Član
Text je prvenstveno napisan za buduce kupce polovnih vozila iz grupacije Fiat, tacnije Bravo i Brava.
Kad su Fiat Bravo i Brava predstavljeni u prosincu 1995., nije to bio značajan događaj kao kad stiže novi Golf ili Astra. No mnogi su sa zanimanjem popratili dolazak nasljednika Tipa, 'europskog automobila 1989. godine'. Odmah je uočen velik napredak u kvaliteti i znatno solidnija, 'njemačka' izvedba. sjećam se da je moj kolega u Auto klubu inzistirao na naslovu 'Istrebljivač Golfa' i naravno - nije bio u pravu.
Sve je dobilo novu dimenziju kad je talijanski dvojac (s troja i petera vrata) osvojio titulu 'europskog automobila 1996. godine'. Po tradiciji i očekivanju, Bravo, a i njegova kvazi-limuzinska izvedenica Brava, nisu se mogli ni približiti Golfu po tržišnom uspjehu. Mnogi su nastavili pljuvati po Fiatima, zbog pada kvalitete, koji je dno dosegao sredinom 80-ih s Regatom, djedom (ili bolje - bakom) Brave. No, to je ipak bila povijest...
Fiat Bravo, kojeg mnogi zovu 'talijanskim Gofom', pouzdaniji je od očekivanja
Tipo, objektivno nije bio loš, a Bravo je bio još bolji. Zvuči kao neistina, kao paradoks ili hipokrizija, ali mnoge osobe od formata u automobilskom biznisu, a o ovome sam razgovarao s barem stotinu, tvrdi da je talijanski kompakt pouzdaniji od Golfa III. Ima još jedna neobična stvar - Bravo se pokazao boljim od Brave. Uzrok je vjerojatno u lokaciji montaže, izborom podisporučitelja... Nebitno je zbog čega, ali to je naprosto činjenica.
S ovim modelom Fiati su konačno počeli dobivati kvalitetnu limariju
Njemački ADAC ne pravi razliku između Brava i Brave i sve su serije ocijenjene prosječno. Modeli iz 1996. imali su 18,9 kvarova godišnje na tisuću auta (nešto manje od dva posto), iz 1998. 14,4, a 2000 samo 9,9. Trend se jasno uočavao i kvaliteta je rasla. No, u svim izvješćima potvrđeno je da je karoserija solidna, što kod Tipa nije bio slučaj (ako slučajno vidite još kojeg takvog živog, kucnite prstom u pragove...).
Bravo i Brava imaju solidno zaštićenu karoseriju, sve od lima je uglavnom dobro, ali to nažalost ne vrijedi za dijelove od plastike, koji su velikim dijelom srozali ugled inače dobrog automobila. To je toliko zasmetalo čelnicima iz Torina, da su kod izrade nasljednika, Stila, za izradu armature izabrali tvrtku iz Bavarske, koja to radi za Audi. Zbog toga je taj model bio preskup, ali pokopao ga je, usprkos dobroj kvaliteti nemaštovit dizajn (o tom, potom...).
Modeli posljednjih godišta kvalitetniji su od prvih, a Bravo se, začudo, pokazao boljim od Brave
A sada najvažnije: ako birate benzinca, onda svakako izaberite 1.6 16V. Klonite se kao ptičje gripe benzinca 1.4 12V, sa 1369 ccm i 80 KS. Jednostavno, njegova koncepcija nije pogođena. Najviše problema zadaje komplicirani razvodni mehanizam s jednim bregastim vratilom, dvostrukim poluklackalicama i 12 ventila. To se brzo sve 'razšteluje' motor ne izgubi puno na snazi, ali počne u prosjeku trošiti 10-12 litara. Ti motori imaju problema i s pumpom rashladne tekućine i brtvim glave motora, a malo ih prelazi (bez većih problema) više od 150.000 km.
Podvozje je otporno, a prilikom kupnje treba provjeriti stanje prednjih diskova i ispušnog sustava
Nasuprot toga, benzinac 1.6 16V sa 1581 ccm i 103 KS pokazao se izvrsnim. Uz dobro održavanje bez problema može prijeći i više od 300.000 km i u normalnoj eksploataciji ne da se uništiti. Najvažnije je što rijetko stvara probleme. Nešto više troši, ali samo u gradskoj vožnji i kad ga se vozi oštro. Jedini je izuzetak razvodni mehanizam, ali i tu, ako se pripazi na dvije stvari, nema većih problema.
Kupnja rabljenog Brava je isplativa, jer su razmjerno jeftini, ne kvare se često i jeftini su za održavanje
Važno je skratiti interval izmjene zupčastog remena sa 100.000 na 80.000 km. To nije velik trošak, jer samo 20 posto povećava troškove održavanja tog dijela. Pritom je važno obvezno izmijeniti remenicu pumpe ulja. Mnogi prilikom izmjene zupčastog remena mijenjaju samo dvije remenice-vodilice, koje su jeftinije, a zbog štednje 'zaboravljaju' izmijeniti remenicu uljne pumpe, koja je najskuplja. No, ako se to ne napravi, nastaje velik problem. Ona se s vremenom olabavi, dobije zazor u osi, remen na njoj preskoči te se sudare klipovi i ventili.
Spojka je nešto manje otporna od motora, ali to prvenstveno ovisi o vozaču. To je i pokazatelj načina na koji je automobil vožen, i ako spojka loše hvata, odustanite od kupnje. Od dizelaša najbolji je 1.9 td sa 101 KS, ali stare turbodizelaše u pravilu treba izbjegavati (skupi popravci!). Može proći i atmosferski dizelaš 1.9 sa 65 KS, a klonite se dizelaša 1.9 td sa 75 KS, još više nego benzinca 1.4 12V. Posebice su loše bile serije koje su svojedobno uvozili naši taksisti (montirale su se u Turskoj). Taj je motor teško izdržao više od 100.000 km, a veliki su problemi počinjali na 80.000 km.
Unutrašnjost, a posebice dijelovi od plastike lošiji su od vanjštine. Treba izbjegavati modele s vidljivo istrošenim i deformiranim sjedalima
S mjenjačem u pravilu nema nikakvih problema, a i kuglasti zglobovi prednjih ovjesa dobro se nose s neravninama na našim cestama. Iznimka su amortizeri, podjednako prednji i stražnji. Na podvozju treba pregledati prednje diskove i stražnji ispušni lonac. To je također dobar pokazatelj načina na koji je automobil vožen i kako je održavan. Problem Fiata, općenito, je što ih često voze osobe sklone temperamentnijoj vožnji i, ako naletite na takav primjerak, ne kupujte ga.
Fiati, pa tako i Bravo (Brava) često i bespotrebno padaju na sitnicama. To se prvenstveno odnosi na brisač stražnjeg stakla, koji je teško izdržao više od godine dana, a kod originalnog radiokasetofona brzo su ispadale tipkice. Ali to je svakako manje važno )iako nije ugodno), u usporedbi s onim što je dobro poznato: Fiati su jeftini za održavanje, što se posebice odnosi na cijenu rezervnih dijelova. To je i dobra preporuka za kupnju.
Benzinac 1.6 16V je robustan, trajan i pouzdan, a zbog aluminijske usisne grane moguće je jeftino ugraditi plin
Testni model iz 1997. i više od 130.000 km izgleda iznenađujuće dobro (dojam kvari nekoliko sitnih oštećenja karoserije). Vidi se da motor nije nov, ali vuče dobro, radi precizno i pojačano ne dimi. Kočnice i upravljač su također bez greške i u testnoj vožnji nisam uočio ništa problematično. Ukratko, sve je bolje nego što sam očekivao s obzirom na godine i kilometre, a, za razliku od mnogih, nemam predrasuda prema Fiatima. Testni model vrijedi 3500 eura (zato što je u dobrom stanju) i to nije loša kupnja.
*PREPORUČUJEMO ISKLJUČIVO BENZINCA 1.6 16V
Kad su Fiat Bravo i Brava predstavljeni u prosincu 1995., nije to bio značajan događaj kao kad stiže novi Golf ili Astra. No mnogi su sa zanimanjem popratili dolazak nasljednika Tipa, 'europskog automobila 1989. godine'. Odmah je uočen velik napredak u kvaliteti i znatno solidnija, 'njemačka' izvedba. sjećam se da je moj kolega u Auto klubu inzistirao na naslovu 'Istrebljivač Golfa' i naravno - nije bio u pravu.
Sve je dobilo novu dimenziju kad je talijanski dvojac (s troja i petera vrata) osvojio titulu 'europskog automobila 1996. godine'. Po tradiciji i očekivanju, Bravo, a i njegova kvazi-limuzinska izvedenica Brava, nisu se mogli ni približiti Golfu po tržišnom uspjehu. Mnogi su nastavili pljuvati po Fiatima, zbog pada kvalitete, koji je dno dosegao sredinom 80-ih s Regatom, djedom (ili bolje - bakom) Brave. No, to je ipak bila povijest...
Fiat Bravo, kojeg mnogi zovu 'talijanskim Gofom', pouzdaniji je od očekivanja
Tipo, objektivno nije bio loš, a Bravo je bio još bolji. Zvuči kao neistina, kao paradoks ili hipokrizija, ali mnoge osobe od formata u automobilskom biznisu, a o ovome sam razgovarao s barem stotinu, tvrdi da je talijanski kompakt pouzdaniji od Golfa III. Ima još jedna neobična stvar - Bravo se pokazao boljim od Brave. Uzrok je vjerojatno u lokaciji montaže, izborom podisporučitelja... Nebitno je zbog čega, ali to je naprosto činjenica.
S ovim modelom Fiati su konačno počeli dobivati kvalitetnu limariju
Njemački ADAC ne pravi razliku između Brava i Brave i sve su serije ocijenjene prosječno. Modeli iz 1996. imali su 18,9 kvarova godišnje na tisuću auta (nešto manje od dva posto), iz 1998. 14,4, a 2000 samo 9,9. Trend se jasno uočavao i kvaliteta je rasla. No, u svim izvješćima potvrđeno je da je karoserija solidna, što kod Tipa nije bio slučaj (ako slučajno vidite još kojeg takvog živog, kucnite prstom u pragove...).
Bravo i Brava imaju solidno zaštićenu karoseriju, sve od lima je uglavnom dobro, ali to nažalost ne vrijedi za dijelove od plastike, koji su velikim dijelom srozali ugled inače dobrog automobila. To je toliko zasmetalo čelnicima iz Torina, da su kod izrade nasljednika, Stila, za izradu armature izabrali tvrtku iz Bavarske, koja to radi za Audi. Zbog toga je taj model bio preskup, ali pokopao ga je, usprkos dobroj kvaliteti nemaštovit dizajn (o tom, potom...).
Modeli posljednjih godišta kvalitetniji su od prvih, a Bravo se, začudo, pokazao boljim od Brave
A sada najvažnije: ako birate benzinca, onda svakako izaberite 1.6 16V. Klonite se kao ptičje gripe benzinca 1.4 12V, sa 1369 ccm i 80 KS. Jednostavno, njegova koncepcija nije pogođena. Najviše problema zadaje komplicirani razvodni mehanizam s jednim bregastim vratilom, dvostrukim poluklackalicama i 12 ventila. To se brzo sve 'razšteluje' motor ne izgubi puno na snazi, ali počne u prosjeku trošiti 10-12 litara. Ti motori imaju problema i s pumpom rashladne tekućine i brtvim glave motora, a malo ih prelazi (bez većih problema) više od 150.000 km.
Podvozje je otporno, a prilikom kupnje treba provjeriti stanje prednjih diskova i ispušnog sustava
Nasuprot toga, benzinac 1.6 16V sa 1581 ccm i 103 KS pokazao se izvrsnim. Uz dobro održavanje bez problema može prijeći i više od 300.000 km i u normalnoj eksploataciji ne da se uništiti. Najvažnije je što rijetko stvara probleme. Nešto više troši, ali samo u gradskoj vožnji i kad ga se vozi oštro. Jedini je izuzetak razvodni mehanizam, ali i tu, ako se pripazi na dvije stvari, nema većih problema.
Kupnja rabljenog Brava je isplativa, jer su razmjerno jeftini, ne kvare se često i jeftini su za održavanje
Važno je skratiti interval izmjene zupčastog remena sa 100.000 na 80.000 km. To nije velik trošak, jer samo 20 posto povećava troškove održavanja tog dijela. Pritom je važno obvezno izmijeniti remenicu pumpe ulja. Mnogi prilikom izmjene zupčastog remena mijenjaju samo dvije remenice-vodilice, koje su jeftinije, a zbog štednje 'zaboravljaju' izmijeniti remenicu uljne pumpe, koja je najskuplja. No, ako se to ne napravi, nastaje velik problem. Ona se s vremenom olabavi, dobije zazor u osi, remen na njoj preskoči te se sudare klipovi i ventili.
Spojka je nešto manje otporna od motora, ali to prvenstveno ovisi o vozaču. To je i pokazatelj načina na koji je automobil vožen, i ako spojka loše hvata, odustanite od kupnje. Od dizelaša najbolji je 1.9 td sa 101 KS, ali stare turbodizelaše u pravilu treba izbjegavati (skupi popravci!). Može proći i atmosferski dizelaš 1.9 sa 65 KS, a klonite se dizelaša 1.9 td sa 75 KS, još više nego benzinca 1.4 12V. Posebice su loše bile serije koje su svojedobno uvozili naši taksisti (montirale su se u Turskoj). Taj je motor teško izdržao više od 100.000 km, a veliki su problemi počinjali na 80.000 km.
Unutrašnjost, a posebice dijelovi od plastike lošiji su od vanjštine. Treba izbjegavati modele s vidljivo istrošenim i deformiranim sjedalima
S mjenjačem u pravilu nema nikakvih problema, a i kuglasti zglobovi prednjih ovjesa dobro se nose s neravninama na našim cestama. Iznimka su amortizeri, podjednako prednji i stražnji. Na podvozju treba pregledati prednje diskove i stražnji ispušni lonac. To je također dobar pokazatelj načina na koji je automobil vožen i kako je održavan. Problem Fiata, općenito, je što ih često voze osobe sklone temperamentnijoj vožnji i, ako naletite na takav primjerak, ne kupujte ga.
Fiati, pa tako i Bravo (Brava) često i bespotrebno padaju na sitnicama. To se prvenstveno odnosi na brisač stražnjeg stakla, koji je teško izdržao više od godine dana, a kod originalnog radiokasetofona brzo su ispadale tipkice. Ali to je svakako manje važno )iako nije ugodno), u usporedbi s onim što je dobro poznato: Fiati su jeftini za održavanje, što se posebice odnosi na cijenu rezervnih dijelova. To je i dobra preporuka za kupnju.
Benzinac 1.6 16V je robustan, trajan i pouzdan, a zbog aluminijske usisne grane moguće je jeftino ugraditi plin
Testni model iz 1997. i više od 130.000 km izgleda iznenađujuće dobro (dojam kvari nekoliko sitnih oštećenja karoserije). Vidi se da motor nije nov, ali vuče dobro, radi precizno i pojačano ne dimi. Kočnice i upravljač su također bez greške i u testnoj vožnji nisam uočio ništa problematično. Ukratko, sve je bolje nego što sam očekivao s obzirom na godine i kilometre, a, za razliku od mnogih, nemam predrasuda prema Fiatima. Testni model vrijedi 3500 eura (zato što je u dobrom stanju) i to nije loša kupnja.
*PREPORUČUJEMO ISKLJUČIVO BENZINCA 1.6 16V
