim granicama. U protivnom je potrebno provesti korekcije.
Domenicali je kao primjer naveo Renault. Krajem 2008. Renault (ali i Honda koja se kasnije povukla) je patio od nedostatka konjskih snaga i dopušteno mu je da intervenira na klipovima i distribuciji, kako bi svoju konkurentnost povećao na razinu svojih protivnika. U tome nije bilo nikakvih misterija, a ponajmanje «otrova». Danas je Mercedesova snaga (ponovno prema Domenicalijevim tvrdnjama) veća od ostalih motora. Kao primjer navodi maksimalne brzine postignute u Monzi: Fisichella 338,7, Räikkönen 338,6, Hamilton 341,2, Kovalainen 340, Sutil 344,8, Liuzzi 342,8, Brawn 342,5 i Button 341,5 km/h. Domenicali je ipak oprezan u svojim izjavama: «Može se raditi i o omjeru prijenosa u mjenjaču ili jednostavno o aerodinamici». No koliko konja imaju doista Mercedesovi motori? Prema pojedinim informacijama ne više od 755. Prošle su godine dosizali i 774, ali je na njihovo smanjenje utjecao režim okretaja motora. Uvijek, prema istom Ferrarijevom izvoru, razlika između Ferrarija i McLarena i nije toliko velika koliko u odnosu prema Toyotinim i Renaultovim motorima. Jednostavno, jedan motor može biti elastičniji od drugog, no u paddocku malo tko nije uvjeren da Mercedes ipak ima nešto što drugi nemaju. Pitanje je radi li se o prednosti glede snage ili manje potrošnje? Domenicali je bio prilično eksplicitan barem što se Barcelone i Monze tiče. Postoje mnoge nepoznanice koje je potrebno razjasniti. Ferrarijev V8 troši 15% više od Mercedesa, što bi Ferrariju moglo stvoriti velike probleme sljedeće godine kada ne bude dopušteno dolijevanje goriva.
U subotu poslije kvalifikacijskih treninga Velike nagrade Italije dva FIA-ina tehnička komesara izmjerili su režime rotacija aktualnih motora, a nakon što su rezultate predali Charliju Whitingu ovaj ih je pohvalio za dobro obavljen posao. Čini se da je utvrđeno da se dva motora vrte iznad 20.000 okretaja u minuti. U nedjelju uoči utrke i dva su Renaultova tehničara kontrolirala broj okretaja svih motora u utrci. No zašto su to učinili? U paddocku se širi groznica okretaja motora. Premda je granica postavljena na 18.000 okretaja, dolaskom superbrzih staza pojedine su je momčadi vjerojatno probile. Dva automobila i jedan proizvođač motora u posljednjim utrkama bodu u oči. S obzirom na progres iskazan u Spa i Monzi, logično je pomišljati na Force Indiju i Mercedes. Razlozi zbog kojih je Renault mjerio okretaje motora moglo bi se pronaći u činjenici da bi time iduće FIA-ino svjetsko vijeće dočekala u ruci s argumentima o tehničkoj (ne)korektnosti i time bi mogao optužiti FIA-u da ne drži konce u svojim rukama. Već se govori da bi u Suzuki najveći broj okretaja mogli imati upravo Toyotini motori, kako bi se japanski proizvođač iskazao pred domaćim gledateljima.