Član
Automobili stari desetak godina se u mnogim zemljama doživljavaju kao novi i voze bez problema. Polovna vozila iz Njemačke svakodnevno odlaze na Istok, a gotovo svako vozilo može da se proda u Africi. U Mauritaniji mnogi sanjaju da sjednu za volan automobila koji se ni ne proizvodi već 15 godina.
Najomiljeniji automobil u zemlji je mercedes 190 i to dizelaš. U Nuakšotu, glavnom gradu Mauritanije, čitava gradska četvrt bavi se samo starim mercedesima.
Vozač taksija Lamine ima auto iz snova, mercedes 190 dizel iz 1984. Putnici na sjedištima već odavno sjede kao u rupi, pojasa uopšte nema, a brzinomjer se ne okreće, ali Lamineu to ne smeta.
"Brzinomjer nije važan, važnije je stanje motora. Ono što je važno jeste da ne troši ulje i da ne dimi. Mora dobro da se njeguje. Ovakvi automobili su sjajni za Afriku", kaže Lamine.
U "četvrti mercedesa" jedna do druge, načičkane su radionice. Majstori u prljavim radnim odijelima nagnuti su nad jednu "stodevedeseticu". Poklopac motora je svijetlozelen, vrata maslinasta, a blatobrani bijeli. Karoserija je sklopljena od čitavog niza automobila, baš kao i ono ispod lima.
"Sve rastavimo, do posljednjeg detalja", objašnjava Mohamed Vadad, i pokazuje u svojoj radionici police sa rasplinjačima, pumpama za ulje i ručicama mjenjača. Pored njih su naslagana vrata, blatobrani, poklopci motora... Pored njih Vadad pokazuje i "getribe".
Njemačke riječi su i u automehaničarskim radionicama Mauritanije nešto što se samo po sebi razumije, isto kao i njemački mini-mercedes, kako se zvao model 190 u Njemačkoj. To vozilo nije osjetljivo na pustinjski pijesak, ne leži prenisko nad zemljom, jednostavno je za popravku i solidno proizvedeno. Naravno, i u Afriku su stigle kopije dijelova za automobile iz Kine i Dalekog istoka. Ali, višu cijenu postižu originalni, "Made in Germany", pa makar bili stari i dvadesetak godina. Vadadu zato nije teško da ode sve do Hamburga. Prošli put je tamo nabavio dva kontejnera punih dijelova za stare automobile.
Međutim, takvoj nabavci dijelova bi uskoro mogao doći kraj, jer kako piše "Dojče Vele", njemačke vlasti donijele su posebnu odredbu da se svakom ko uništi stari automobil i kupi novi, iz državne blagajne isplati 2.500 evra. Stari automobil mora da bude uništen dokazano, s potpisom i pečatom.
Najomiljeniji automobil u zemlji je mercedes 190 i to dizelaš. U Nuakšotu, glavnom gradu Mauritanije, čitava gradska četvrt bavi se samo starim mercedesima.
Vozač taksija Lamine ima auto iz snova, mercedes 190 dizel iz 1984. Putnici na sjedištima već odavno sjede kao u rupi, pojasa uopšte nema, a brzinomjer se ne okreće, ali Lamineu to ne smeta.
"Brzinomjer nije važan, važnije je stanje motora. Ono što je važno jeste da ne troši ulje i da ne dimi. Mora dobro da se njeguje. Ovakvi automobili su sjajni za Afriku", kaže Lamine.
U "četvrti mercedesa" jedna do druge, načičkane su radionice. Majstori u prljavim radnim odijelima nagnuti su nad jednu "stodevedeseticu". Poklopac motora je svijetlozelen, vrata maslinasta, a blatobrani bijeli. Karoserija je sklopljena od čitavog niza automobila, baš kao i ono ispod lima.
"Sve rastavimo, do posljednjeg detalja", objašnjava Mohamed Vadad, i pokazuje u svojoj radionici police sa rasplinjačima, pumpama za ulje i ručicama mjenjača. Pored njih su naslagana vrata, blatobrani, poklopci motora... Pored njih Vadad pokazuje i "getribe".
Njemačke riječi su i u automehaničarskim radionicama Mauritanije nešto što se samo po sebi razumije, isto kao i njemački mini-mercedes, kako se zvao model 190 u Njemačkoj. To vozilo nije osjetljivo na pustinjski pijesak, ne leži prenisko nad zemljom, jednostavno je za popravku i solidno proizvedeno. Naravno, i u Afriku su stigle kopije dijelova za automobile iz Kine i Dalekog istoka. Ali, višu cijenu postižu originalni, "Made in Germany", pa makar bili stari i dvadesetak godina. Vadadu zato nije teško da ode sve do Hamburga. Prošli put je tamo nabavio dva kontejnera punih dijelova za stare automobile.
Međutim, takvoj nabavci dijelova bi uskoro mogao doći kraj, jer kako piše "Dojče Vele", njemačke vlasti donijele su posebnu odredbu da se svakom ko uništi stari automobil i kupi novi, iz državne blagajne isplati 2.500 evra. Stari automobil mora da bude uništen dokazano, s potpisom i pečatom.
jos mogu mislit kad se dokopaju 2,5 dizela koja je to radost:lol:
