Član
Ružno pače autoindustrije...
Započeti priču o jednom od najoriginalnijih automobila ikada konstruiranih nije jednostavno; za to je potrebno vratiti se u ono vrijeme kada se do tada jedinim komercijalnim i širokoj masi dostupnim automobilom u povijesti mogao smatrati Ford T. A i on se prestao proizvoditi 1927. Mi ćemo na trenutak proputovati vremenom i zaustaviti se na brojci 1935... U to vrijeme automobili su bili prilično skupi, dok je svijet potresala teška ekonomska kriza koja će biti samo jedan od razloga za novi veliki svjetski sukob koji se dogodio samo četiri godine poslije. Potaknuti velikom neimaštinom, ljudi su primarno razmišljali o pukoj egzistenciji, dok im glomazni gutač goriva nije bas prečesto padao na pamet. Niti Francuzi nisu bili iznimka, iako ih je velik broj ipak vjerojatno sanjario o kakvom-takvom prijevoznom sredstvu...
Tu na scenu stupa gospodin Pierre Boulanger, tadašnji generalni direktor Citroena, koji sasvim logično zaključuje da ne moraju baš svi automobili biti veliki, raskošni i prekrasni te nalaze konstruiranje prototipa, uz četiri osnovna uvjeta; prostor za dvije osobe, jednostavno upravljanje, relativan komfor, te, kao najvažnije; vrlo niska cijena. Prvi je prototip predstavljen nakon četiri godine ispitivanja te su se već počele nazirati konture prvog pravog francuskog narodnog automobila. I u susjednoj su Njemačkoj pedantni majstori radili na svojoj verziji jeftinog i kvalitetnog vozila, a iz kojeg će se razviti legendarna Buba, no ratno stanje usporilo je oba projekta, pa je Citroen 2 CV službeno predstavljen tek na 35. pariškom salonu automobila godine 1948... Nakon punih trinaest godina, koliko je proteklo od začetka ideje, široka francuska, europska i svjetska javnost ugledali su zaista nekonvencionalnu hrpu lima na četiri kotača koja nikoga nije ostavila ravnodušnim; potpuno isto kao i danas, nekima je bio odvratno ružan, a nekima strasno simpatičan, baš kao i ružno pače, po kojem je i dobio nadimak Spaček. Bez obzira na svakako neobičan vanjski izgled, Spaček je ispunjavao sva četiri zadana uvjeta: prostora je bilo čak i za četiri osobe, bio je vrlo jednostavan, jeftin i ekonomičan, a zbog svojeg izrazito mekanog ovjesa pretjeranu udobnost najviše je iskazivao u zavojima, gdje se toliko ljuljao da je kod nekih putnika izazivao mučninu.
Prvi model pokretao je dvocilindarski boxer motor snage 9 konja, a dostizao je brzinu od 65 kilometara na sat. Spaček je svim vlasnicima uvijek zauzimao posebna mjesto u srcu, bez obzira na to što se često kvario, upravo zbog šarma kojeg posjeduje malo automobila na svijetu. Današnji vlasnici mahom su zaljubljeni u svog ljubimca, a širom svijeta postoje i klubovi Spačeka koji organiziraju međusobne susrete na kojima se međusobno razmjenjuju iskustva vozača. Na njih redovito dolaze i različito dorađene i prerađene verzije, jer svaki vlasnik želi pokazati kako je bas njegov Spaček najljepši. Tako se tamo mogu naći Spačeki - kabrioleti, pick-up verzije, terenske i bigfoot prerade te slične ekstravagancije. Da ljubav ponekad zaista ne poznaje granice, dokazuje i stanoviti vlasnik koji je od svog cestovnog vozila napravio - hidroavion! Ponosno je zborio da ga ništa neće rastaviti od njegovog Spačeka; ni voda, pa čak ni nebeska prostranstva. Iako je dugo odolijevao zubu vremena, nažalost, nakon punih 42 godine i gotovo pet milijuna primjeraka, 1990. iz portugalskih postrojenja tvrtke Citroen izlazi posljednji 2 CV Charlton čime je ugašen jedan nezaobilazan dio povijesti automobilske industrije. Najljepši dio cijele ove priče ipak su pojedinci koji vjeruju da je ružno pače, iako od mnogih omraženo, zapravo i najljepše, jer je ljepota često neupadljiva i duboko skrivena ispod površine. Upravo je zato ponekad i vide samo oni koji je žele vidjeti...
Započeti priču o jednom od najoriginalnijih automobila ikada konstruiranih nije jednostavno; za to je potrebno vratiti se u ono vrijeme kada se do tada jedinim komercijalnim i širokoj masi dostupnim automobilom u povijesti mogao smatrati Ford T. A i on se prestao proizvoditi 1927. Mi ćemo na trenutak proputovati vremenom i zaustaviti se na brojci 1935... U to vrijeme automobili su bili prilično skupi, dok je svijet potresala teška ekonomska kriza koja će biti samo jedan od razloga za novi veliki svjetski sukob koji se dogodio samo četiri godine poslije. Potaknuti velikom neimaštinom, ljudi su primarno razmišljali o pukoj egzistenciji, dok im glomazni gutač goriva nije bas prečesto padao na pamet. Niti Francuzi nisu bili iznimka, iako ih je velik broj ipak vjerojatno sanjario o kakvom-takvom prijevoznom sredstvu...
Tu na scenu stupa gospodin Pierre Boulanger, tadašnji generalni direktor Citroena, koji sasvim logično zaključuje da ne moraju baš svi automobili biti veliki, raskošni i prekrasni te nalaze konstruiranje prototipa, uz četiri osnovna uvjeta; prostor za dvije osobe, jednostavno upravljanje, relativan komfor, te, kao najvažnije; vrlo niska cijena. Prvi je prototip predstavljen nakon četiri godine ispitivanja te su se već počele nazirati konture prvog pravog francuskog narodnog automobila. I u susjednoj su Njemačkoj pedantni majstori radili na svojoj verziji jeftinog i kvalitetnog vozila, a iz kojeg će se razviti legendarna Buba, no ratno stanje usporilo je oba projekta, pa je Citroen 2 CV službeno predstavljen tek na 35. pariškom salonu automobila godine 1948... Nakon punih trinaest godina, koliko je proteklo od začetka ideje, široka francuska, europska i svjetska javnost ugledali su zaista nekonvencionalnu hrpu lima na četiri kotača koja nikoga nije ostavila ravnodušnim; potpuno isto kao i danas, nekima je bio odvratno ružan, a nekima strasno simpatičan, baš kao i ružno pače, po kojem je i dobio nadimak Spaček. Bez obzira na svakako neobičan vanjski izgled, Spaček je ispunjavao sva četiri zadana uvjeta: prostora je bilo čak i za četiri osobe, bio je vrlo jednostavan, jeftin i ekonomičan, a zbog svojeg izrazito mekanog ovjesa pretjeranu udobnost najviše je iskazivao u zavojima, gdje se toliko ljuljao da je kod nekih putnika izazivao mučninu.
Prvi model pokretao je dvocilindarski boxer motor snage 9 konja, a dostizao je brzinu od 65 kilometara na sat. Spaček je svim vlasnicima uvijek zauzimao posebna mjesto u srcu, bez obzira na to što se često kvario, upravo zbog šarma kojeg posjeduje malo automobila na svijetu. Današnji vlasnici mahom su zaljubljeni u svog ljubimca, a širom svijeta postoje i klubovi Spačeka koji organiziraju međusobne susrete na kojima se međusobno razmjenjuju iskustva vozača. Na njih redovito dolaze i različito dorađene i prerađene verzije, jer svaki vlasnik želi pokazati kako je bas njegov Spaček najljepši. Tako se tamo mogu naći Spačeki - kabrioleti, pick-up verzije, terenske i bigfoot prerade te slične ekstravagancije. Da ljubav ponekad zaista ne poznaje granice, dokazuje i stanoviti vlasnik koji je od svog cestovnog vozila napravio - hidroavion! Ponosno je zborio da ga ništa neće rastaviti od njegovog Spačeka; ni voda, pa čak ni nebeska prostranstva. Iako je dugo odolijevao zubu vremena, nažalost, nakon punih 42 godine i gotovo pet milijuna primjeraka, 1990. iz portugalskih postrojenja tvrtke Citroen izlazi posljednji 2 CV Charlton čime je ugašen jedan nezaobilazan dio povijesti automobilske industrije. Najljepši dio cijele ove priče ipak su pojedinci koji vjeruju da je ružno pače, iako od mnogih omraženo, zapravo i najljepše, jer je ljepota često neupadljiva i duboko skrivena ispod površine. Upravo je zato ponekad i vide samo oni koji je žele vidjeti...
