Član
EFI je kratica od engl. electronic fuel injection, što znači elektroničko ubrizgavanje goriva. Prije toga postojalo je karburatorsko napajanje, pa je potrebno malo teorije. Za pravilan rad benzinskih (otto) motora važno je kvalitetno napajanje gorivom, odnosno priprema smjese goriva i zraka. Potrebno je ostvariti pravilan omjer goriva i zraka, te njihovo potpuno miješanje kako bi se dobila homogena smjesa.
Za kvalitetno i potpuno izgaranje jednog kilograma benzina potrebno je 14,7 kilograma zraka, i takav se omjer naziva stehiometrijskim . Omjer između stvarno usisane količine zraka i teoretske (prema stehiometrijskom omjeru) naziva se faktorom 'lambda'. Smjesa je pravilna kad je taj faktor jednak jedinici. Kad je veći od jedinice smjesa je siromašna, a kad je manji, smjesa je bogata.
Ubrizgavanje koje se počelo masovno koristiti u automobilskim motorima bilo je centralno SFI, s jednom brizgaljkom na mjestu rasplinjača
Benzinski motor radi u području lambde od 0,5 do 1,3, a najveća se učinkovitost i najčišći ispuh (što ukazuje na kvalitetno izgaranje) ostvaruju kad je faktor lambda jednak jedinici. Gorivo se može ubrizgavati indirektno (u usisnu cijev) i direktno (u cilindar). Kod indirektnog ubrizgavanja (u 98 posto benzinskih motora) miješanje počinje u usisnoj cijevi te se nastavlja u cilindru tijekom usisa i kompresije. Pri kraju kompresije, prije preskakanja iskre na svjećici, postiže se homogena smjesa goriva i zraka. Kod direktnog ubrizgavanja sve se odvija u cilindru. Prvi benzinski motori bili su opremljeni rasplinjačima (karburatorima). Prvo ubrizgavanje u benzinski motor bilo je direktno, a ugrađeno je 1937. u avionski motor Daimler-Benz DB 601 V12, s kojim je lovac Messerschmitt Bf-109 postigao apsolutni brzinski rekord od 755,1 km/h. Ubrizgavanje u dizelski motor ugrađuje se od 1924. godine.
Kod indirektnog multipoint ubrizgavanja gorivo se ubrizgava u usisnu cijev, izpred usisnih ventila
U automobilu je ubrizgavanje zaživjelo 1955., u legendarnom kupeu s krilnim vratima Mercedes-Benz 300 SL Gullwing, koji je iz rednog 6-cilindraša obujma 2996 ccm istiskivao 210 KS. Prvo indirektno ubrizgavanje (single point) ugrađeno je 1957. u Chevroletov motor 4.6 V8. Mehanički sustav ubrizgavao je neprekidno, na središnjem mjestu, za sve cilindre. Prvi električno ubrizgavanje razvio je 1957. Bendix, a 1967 Bosch je razvio sustav D-Jetronic (D od njem Druck - tlak) za Volkswagen 1600 TL (neuspješan nasljednik 'bube'. Od kraja 80-ih počinje masovno korištenje sustava za ubrizgavanje goriva. Osnovna im je prednost što bolje raspršuju gorivo u zraku i olakšavaju punjenje cilindra. Time se ostvaruju preduvjeti za bolje izgaranje goriva, odnosno povećanje snage uz smanjenje potrošnje goriva i emisiju štetnih plinova.
Direktno ubrizgavanje po prvi put je u automobil ugrađeno 1955. u Mercedes 300 SL, a potom je nastala pauza sve do 1997., kad tu koncepciju uvodi Mitsubishi Carisma GDI
Dakle, ubrizgavanje može biti središnje (centralno) i pojedinačno (razvedeno). Središnje ubrizgavanje goriva (u jednu točku - single-point) ostvaruje se preko zajedničke brizgaljke, smještene ispred zaklopke za regulaciju protoka zraka. Gorivo se ubrizgava u zajednički usisni kolektor te se (miješajući se sa zrakom) posebnim usisnim cijevima razvodi do svakog cilindra. Prednosti ovog sustava su u jednostavnoj izvedbi i niskoj cijeni. Mana je u nejednolikim uvjetima ubrizgavanja za svaki cilindar, čime se otežava regulacija i postizanje optimalnih parametara.
Zbog toga se gotovo svih novih motora koristi multipoint (engl. višetočkasto) odnosno pojedinačno ubrizgavanje, kod kojega je za svaki cilindar odgovorna po jedna brizgaljka. Ovakvo se ubrizgavanje označava sa MFI (Multipoint Fuel Injection), a prikazano je na naslovnoj slici. Gorivo se ubrizgava u svaku usisnu cijev cilindra ispred usisnog ventila. Ubrizgavanje može biti stalno (kontinuirano) i s prekidima (intermitentno, odnosno slijedno).Većina suvremenih motora ima pojedinačno slijedno ubrizgavanje, čime se postižu dobre radne karakteristike uz relativno nisku potrošnju goriva i čist ispuh.
Mercedes-Benz 300 SL Gullwing pokretao se rednim 6-cilindarskim benzincem M198, s mehaničkim direktnim ubrizgavanjem, koji je iz 2996 ccm razvijao 215 KS pri 5800/min te je, ovisno o prijenosu postizao 208 do 240 km/h. S oštrijim bregastim vratilom snaga mu je porasla do 240 KS, a najveća brzina do 260 km/h