Član
VIŠE desetljeća stara ideja o automobilu pogonjenom stlačenim zrakom polako postaje realnost. Tata Motors, najveći indijski proizvođač vozila udružio je snage s MDI grupom sa sjedištem u južnoj Francuskoj. Cilj je ponuditi zrakom pogonjen auto u cjenovnom razredu Dacije Logan.
Prije nešto više od mjesec dana indijski je proizvođač sklopio ugovor u suradnji s tvrtkom MDI koja se bavi razvojem motora "na zrak" i njihovom implementacijom u svakodnevan život. Iako se pretpostavlja da Tata neće preuzeti proizvodnju vozila razvijenih od strane MDI-a može se očekivati kako će Indijci nastojati iskoristiti posljednja tehnološka dostignuća koncentrirana oko dvije ideje.
Prva je single-fuel princip pokretanja motora jednim tipom goriva - stlačenim zrakom, a druga dual-fuel koja kombinira dva izvora energije, benzin i stlačeni zrak, prilagođavajući se tako širem spektru postavljenih zadataka.
MDI je vlasnik niza patenata registriranih u preko 120 zemalja, a trenutno zapošljava oko 60 djelatnika, od čega tridesetak inženjera. Tehnološki uspon doživljava početkom 1990-tih, odmah po osnutku, kada je Guy Negre razvio prvu dual-fuel motor koji može biti pogonjen benzinom i stlačenim zrakom.
Jedna od glavnih karakteristika ovih motora je konstrukcija klipnog mehanizma, točnije klipnjače, kod koje se tijekom 70 % vremena rotacije koljenastog vratila klip zadržava u GMT (gornja mrtva točka), dovoljno dugo za generiranje odgovarajućeg tlaka, čak i pri višim okretajima. Druga poveznica motora je spremnik stlačenog zraka izrađen od kompozita plastike s ojačanjima od ugljičnih vlakana, kao što je to u slučaju spremnika prirodnog plina kod CNG vozila.
Tlak zraka iznosi oko 272 bara, maksimalno do 300 bara, a spremnik bi na odgovarajućim punionicama mogao biti napunjen za oko tri minute. Imajte na umu da to znači oko 90 "kubika" pohranjenog zraka. Nema razloga za zabrinutost glede sigurnosti pošto nadzor spremnika vrši Airbus. Inače, takvo vozilo imalo bi radijus kretanja od oko 200 km.
S obzirom da do brzine od 50 km/h koristi isključivo zrak, a pri višima benzinsko gorivo, jasno je da je stupanj zagađenja u uvjetima gradske vožnje osjetno manji u odnosu na "obična" vozila. Nadalje, "zračni" motor ne koristi specijalno ulje za podmazivanje, dovoljna je litra običnog ulja za kućanstva uz ritam izmjene od 50.000 km. MDI očekuje da bi cijena serijskog automobila trebala biti oko 6.800 eura.
Tu MDI ne staje, već planira još jeftiniji i samim time jednostavniji model. OneCAT (slika dolje) bi se proizvodio u dvije izvedbe. Slabija inačica teži 320 kg, a pokreće ju motor snage 15 KS, dok je druga 60 kg teža i 7 KS snažnija. Maksimalna brzina 3,4 metara dugog automobila je 90 odnosno 110 km/h, a radijus kretanja 100 km u "zračnom" modu i 800 km u bi-energy izvedbi.
Potrošnja u benzinskom modu se kreće ispod 2 l/100 km, ovisno o režimu i samoj izvedbi. Očekivana cijena je 3.500 eura za osnovnu izvedbu s tri sjedala i 5.300 eura za snažniju inačicu opremljenu stražnjim sjedalima i krovom. Službene procijene kažu da bi ova vozila trebala vlasnika stajati oko 0,75 eura na 100 prijeđenih kilometara.
Tu zanimljivosti glede ovih automobilčića ne staju. Tako ćemo još reći kako je šasija vozila izvedena od aluminijskih elemenata koji nisu spojeni tehnologijom zavarivanja, već su lijepljeni.
Nadalje, električna mreža vozila sastoji se iz jednog jedinog voda koji povezuje sva trošila u vozilu, dok se je ostatak zadaće povjeren radio-signalu. Ušteda: 22 kg. Karoseriju čini tzv. sendvič konstrukcija s pjenastim punjenjem i fiberglass oplatom. A u budućnosti će ova staklena vlakna biti zamijenjena vlaknima konoplje i time će biti stvoren ekološki prihvatljiviji kompozit.
MDI u ponudi sada ima još dva modela, CityCAT i MiniCAT. Ono najvažnije, vrijeme punjenja je pet i pol sati u slučaju prvog, i tri i pol sata kod drugog modela - u slučaju gradske mreže i serijskog kompresora.
Predviđeno je nekoliko izvedbi CityCAT modela, prije svega s obzirom na namjenu, pa tako proizvođač osim putničke izvedbe predviđa dostavnu, taxi i pick-up inačicu. Sve karakterizira minimalna masa od svega 750 kg zahvaljujući primjeni kompozitnih materijala, ali i skromnim mjerama (3,84 x 1,72 x 1.75 m).
Puno zanimljiviji je MiniCAT dugačak svega 2,65 metara. Inovativna arhitektura i dopadljiv dizajn čine ga idealnim gradskim prometalom. Raspolaže s čak tri sjedala, pojuri 110 km/h, a od opreme posjeduje ABS i klimu. Zvuči idealno, ali...
Ovaj tip vozila definitivno ima budućnost. Pogotovo u gradskim uvjetima jer služi kao svojevrsni pročistač zraka. Naime, ukoliko uzima zrak iz atmosfere i sabija ga kompresorom ugrađenim u vozilo, pri ulazu isti se filtrira kako ne bi oštetio motor. Dakle, vozilo karakterizira negativno zagađenje, kako to naglašava proizvođač.
No, isto tako tu postoji i druga strana medalje. Da bi se zrak komprimirao potrebna je energija, redovito električna, a nju opet nekako treba proizvesti. To opet podrazumijeva korištenje fosilnih goriva, povratak u "začarani“ krug i podčinjavanje temeljnim zakonima termodinamike.
Što se tiče same ovisnosti o fosilnim gorivima, kao i ekološkim raspravama, slične konstatacije mogu se primijeniti i na druge koncepcije. Dobar primjer je biodizel gdje opet trebamo umjetno gnojivo za uzgoj biljaka, a za njegovu proizvodnju je potrebna sirova nafta. Zvuči kao rasprava bez kraja. Stoga, o alternativnim pogonima drugom prilikom. Mi ćemo samo reći da MDI planira godišnje proizvoditi oko 3.000 ovakvih automobila.
Prije nešto više od mjesec dana indijski je proizvođač sklopio ugovor u suradnji s tvrtkom MDI koja se bavi razvojem motora "na zrak" i njihovom implementacijom u svakodnevan život. Iako se pretpostavlja da Tata neće preuzeti proizvodnju vozila razvijenih od strane MDI-a može se očekivati kako će Indijci nastojati iskoristiti posljednja tehnološka dostignuća koncentrirana oko dvije ideje.
Prva je single-fuel princip pokretanja motora jednim tipom goriva - stlačenim zrakom, a druga dual-fuel koja kombinira dva izvora energije, benzin i stlačeni zrak, prilagođavajući se tako širem spektru postavljenih zadataka.
MDI je vlasnik niza patenata registriranih u preko 120 zemalja, a trenutno zapošljava oko 60 djelatnika, od čega tridesetak inženjera. Tehnološki uspon doživljava početkom 1990-tih, odmah po osnutku, kada je Guy Negre razvio prvu dual-fuel motor koji može biti pogonjen benzinom i stlačenim zrakom.
Jedna od glavnih karakteristika ovih motora je konstrukcija klipnog mehanizma, točnije klipnjače, kod koje se tijekom 70 % vremena rotacije koljenastog vratila klip zadržava u GMT (gornja mrtva točka), dovoljno dugo za generiranje odgovarajućeg tlaka, čak i pri višim okretajima. Druga poveznica motora je spremnik stlačenog zraka izrađen od kompozita plastike s ojačanjima od ugljičnih vlakana, kao što je to u slučaju spremnika prirodnog plina kod CNG vozila.
Tlak zraka iznosi oko 272 bara, maksimalno do 300 bara, a spremnik bi na odgovarajućim punionicama mogao biti napunjen za oko tri minute. Imajte na umu da to znači oko 90 "kubika" pohranjenog zraka. Nema razloga za zabrinutost glede sigurnosti pošto nadzor spremnika vrši Airbus. Inače, takvo vozilo imalo bi radijus kretanja od oko 200 km.
S obzirom da do brzine od 50 km/h koristi isključivo zrak, a pri višima benzinsko gorivo, jasno je da je stupanj zagađenja u uvjetima gradske vožnje osjetno manji u odnosu na "obična" vozila. Nadalje, "zračni" motor ne koristi specijalno ulje za podmazivanje, dovoljna je litra običnog ulja za kućanstva uz ritam izmjene od 50.000 km. MDI očekuje da bi cijena serijskog automobila trebala biti oko 6.800 eura.
Tu MDI ne staje, već planira još jeftiniji i samim time jednostavniji model. OneCAT (slika dolje) bi se proizvodio u dvije izvedbe. Slabija inačica teži 320 kg, a pokreće ju motor snage 15 KS, dok je druga 60 kg teža i 7 KS snažnija. Maksimalna brzina 3,4 metara dugog automobila je 90 odnosno 110 km/h, a radijus kretanja 100 km u "zračnom" modu i 800 km u bi-energy izvedbi.
Potrošnja u benzinskom modu se kreće ispod 2 l/100 km, ovisno o režimu i samoj izvedbi. Očekivana cijena je 3.500 eura za osnovnu izvedbu s tri sjedala i 5.300 eura za snažniju inačicu opremljenu stražnjim sjedalima i krovom. Službene procijene kažu da bi ova vozila trebala vlasnika stajati oko 0,75 eura na 100 prijeđenih kilometara.
Tu zanimljivosti glede ovih automobilčića ne staju. Tako ćemo još reći kako je šasija vozila izvedena od aluminijskih elemenata koji nisu spojeni tehnologijom zavarivanja, već su lijepljeni.
Nadalje, električna mreža vozila sastoji se iz jednog jedinog voda koji povezuje sva trošila u vozilu, dok se je ostatak zadaće povjeren radio-signalu. Ušteda: 22 kg. Karoseriju čini tzv. sendvič konstrukcija s pjenastim punjenjem i fiberglass oplatom. A u budućnosti će ova staklena vlakna biti zamijenjena vlaknima konoplje i time će biti stvoren ekološki prihvatljiviji kompozit.
MDI u ponudi sada ima još dva modela, CityCAT i MiniCAT. Ono najvažnije, vrijeme punjenja je pet i pol sati u slučaju prvog, i tri i pol sata kod drugog modela - u slučaju gradske mreže i serijskog kompresora.
Predviđeno je nekoliko izvedbi CityCAT modela, prije svega s obzirom na namjenu, pa tako proizvođač osim putničke izvedbe predviđa dostavnu, taxi i pick-up inačicu. Sve karakterizira minimalna masa od svega 750 kg zahvaljujući primjeni kompozitnih materijala, ali i skromnim mjerama (3,84 x 1,72 x 1.75 m).
Puno zanimljiviji je MiniCAT dugačak svega 2,65 metara. Inovativna arhitektura i dopadljiv dizajn čine ga idealnim gradskim prometalom. Raspolaže s čak tri sjedala, pojuri 110 km/h, a od opreme posjeduje ABS i klimu. Zvuči idealno, ali...
Ovaj tip vozila definitivno ima budućnost. Pogotovo u gradskim uvjetima jer služi kao svojevrsni pročistač zraka. Naime, ukoliko uzima zrak iz atmosfere i sabija ga kompresorom ugrađenim u vozilo, pri ulazu isti se filtrira kako ne bi oštetio motor. Dakle, vozilo karakterizira negativno zagađenje, kako to naglašava proizvođač.
No, isto tako tu postoji i druga strana medalje. Da bi se zrak komprimirao potrebna je energija, redovito električna, a nju opet nekako treba proizvesti. To opet podrazumijeva korištenje fosilnih goriva, povratak u "začarani“ krug i podčinjavanje temeljnim zakonima termodinamike.
Što se tiče same ovisnosti o fosilnim gorivima, kao i ekološkim raspravama, slične konstatacije mogu se primijeniti i na druge koncepcije. Dobar primjer je biodizel gdje opet trebamo umjetno gnojivo za uzgoj biljaka, a za njegovu proizvodnju je potrebna sirova nafta. Zvuči kao rasprava bez kraja. Stoga, o alternativnim pogonima drugom prilikom. Mi ćemo samo reći da MDI planira godišnje proizvoditi oko 3.000 ovakvih automobila.
