lambda sonda

lambda sonda

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Administrator
Još davne 1976. godine Volvo je predstavio svetu trokanalni katalitički konvertor sa lambda sondom, čija je namena bila kontrola emisije izduvnih gasova. Danas, trideset godina kasnije, svi moderni motori širom sveta poseduju ovaj  uređaj od ključne važnosti za zaštitu životne sredine.
12111.jpg

Stephen Wallman


"Ovaj uređaj je najvažniji prodor ikada napravljen u kontroli emisije izduvnih gasova" izjavio je Tom Quinn, predsednik CARB, kada se 1977. godine na američkom tržištu pojavio Volvo 244 opremljen sa lambda sonda sistemom . Njegove reči važe do današnjeg dana. Lambda sonda je bila prvi efektan odgovor na pitanje smanjenja štetnih materija u izduvnim gasovima, posebno azotnih oksida (Nox), a princip na koji današnji automobili obavljaju isti posao je i dalje istovetan. Treba napomenuti da put do postizanja cilja nije bio lak.

Švedski Volvo je dao obećanje da će preuzeti korake ka smanjenju emisije štetnih gasova, kada su ljudi krajem šezdesetih počeli da razmišljaju na datu temu. Prvi koraci su bili povećanje količine i predgrevanje vazduha u usisnom sistemu, ali na taj način bilo je moguće smanjiti emisiju štetnih gasova u blagoj meri. To nije bilo ni blizu željnoj vrednosti smanjenja.



Volvo 244
244_0001_11.jpg

Već 1972. godine načinjen je prvi veliki korak, a zaslužan je bio Pehr Gyllenhammar, tada izvršni drektor AB Volvoa. On je na svetskoj konferenciji posvećenoj životnoj sredini u Stokholmu naglasio da su vozila u velikoj meri doprinela postepenom zagađenju životne sredine.

Ishod tog sastanka je bila deklaracija Volvoa koja se može primeniti i danas, a ona glasi:

Volvo ne želi da brani automobile, motorni saobraćaj uopšte, ni po koju cenu i u bilo kom kontekstu. Automobili su neizbežan deo svakodnevnog transportnog sistema. U interesu Volvoa je da automobili ne predstavljaju pretnju ili da čine štetu. Volvo je odgovoran ne samo da njegovi proizvodi namenjeni transportu funkcionišu dobro, već da oni takođe funkcionišu dobro u jednom širem kontekstu, u našoj životnoj sredini., a to je ono što mi danas zovemo održiva mobilnost.

Otprilike istovremeno inžinjeri Volvoa su otkrili da oksidirajući katalitički konvertori, koji su trebali biti tada predstavljeni, mogu pod određenim okolnostima biti usavršeni da predstavljaju mnogo efikasniju branu za ugljovodonike (HC), ugljenmonoksid (CO) i azotove okside (Nox).

Rad na razvoju ove mogućnosti, putem preciznog regulisanja odnosa vazduha i goriva u optimalnom odnosu za rad katalitičkog konvertora je počeo. Čovek koji je stajao iza lambda sonda projekta Volvoa, Stephen Wallman se seća:

"Komponente koje smo koristili za tehničko rešenje ovog projekta su već postojale, ali su korišćene u sasvim druge svrhe i na drugi način. Trik je bio u tome da ih povežemo u jedinstven sistem i nateramo ih da rade u automobilu sa benzinskim motorom".

Ključ za rešenje kompletnog problema bio je uređaj veličine prsta.  

Lambda sonda je senzor koncentracije kiseonika koji se u engleskoj terminologiji označava kao OCS (Oxygen concetration sensor). Lambda sonda je pozicionirana u izduvnoj cevi između motora i katalitičkog konvertora. Katalitički konvertor može biti potpuno delotvoran u vršenju svoje funkcije jedino kod potpunog sagorevanja goriva, a ono je moguće samo kod tačnog odnosa vazduh/gorivo u usisnom sistemu.

Za potpuno sagorevanje jednog kilograma benzina potrebno je 14,7 kilograma vazduha i to je optimalan stehiometrijski odnos gorivo/vazduh (14,7 : 1). Inače, lambda sonda (senzor koncentracije kiseonika) ima istoimeni faktor (koeficijent) lambda, koji predstavlja odnos između stvarne i teoretski optimalne količine vazduha u smesi. Kad je koeficijent lambda manji od jedinice, smesa je bogata, a kad je veći, smesa je siromašna.

Da bi katalizator mogao dobro prečišćavati izduvne gasove, neophodno je održavati optimalan odnos vazduh/gorivo u usisnoj smesi, tj. održavati koeficijent lambda na jedinici. To se postiže posredno - merenjem sadržaja kiseonika u izduvnim gasovima. U izduvnim gasovima nakon sagorevanja zaostaje od 0,2 do 0,4 % kiseonika, što odgovara koeficijentu lambda od 0,95 do 1,05. Mereći sadržaj kiseonika posredno se meri i koeficijent lambda.

Osnovni elemenat lambda sonde je kruti elektrolit (keramika) od cirkonijevog oksida ZrO koji se nalazi između dve elektrode. Sadržaj kiseonika u izduvnim gasovima znatno menja napon na sondi. Merenjem napona lambda sonde meri se sadržaj zaostalog kiseonika u izduvnim gasovima, odnosno koeficijent lambda.

Zatim se šalje električni signal u upravljački sklop sistema za ubrizgavanje goriva, te se na temelju te informacije neprestano podešavaju ulazni parametri (odnos vazduh/gorivo) potrebni za potpuno sagorevanje goriva i dobar rad katalizatora.

O-Kat – skraćenica od  Oxidationskatalysator (nemački. oksidacijski katalizator) su katalitički konverteri koji se koriste za uklanjanje ugljenmonoksida i ugljovodonika iz izduvnih gasova, što se postiže hemijskom reakcijom - oksidacijom. Uz prisutnost katalizatora (platine, rodija ili paladija) ugljenmonoksid oksidira u ugljendioksid, a ugljovodonici u ugljendioksid i vodenu paru. Kancerogeni  azotovi oksidi se redukuju u inertni azot. Katalizatori su hemijski elementi koji olakšavaju i ubrzavaju hemijsku reakciju, ali ne učestvuju u njoj.

U ovim uslovima katalitički konvertor je bio efikasan u toj meri da je eliminisao 90 posto štetnih gasova formiranih u toku sagorevanja.

U Kaliforniji su 1977. godine predstavljeni novi standardi po pitanju emisije izduvnih gasova: ugljovodonici 0,41 gr/milji, ugljenmonoksid 9 gr/milji, azotni oksidi 1,5 gr/milji. U to vreme pomenuta norma po pitanju gasova je bila najstrožija u svetu. Volvo automobili sa opisanim katalitičkim konvertorom i lambda sondom su emitovali 0,2 gr/milji ugljovodonika, 3 gr/milji ugljenmonoksida i 0,2 g/milji azotovih oksida! To su bile neverovatno niske vrednosti emisije u to vreme. Niska emisija posebno azotovih oksida je bila senzacionalna i trud je bio nagrađen. Volvo je primio nagradu od veća Predsednika Kartera koje se bavilo zaštitom životne sredine.


Da bi lambda sonda radila ispravno, neophodni su joj bili ispravan katalitički konvertor i bezolovno gorivo, što je slučaj i danas. Kada je lambda senzor predstavljen bezolovno gorivo je bilo moguće kupiti samo u Severnoj Americi i Japanu. Danas ga je moguće naći svuda i nezamenljivo je kao i lambda i katalitički konvertor. Originalna lambda sonda je je usavršena u proteklih 30 godina da bi se redukovla emisija još više. Radi se o uređaju koji je pomerio čevečanstvo korak unapred. Bilo je moguće preduzeti još velikih broj malih koraka u usavršavanju ovog sistema tako da današnji Volvo automobili eliminišu 95 posto štetnih gasova. Trenutno je u centru pažnje smanjene nivoa karbon dioksida  (CO2) u izduvnim gasovima.

Nedavno Volvo je uveo i PremAir® sistem hlađenja koji smanjuje vrednost  ozona pri tlu tokom vožnje. PremAir® najbolje možemo opisati kao prevlaku na hladnjaku koja ozon pretvara u kiseonik dok vazduh prolazi kroz nju. Na visokim temperaturama gotovo 75% ozona pretvara se u čisti kiseonik.

“Iako je bilo zahteva koje smo morali ispoštovati, ambicija Volvoa i naša lična je bila da postignemo pravi proboj koji nas je i doveo do ovog više nego uspešnog rešenja" zaljučio je otac lambda sonde Stephen Wallman.
 
Administrator
U motoru s unutrašnjim izgaranjem, do izgaranja dolazi uslijed električnog paljenja smjese goriva i zraka, pri čemu se kemijska energija goriva pretvara u toplinsku energiju, a toplinska energija u mehanički rad.
Benzin se sastoji od mješavine ugljikovodika, koji sadrže atome ugljika (C) i vodika (H), povezane na razne načine (parafinski i aromatski spojevi).
Glavni produkti izgaranja su: ugljični dioksid (CO2), vodena para (H2O), ugljični monoksid (CO) i mali postoci nesagorjelih ugljikovodika (HC) te dušikovih oksida (NO). Ova posljednja dva sastojka mjere se u miljuntim dijelovima (ppm). Od promatranih plinova koji onečišćuju okolinu jedino se ugljični monoksid javlja u znatnijim količinama. Dušikovi oksidi (NOx) su mješavina oksida - dušikovog oksida (N2O), dušikovog monoksida (NO) i dušikovog dioksida (NO2). Od svih dušikovih oksida 95% otpadana monoksid (NO).


Kako bi se postotak onečišćivača sve na najmanju moguću mjeru, u sustav ubrizgavanja je uključen senzor kisika lambda sonda. Lambda sonda reagira na količinu kisika kojega kod optimalnog izgaranja u motoru ima od 0,2 do 0,4% volumno. Izlazni signal senzora (električni napon) kao važan podatak prima upravljačka jedinica ECU i permanentno radi finu korekciju količine goriva. To radi na način da upravlja vremenom otvorenosti brizgalica te na taj način povećava ili smanjuje količinu goriva u motoru.
Kada sustav ispravno radi lambda omjer se kreće u granicama od 0,97 do 1,03 (jedan, uz odstupanje od tri posto). Podatak koji sonda daje o količini kisika u ispušnim plinovima omogućava ECU centrali provedbu stalne korekcije u realnom vremenu (bogata i siromašna smjesa). Na taj način smjesa zraka i goriva uvijek je blizu optimalne stehiometrijske vrijednosti. Sonda je smještena na prednjem dijelu ispušnog sustava ispred katalizatora, a njezin aktivni dio je u struji ispušnih plinova.



Lambda sonda se sastoji od keramičkog tijela izrađenog od materijala na bazi cirkonijevog dioksida, prekrivenog tankim slojem platine. Vanjski dio sonde izložen je struji ispušnih plinova, a unutarnji je dio u dodiru s okolnim zrakom
(1-metalni priključak, 2-keramičko tijelo, 3-zaštita aktivnog dijela, 4-aktivni dio - cirkonijev dioksid, 5-priključak grijača, 6-vanjska zaštita, 7-grijač, 8-priključak grijača)

Sonda se sastoji od keramičkog tijela izrađenog od materijala na bazi cirkonijevog dioksida, prekrivenog tankim slojem platine. Vanjski dio sonde izložen je struji ispušnih plinova, dok je unutarnji dio u dodiru s okolnim zrakom. Rad sonde temelji se na tome što pri temperaturama višim od 300°C spomenuti keramički materijal postaje vodljiv za ione kisika. U tim uvjetima, ako je postotak kisika na dvije strane sonde (unutrašnja i vanjska) različit, između dva kraja dolazi do promjene napona, koja je osnovu (indikator) za mjerenje različite količine sadržanog kisika u dva okruženja (na strani okolnog zraka i na strani ispušnih plinova).


ECU centrala dobiva podatak da zaostala količine kisika u ispušnim plinovima nisu takve da omogućuju izgaranje siromašno štetnim ostacima. Pri temperaturama nižim od 300°C keramički materijal nije aktivan, pa sonda ne šalje iskoristive signale. Tada ECU centrala (program pohranjen u centrali) blokira reguliranje goriva (mješavine) u fazi zagrijavanja motora. Kako bi se brzo postigla radna temperature, sonda je opremljena električnim otpornikom (grijačem) koji skraćuje vrijeme potrebno da bi keramika postala ionski vodljiva. Time se omogućava ugradnje sonde u hladnija područja ispušnog sustava.


Lambda sonda je učinkovita samo kad je lambda omjer (faktor zraka) 1±0,03, dakle od 0,97 do 1,03. Zbog toga motor treba uvijek raditi sa stehiometrijskim omjerom. Izuzetak je rad u prznom hodu i u kod punog gasa, kad je lambda sonda isključena

Ispitivanje ispravnosti lambda sonde može se provjeriti: volt metrom, moto testerom, osciloskopom. Najbolji način je ispitivanje osciloskopom, jer se jasno vide trenutni napon, osciliranje napona u jedinici vremena i vremenska baza. Upravljačka centrala ima mogućnost permanentne dijagnostike lambda sonde (kod nekih vozila) i u slučaju zastoja u radu sonde pali kontrolnu lampicu kao znak upozorenja, jer neispravan sustav ubrizgavanja trajno oštećuje katalizator. Kad se utvrdi da lambda sonda ne radi, prvi zadatak je ispitati sve moguće uzroke koji mogu blokirati rad sonde: propuštanje zraka na usisnom kolektoru, stanje svjećica i visokonaponskih kablova, korektnost faziranja i položaj senzora GMT, zazor ventila, kompresija motora, tlak goriva u sustavu goriva.


Na kraju, kao uzrok otkazivanja ostaje sama sonda. Lambda sonda se ne može revitalizirati čišćenjem ili doradom. Vijek trajanja sonde ovisi o stanju ranije spomenutih faktora. Na tržištu postoje i zamjenske sonde koje mogu biti dobre, međutim originalna sonda je uvijek bolji izbor. Lambda sonda se mijenja na jednostavan način, jedina komplikacija koja se u praksi događa je oštećenje navoja sonde na ispušnom kolektoru koji nastane radi visoke temperature. To oštećenje se mora s puno pažnje doraditi ili popraviti, kako bi dosjed za sondu bio potpuno ispravan.


Prilikom izmjene lambda sonde većina vlasnika automobila ugrađuje zamjenski proizvod, koji je upola jeftiniji od originalnog. Zbog toga se dalje ne treba štedjeti te je preporučljivo ugraditi najbolju zamjensku lambda sondu. U protivnom može se izgubiti i 'ovce i novce'. Cijena im se kreće od 60 do 120 eura, a za ruke, ovisno o smještaju sonde, treba platiti od 20 do 80 eura.
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Top