Član
Iako se čini posve nevjerojatnim biodizelsko gorivo se uz određenu dozu znanja i odgovarajuću opremu može proizvoditi i u kućnoj radinosti. Slijedi li era „ uradi sam“ goriva pokazati će vrlo skora budućnost! Mi vam u međuvremenu donosimo sve o kućnoj proizvodnji biodizelskog goriva.
U vrlo skoroj budućnosti umjesto na benzinskoj crpki gorivo bi mogli točiti u kućnom laboratoriju. Već sada postoji mnogo proizvođača koji proizvode kućnu kit opremu za samostalnu proizvodnju biodizela. No, biodizel se u kućnoj radinosti može proizvoditi čak i bez specijalne opreme poznavajući određene kemijske metode i pojmove. Što je sve potrebno da bi se proizvelo odgovarajuće biodizelsko gorivo potražite u našem osvrtu. Transesterifikacija je postupak kod kojega se iz biljnog ulja ili životinjskih masnoća uz pomoć alkoholnog katalizatora (metanol ili etanol) izdvaja biodizelsko gorivo i glicerin.
Oprema.
Mnogo proizvođača nudi kućni kit za dobivanje biodizel goriva koji se sastoji iz dvije zatvorene posude zapremine minimalno 20-ak litara te odgovarajućih cjevovoda i ventila postavljenih na postoljima. No, biodizel se može dobiti i improvizacijskim kućnim kitom za što je potrebno:
-mikser sa promjenjivom brzinom vrtnje i staklenim stijenkama
-gramski precizna vaga
-epruveta baždarena precizno na 200 ml
-prozirni plastični spremnik
-stakleni bokal sa širokim grlom
-mala žličica
-zaštitne naočale i rukavice
Sastojci
Za dobivanje biodizela potrebno je:
-biljno ulje (novo nekorišteno ili korišteno)
-natrijev hidroksid (3.5 g za 1 l nekorištenog ulja)
-metanol (20% od ukupne zapremine ulja)
-vinski bijeli ocat
Izbor ulja
Za dobivanje biodizela može se koristiti bilo koje biljno ulje bez obzira bilo ono nekorišteno ili korišteno. Vjerovali ili ne može se čak koristiti u potpunosti iskorišteno ulje iz najobičnije friteze ili tave. Veliki lanci fast food prehrane ionako muku muče sa odlaganjem starog iskorištenog ulja. Zato velike kompanije i pogoni za preradu biodizela upravo po izuzetno niskim cijenama otkupljuju staro ulje.
Proizvodnja biodizela
Sastoji se iz nekoliko zasebnih procesa koje možemo podijeliti na:
1.filitriranje,
2.purifikacija,
3.titracija,
4.transesterifikacija,
5.separacija
6.neutralizacija
7.pročišćavanje
8.testiranje kvalitete.
1.Propuštanjem kroz filter što manjih pora se tretira samo korišteno ulje kako bi se uklonili ostaci hrane, smeća i ostale ne uljne tvari.
2.Za uspješno dobivanje biodizela ulje mora sadržavati manje od 1% vode. Da bi bili sigurni u navedeno mora se zagrijati do 120 C kako bi višak vode ispario. U protivnom bi u procesu proizvodnje moglo doći do neželjene hidrolize.
3.titracija je postupak kod kojega se uz pomoć indikatora određuje kvalitete ulja i određivanja količine slobodnih masnih kiselina u ulju kako bi se egzaktno odredila količina katalizatora (natrij hidroksid ili kalij hidroksid) koji će neutralizirati slobodne masne kiseline i omogućiti reakciju. Korišteno ulje imati će veću količinu slobodnih masnih kiselina.
Za titraciju su potrebne epruvete, odgovarajuće posude i ostala laboratorijska oprema.Kod nekorištenog ulja potrebno je dodati 3.5 grama natrijevog hidroksida po litri ulja, dok se za korišteno ulje moraju izvoditi tri zasebne titracije te brojci 3.5 dodati još prosječna vrijednost triju mjerenja.
4.natrijev hidroksid se dodaje metilnom ili etilnom alkoholu, miješa se mikserom kako bi se ubrzala reakcija te se dodaje biljno ulje i sve zajedno se zagrijava do 70 C. Metanol ili etanol se uz pomoć natrijevog hidroksida veže za masne kiseline iz ulja stvarajući biodizel i kruti glicerin. Proces traje od 4 do 8 sati.
5.glicerin se odvaja na dnu posude¸ te se s vremenom stvrdnjava. Iz glicerina i biodizela potrebno je izvući preostali alkohol što se čini isparavanjem ili destilacijom. U složenim sustavima to se čini prije odvajanja.
6.odvojeni biodizel je pun natrijevog hidroksida pa se dodaje bijelog octa oko 8 ml na 1 litru da bi se neutralizirao
7.na kraju se biodizel mora još pročistiti. To se čini vodom u sustavu…
8.Da bi se ispitala kvaliteta i čistoća biodizela uzima se u bočicu uzorak te se pomiješa sa vrućom vodom, izmiješa i ostavi dva sata. Ako je sve učinjeno kako valja gorivo bi se trebalo odvojiti na vrhu, a sloj vode pri dnu mora biti čist. Mjeri se PH faktor koji bi trebao iznositi između 6.5 do 7.5.
Preinake na motorima
Dizel i turbo dizel motori proizvedeni nakon 1996. godine mogu koristiti mješavinu B5 sa 5 % biodizela i 95 % fosilnog dizela bez ikakvih preinaka. Za veći udjel biodizelskog goriva vladaju podijeljena mišljenja glede dugotrajnosti motora. Biodizel je izrazito mastan te je vrlo snažno otapalo koje može začepiti sustav ubrizgavanja i otopiti dovodne cijevi i vodove. Već za 20% -tni udjel biodizela potrebno je izmijeniti sve cijevi, brtve te sustav ubrizgavanja učestalo pročišćavati. Najveće probleme s biodizelom imaju automobili s modernim piezo-brizgaljkama koje zahtijevaju redovito čićenje.
Dakle, kao što možete primijetiti biodizel se može proizvesti i u kućnoj radinosti, ali jedino uz obvezne mjere opreza i nošenje zaštitnih rukavica i naočala te stručnog poznavanja čitavog procesa. Još je složeniji proces dobivanja ostalih vrsta biogoriva za koje je potreban mali laboratorij. Zato će za nas obične smrtnike odlazak na benzinsku crpku još dugi niz godina biti uobičajena radnja.
U vrlo skoroj budućnosti umjesto na benzinskoj crpki gorivo bi mogli točiti u kućnom laboratoriju. Već sada postoji mnogo proizvođača koji proizvode kućnu kit opremu za samostalnu proizvodnju biodizela. No, biodizel se u kućnoj radinosti može proizvoditi čak i bez specijalne opreme poznavajući određene kemijske metode i pojmove. Što je sve potrebno da bi se proizvelo odgovarajuće biodizelsko gorivo potražite u našem osvrtu. Transesterifikacija je postupak kod kojega se iz biljnog ulja ili životinjskih masnoća uz pomoć alkoholnog katalizatora (metanol ili etanol) izdvaja biodizelsko gorivo i glicerin.
Oprema.
Mnogo proizvođača nudi kućni kit za dobivanje biodizel goriva koji se sastoji iz dvije zatvorene posude zapremine minimalno 20-ak litara te odgovarajućih cjevovoda i ventila postavljenih na postoljima. No, biodizel se može dobiti i improvizacijskim kućnim kitom za što je potrebno:
-mikser sa promjenjivom brzinom vrtnje i staklenim stijenkama
-gramski precizna vaga
-epruveta baždarena precizno na 200 ml
-prozirni plastični spremnik
-stakleni bokal sa širokim grlom
-mala žličica
-zaštitne naočale i rukavice
Sastojci
Za dobivanje biodizela potrebno je:
-biljno ulje (novo nekorišteno ili korišteno)
-natrijev hidroksid (3.5 g za 1 l nekorištenog ulja)
-metanol (20% od ukupne zapremine ulja)
-vinski bijeli ocat
Izbor ulja
Za dobivanje biodizela može se koristiti bilo koje biljno ulje bez obzira bilo ono nekorišteno ili korišteno. Vjerovali ili ne može se čak koristiti u potpunosti iskorišteno ulje iz najobičnije friteze ili tave. Veliki lanci fast food prehrane ionako muku muče sa odlaganjem starog iskorištenog ulja. Zato velike kompanije i pogoni za preradu biodizela upravo po izuzetno niskim cijenama otkupljuju staro ulje.
Proizvodnja biodizela
Sastoji se iz nekoliko zasebnih procesa koje možemo podijeliti na:
1.filitriranje,
2.purifikacija,
3.titracija,
4.transesterifikacija,
5.separacija
6.neutralizacija
7.pročišćavanje
8.testiranje kvalitete.
1.Propuštanjem kroz filter što manjih pora se tretira samo korišteno ulje kako bi se uklonili ostaci hrane, smeća i ostale ne uljne tvari.
2.Za uspješno dobivanje biodizela ulje mora sadržavati manje od 1% vode. Da bi bili sigurni u navedeno mora se zagrijati do 120 C kako bi višak vode ispario. U protivnom bi u procesu proizvodnje moglo doći do neželjene hidrolize.
3.titracija je postupak kod kojega se uz pomoć indikatora određuje kvalitete ulja i određivanja količine slobodnih masnih kiselina u ulju kako bi se egzaktno odredila količina katalizatora (natrij hidroksid ili kalij hidroksid) koji će neutralizirati slobodne masne kiseline i omogućiti reakciju. Korišteno ulje imati će veću količinu slobodnih masnih kiselina.
Za titraciju su potrebne epruvete, odgovarajuće posude i ostala laboratorijska oprema.Kod nekorištenog ulja potrebno je dodati 3.5 grama natrijevog hidroksida po litri ulja, dok se za korišteno ulje moraju izvoditi tri zasebne titracije te brojci 3.5 dodati još prosječna vrijednost triju mjerenja.
4.natrijev hidroksid se dodaje metilnom ili etilnom alkoholu, miješa se mikserom kako bi se ubrzala reakcija te se dodaje biljno ulje i sve zajedno se zagrijava do 70 C. Metanol ili etanol se uz pomoć natrijevog hidroksida veže za masne kiseline iz ulja stvarajući biodizel i kruti glicerin. Proces traje od 4 do 8 sati.
5.glicerin se odvaja na dnu posude¸ te se s vremenom stvrdnjava. Iz glicerina i biodizela potrebno je izvući preostali alkohol što se čini isparavanjem ili destilacijom. U složenim sustavima to se čini prije odvajanja.
6.odvojeni biodizel je pun natrijevog hidroksida pa se dodaje bijelog octa oko 8 ml na 1 litru da bi se neutralizirao
7.na kraju se biodizel mora još pročistiti. To se čini vodom u sustavu…
8.Da bi se ispitala kvaliteta i čistoća biodizela uzima se u bočicu uzorak te se pomiješa sa vrućom vodom, izmiješa i ostavi dva sata. Ako je sve učinjeno kako valja gorivo bi se trebalo odvojiti na vrhu, a sloj vode pri dnu mora biti čist. Mjeri se PH faktor koji bi trebao iznositi između 6.5 do 7.5.
Preinake na motorima
Dizel i turbo dizel motori proizvedeni nakon 1996. godine mogu koristiti mješavinu B5 sa 5 % biodizela i 95 % fosilnog dizela bez ikakvih preinaka. Za veći udjel biodizelskog goriva vladaju podijeljena mišljenja glede dugotrajnosti motora. Biodizel je izrazito mastan te je vrlo snažno otapalo koje može začepiti sustav ubrizgavanja i otopiti dovodne cijevi i vodove. Već za 20% -tni udjel biodizela potrebno je izmijeniti sve cijevi, brtve te sustav ubrizgavanja učestalo pročišćavati. Najveće probleme s biodizelom imaju automobili s modernim piezo-brizgaljkama koje zahtijevaju redovito čićenje.
Dakle, kao što možete primijetiti biodizel se može proizvesti i u kućnoj radinosti, ali jedino uz obvezne mjere opreza i nošenje zaštitnih rukavica i naočala te stručnog poznavanja čitavog procesa. Još je složeniji proces dobivanja ostalih vrsta biogoriva za koje je potreban mali laboratorij. Zato će za nas obične smrtnike odlazak na benzinsku crpku još dugi niz godina biti uobičajena radnja.