Član
Staza.......ispred semafora zvijeri od 375+ KS koji sam cekaju da budu oslobodjeni .......190E.....M3......Alfa 155....Calibra.......mnogi od vas vec pogadjaju da se radi o starim dobrim DTM utrkama.
Stariji su to uzivo gledali a mi malo mladji , naravno koga je zanimalo , gledali smo to na youtube ili na nekim emisijama o auto sportu na TV-u.
Ovo je sport u kojem je Mercedes bio jako jako dobar , pa mozemo reci i najbolji jer sa svojim 2.5 motorom i 4 ventila po cilindru bio je jako konkurentan Alfi koja je razvijala 420KS , zatim Audi Quattro sa nekih 400KS , pa Opel Calibra sa 420KS i nevjerovatnih 10.750rpm , pa Sierra Cosworth i na kraju najljuci protivnik M3 sa 365KS .
Znaci vratimo se mi na Mercedes 190 . Kako bi se ikako mogao takmiciti u DTM Mercedes 1895. 190E 2.3-16 homologira u grupi A i do 1993. je zabilježio 52 pobjede na njemačkom prvenstvu DTM-a, 51 najbrži krug, 32 pole pozicija, prvi u poretku konstruktora itd. Kako samo spoznajemo i kako je zapravo bilo možemo zaključiti da su bili favoriti. Prva takmicarska verzija je bila pogonjena motorom 2.3-16 od 255 konja da bi 1989. snaga narasla na 330 ks-a a da bi 1990 u 190-ku bilo smješten 2.5-16 motor od EVO II sa skromnih 375 ks-a.
E sad nije bilo tako lako doći do te konjaže iz tako malenog obujma od samo dvije i pol litre bez ikakvih prednadbijanja. Znači prvi 2.3-16 je dakako bio dorađivan kod specijalista za takve stvari. Formula 1 Cosworth je motor naturpijao na nekih 300-tinjak konja koji su bili razvijani na 8,750 rpm, dok kasnije dolazi 2.5-16 sa 340 ks-a pri 9,000rpm. Zanimljivo , zar ne? Osim što je motor prošao kroz temeljitu doradu na red je došla aerodinamika. Stavljeni su bolji, lakši, širi spojleri koji su imali funkciju podešavanja, bolje kočnice i 18-inčne naplatke. I dobiveni auto se nazvao 190E 2.5-16 Evolution. Kako je konkurencija jačala tako je i mercedes trebao pratiti istim stopama. Prvo su obratili posebnu pažnju spojlerima i pokšali su ih dovesti do savršenstva i uspjeli su. Na drugi red je došla elektronika koja je zamijenjena i stvljena nova. Novi ispušni i usisni sustav kako bi se olakšalo disanje. I 190-ka je razijala 375 ks-a na 9,500rpm. Osim što je rezultiralo većom snagom i okretajima odrazilo se i na radni vijek te je mašina mogla izdržati skromnih 600 km i svaka reparacija je tada koštala 30 000 maraka. Šest brzinska getriba je stavljena kako bi se što bolje brzine prilagodile trci, ugljična vlakna su postavljena kako bi se uštedilo na težini i kako bi težište auta bilo što bolje.
Dolazimo do posljednje etape motora. Kako su se na DTM-u pojavile Alfe i Audii sa 420 konja i sa pogonom na sve kotače Mercedes je bio prisiljen napraviti što ubojiti auto kako bi se vratio na vrh. Sada motor razvija 380 konja, 190-ka je bila gurana pred sam limit svog potencijala. Mašina spuštena što je niže mogla biti , suhi karter i elektronska tehnologija ovjesa koja joj je pomogla da Alfa i Audi nemaju nikakve prednosti sa svojim 4x4 pogonom. Bolji aerodinamčki kit je bio stavljen te je 190-ka nazvana Class 1 autom.
Vračamo se na utrke i postignuća. Prvu sezonu (1985.) Mercedes je tek upoznavao novi bolid pa su dobri rezultati izostali. Sljedeće godine na prvoj utrci u Zolderu 190E 2.3-16 završava ka 7. , 10. i 11. Nažalost ni to nije nešto naročito , ali na Nurburgringu V. Wielder pobijeđuje sa Mercedesom za tijesnu sekundu ispred K. Thima u Roveru Vitesse. (trećeplasirani zaostaje 46 sekundi) . U Berlinu (utrka nakon Nurburgringa) Mercedesi završavaju kao prvi i treći, a do kraja sezone je brem jedan 190E među prvih 5. Sljedeće godine BMW M3 ulazi u DTM trkališta i tada počinje prava bitka, već na prvoj utrci sezone 1987. Dva BMW-a M3 su ispred 190E i to tako da je razlika između prvog i drugoplasiranog manje od sekunde, a Mercedes stiže sa 24 sekunde zaostatka .
Slično je i u ostatku sezone, gdje BMW dominira vrlo, vrlo uvjerljivo. Nešto bolja situacija je sljedeće sezone , u kojoj Ford Sierre Cosworth RS500 predstavljaju najveću opasnost. 1989. počinje opet BMW-ovim pobjedama , dok Klaus Ludwig nakon BMW-ovog Hockenheima opet donosi pobjedu Mercedesu. Ronald Asch u 2.5-16 EVO pobjeđuje u Maintzu, ado kraja godine na pobjedničkom se postolju izmjenjuju vozači BMW-a i Mercedesa. 1990. godine uz BMW-ove M3, Mercedes se mora boriti i protiv moćnih Audijevih V8, a slično je i 1991. godine Mercedes sa EVO II potpuno dominira DTM scenom, a 1993. je posljednja sezona modela 190 uopće( te godine Talijan Nicola Larini u Alfi 155 pomeće konkurenciju). Sljedeće godine Mercedes se osvećuje drskim talijanima novom C klasom.
Toliko zasad , bio sam sto sam vise mogao biti objektivan i realan , ujutro cu i slike staviti da to sve lijepo izgleda , nadam se da ce vam se svidjeti
Stariji su to uzivo gledali a mi malo mladji , naravno koga je zanimalo , gledali smo to na youtube ili na nekim emisijama o auto sportu na TV-u.
Ovo je sport u kojem je Mercedes bio jako jako dobar , pa mozemo reci i najbolji jer sa svojim 2.5 motorom i 4 ventila po cilindru bio je jako konkurentan Alfi koja je razvijala 420KS , zatim Audi Quattro sa nekih 400KS , pa Opel Calibra sa 420KS i nevjerovatnih 10.750rpm , pa Sierra Cosworth i na kraju najljuci protivnik M3 sa 365KS .
Znaci vratimo se mi na Mercedes 190 . Kako bi se ikako mogao takmiciti u DTM Mercedes 1895. 190E 2.3-16 homologira u grupi A i do 1993. je zabilježio 52 pobjede na njemačkom prvenstvu DTM-a, 51 najbrži krug, 32 pole pozicija, prvi u poretku konstruktora itd. Kako samo spoznajemo i kako je zapravo bilo možemo zaključiti da su bili favoriti. Prva takmicarska verzija je bila pogonjena motorom 2.3-16 od 255 konja da bi 1989. snaga narasla na 330 ks-a a da bi 1990 u 190-ku bilo smješten 2.5-16 motor od EVO II sa skromnih 375 ks-a.
E sad nije bilo tako lako doći do te konjaže iz tako malenog obujma od samo dvije i pol litre bez ikakvih prednadbijanja. Znači prvi 2.3-16 je dakako bio dorađivan kod specijalista za takve stvari. Formula 1 Cosworth je motor naturpijao na nekih 300-tinjak konja koji su bili razvijani na 8,750 rpm, dok kasnije dolazi 2.5-16 sa 340 ks-a pri 9,000rpm. Zanimljivo , zar ne? Osim što je motor prošao kroz temeljitu doradu na red je došla aerodinamika. Stavljeni su bolji, lakši, širi spojleri koji su imali funkciju podešavanja, bolje kočnice i 18-inčne naplatke. I dobiveni auto se nazvao 190E 2.5-16 Evolution. Kako je konkurencija jačala tako je i mercedes trebao pratiti istim stopama. Prvo su obratili posebnu pažnju spojlerima i pokšali su ih dovesti do savršenstva i uspjeli su. Na drugi red je došla elektronika koja je zamijenjena i stvljena nova. Novi ispušni i usisni sustav kako bi se olakšalo disanje. I 190-ka je razijala 375 ks-a na 9,500rpm. Osim što je rezultiralo većom snagom i okretajima odrazilo se i na radni vijek te je mašina mogla izdržati skromnih 600 km i svaka reparacija je tada koštala 30 000 maraka. Šest brzinska getriba je stavljena kako bi se što bolje brzine prilagodile trci, ugljična vlakna su postavljena kako bi se uštedilo na težini i kako bi težište auta bilo što bolje.
Dolazimo do posljednje etape motora. Kako su se na DTM-u pojavile Alfe i Audii sa 420 konja i sa pogonom na sve kotače Mercedes je bio prisiljen napraviti što ubojiti auto kako bi se vratio na vrh. Sada motor razvija 380 konja, 190-ka je bila gurana pred sam limit svog potencijala. Mašina spuštena što je niže mogla biti , suhi karter i elektronska tehnologija ovjesa koja joj je pomogla da Alfa i Audi nemaju nikakve prednosti sa svojim 4x4 pogonom. Bolji aerodinamčki kit je bio stavljen te je 190-ka nazvana Class 1 autom.
Vračamo se na utrke i postignuća. Prvu sezonu (1985.) Mercedes je tek upoznavao novi bolid pa su dobri rezultati izostali. Sljedeće godine na prvoj utrci u Zolderu 190E 2.3-16 završava ka 7. , 10. i 11. Nažalost ni to nije nešto naročito , ali na Nurburgringu V. Wielder pobijeđuje sa Mercedesom za tijesnu sekundu ispred K. Thima u Roveru Vitesse. (trećeplasirani zaostaje 46 sekundi) . U Berlinu (utrka nakon Nurburgringa) Mercedesi završavaju kao prvi i treći, a do kraja sezone je brem jedan 190E među prvih 5. Sljedeće godine BMW M3 ulazi u DTM trkališta i tada počinje prava bitka, već na prvoj utrci sezone 1987. Dva BMW-a M3 su ispred 190E i to tako da je razlika između prvog i drugoplasiranog manje od sekunde, a Mercedes stiže sa 24 sekunde zaostatka .
Slično je i u ostatku sezone, gdje BMW dominira vrlo, vrlo uvjerljivo. Nešto bolja situacija je sljedeće sezone , u kojoj Ford Sierre Cosworth RS500 predstavljaju najveću opasnost. 1989. počinje opet BMW-ovim pobjedama , dok Klaus Ludwig nakon BMW-ovog Hockenheima opet donosi pobjedu Mercedesu. Ronald Asch u 2.5-16 EVO pobjeđuje u Maintzu, ado kraja godine na pobjedničkom se postolju izmjenjuju vozači BMW-a i Mercedesa. 1990. godine uz BMW-ove M3, Mercedes se mora boriti i protiv moćnih Audijevih V8, a slično je i 1991. godine Mercedes sa EVO II potpuno dominira DTM scenom, a 1993. je posljednja sezona modela 190 uopće( te godine Talijan Nicola Larini u Alfi 155 pomeće konkurenciju). Sljedeće godine Mercedes se osvećuje drskim talijanima novom C klasom.
Toliko zasad , bio sam sto sam vise mogao biti objektivan i realan , ujutro cu i slike staviti da to sve lijepo izgleda , nadam se da ce vam se svidjeti
