Član
Odakle bubanj kočnice na novim autima?
Ako ste promatrali neke novije manje aute, slabije motorizacije, možda ste zamijetili, pogotovo ako su bili aluminijski naplatci na promatranim vozilima, da su straga bubanj kočnice, a ne diskovi. Možda ste se zapitali zašto je to tako? Odgovor slijedi.
Diskovi jasno da ostavljaju ljepši dojam ali jesu li oni potrebni na manjim autima? Kod kočenja najvažniju ulogu imaju kočnice na prednjim kotačima. Znači, kočnice na zadnjim kotačima imaju manju važnost za sigurno zaustavljanje, pogotovo kod manjih auta. Iz tog razloga se na mnogim novim autima često nalaze bubanj kočnice, često u narodu nazivane i doboši.
Bubanj kočnice imaju određene nedostatke ali i prednosti pred diskovima. One su kao prvo pouzdanije za ručnu kočnicu jer kad ih zakočite nema šanse da će popustiti. Neće popustiti ni diskovi ali je veća vjerojatnost da će popustiti diskovi nego bubnjevi.
Eto, sad znate kad budete kupovali auto i ako se budete dvoumili između dva auta iste cijene ali da jedan od njih ima zadnje «bubnjeve» da to ne igra nikakvu pretjerano važnu činjenicu za prosječnog vozača.
Sad ćemo o manama bubnjeva. Kod učestalog kočenja može doći do smanjenja učinkovitosti kočnica zato jer se pregrijavaju. A do pregrijavanja će brže doći nego kod diskova zato jer su bubnjevi zatvoreni pa se teže i sporije hlade. Iz istog razloga se same od sebe slabo čiste i zato im je učinak promjenjiv. Kao još jednu manu možemo navesti i njihovu osjetljivost na promjene okoline (temperatura i vlaga) što može kao posljedicu imati neujednačenu silu kočenja.
A kako bubanj-kočnice rade? Građa: sastoje se od bubnja i polukružnih čeljusti za kočenje. Bubanj je povezan s kotačem te se okreće zajedno s njim. Kad se ukoči bubanj, zakoči se i kotač. A bubanj se zaustavlja nakon što ga počnu zaustavljat čeljusti kočnice koje su smještene na nosaču kočnice pričvršćenom na vozilu.
Čeljusti su obično od čelika ili lake kovine ili zalijepljene kočne obloge kako bi bile što otpornije na trošenje i visoke temperature. Imamo dvije vrste bubanj kočnica - simplex i duplex. Danas su u primjeni najviše ove simplex, i to baš na zadnjim kotačima, dok su ove duplexice nestale jer su ih istisnuli diskovi, a zbog prejake sile kočenja nisu pogodne za zadnje kotače
Još je zanimljivo znati da bubnjevi potječu sa samog početka 20. stoljeća. Prvo su se pojavili u jednoj Maybachovoj limuzini, da bi već 1902. godine Louis Renault patentirao njihovu usavršenu verziju. U početku su čeljusti bile mehanički pokretane, da bi s kasnijim razvojem došlo do primjene hidraulike koja je rezultirala i jačom silom kočenja. I kao jednu negativnu stvar treba spomenuti da su u početku kočione obloge sadržavale opasni azbest koji je zamijenjen kad se saznalo za kancerogenost te tvari. Sad su glavni sastojci kočione obloge kevlar i keramika.
Za kraj savjet. Redovito pregledavajte, vozite umjereno, bez naglih kočenja i kad je moguće kočite sa motorom, a kočnice čuvajte za situacije kad će vam stvarno zatrebati.
Ako ste promatrali neke novije manje aute, slabije motorizacije, možda ste zamijetili, pogotovo ako su bili aluminijski naplatci na promatranim vozilima, da su straga bubanj kočnice, a ne diskovi. Možda ste se zapitali zašto je to tako? Odgovor slijedi.
Diskovi jasno da ostavljaju ljepši dojam ali jesu li oni potrebni na manjim autima? Kod kočenja najvažniju ulogu imaju kočnice na prednjim kotačima. Znači, kočnice na zadnjim kotačima imaju manju važnost za sigurno zaustavljanje, pogotovo kod manjih auta. Iz tog razloga se na mnogim novim autima često nalaze bubanj kočnice, često u narodu nazivane i doboši.
Bubanj kočnice imaju određene nedostatke ali i prednosti pred diskovima. One su kao prvo pouzdanije za ručnu kočnicu jer kad ih zakočite nema šanse da će popustiti. Neće popustiti ni diskovi ali je veća vjerojatnost da će popustiti diskovi nego bubnjevi.
Eto, sad znate kad budete kupovali auto i ako se budete dvoumili između dva auta iste cijene ali da jedan od njih ima zadnje «bubnjeve» da to ne igra nikakvu pretjerano važnu činjenicu za prosječnog vozača.
Sad ćemo o manama bubnjeva. Kod učestalog kočenja može doći do smanjenja učinkovitosti kočnica zato jer se pregrijavaju. A do pregrijavanja će brže doći nego kod diskova zato jer su bubnjevi zatvoreni pa se teže i sporije hlade. Iz istog razloga se same od sebe slabo čiste i zato im je učinak promjenjiv. Kao još jednu manu možemo navesti i njihovu osjetljivost na promjene okoline (temperatura i vlaga) što može kao posljedicu imati neujednačenu silu kočenja.
A kako bubanj-kočnice rade? Građa: sastoje se od bubnja i polukružnih čeljusti za kočenje. Bubanj je povezan s kotačem te se okreće zajedno s njim. Kad se ukoči bubanj, zakoči se i kotač. A bubanj se zaustavlja nakon što ga počnu zaustavljat čeljusti kočnice koje su smještene na nosaču kočnice pričvršćenom na vozilu.
Čeljusti su obično od čelika ili lake kovine ili zalijepljene kočne obloge kako bi bile što otpornije na trošenje i visoke temperature. Imamo dvije vrste bubanj kočnica - simplex i duplex. Danas su u primjeni najviše ove simplex, i to baš na zadnjim kotačima, dok su ove duplexice nestale jer su ih istisnuli diskovi, a zbog prejake sile kočenja nisu pogodne za zadnje kotače
Još je zanimljivo znati da bubnjevi potječu sa samog početka 20. stoljeća. Prvo su se pojavili u jednoj Maybachovoj limuzini, da bi već 1902. godine Louis Renault patentirao njihovu usavršenu verziju. U početku su čeljusti bile mehanički pokretane, da bi s kasnijim razvojem došlo do primjene hidraulike koja je rezultirala i jačom silom kočenja. I kao jednu negativnu stvar treba spomenuti da su u početku kočione obloge sadržavale opasni azbest koji je zamijenjen kad se saznalo za kancerogenost te tvari. Sad su glavni sastojci kočione obloge kevlar i keramika.
Za kraj savjet. Redovito pregledavajte, vozite umjereno, bez naglih kočenja i kad je moguće kočite sa motorom, a kočnice čuvajte za situacije kad će vam stvarno zatrebati.
