Akumulator (kakav danas poznajemo) pronalazak je Francuza Gastona Plantea nastao jos 1859. godine. No, iako su do tada vec postojale razlicite vrste izvora struje, Plante se sjetio uroniti olovne elektrode u elektrolit (razredjenu kiselinu) stvorivsi tako akumulator koji se mogao puniti. Tako je jos sredinom proslog vijeka nastala baterija kakvu, iako prilicno izmjenjenu, koristimo i u danasnjim automobilima.
Akumulator je uredjaj koji sluzi za prozvodnju elektricne energije neposrednim pretvaranjem hemijske energije u elektricnu a fizikalno se temelji na principu rada galvanskog clanka (baterije) koji se u najjednostavnijem obliku sastoji od 2 elektrode i elektrolita (elektrolit je rastvor, odnosno vodic). Akumulator spada u sekundarne galvanske clanke, tj. one u kojima su promjene reverzibilne, sto znaci da se postupcima punjenja akumulator vraca u pocetno stanje i tako ponovno cini sposobnim za davanje struje. Elektrode u akumulatoru su sundjerasta olovna ploca (elementarno olovo sive boje, negativna elektroda) i resetka s olovnim dioksidom (tamno smedja pozitivna elektroda), dok je elektrolit razredjena sumporna kiselina (33% kiseline i 67% destilisane vode). Na temelju razlike potencijala izmedju te dvije elektrode dolazi do toka struje medju njima. Osnovni element akumulatora je clanak (tzv. "celija") (dvije elektrode u elektrolitu medjusobno odvojene pregradom) ciji je nazivni napon 2V i kojih ima vise, a medjusobno su spojeni serijski. Tako su napravljeni akumulatori koji sa 6 clanaka daju napon od 12V, no danas se koriste i oni od 6, pa i 24V. Kada se na akumulator prikljuci potrosac (elektrouredjaji u automobilu) elektrode od olovnog dioksida se nabijaju pozitivno, a one od elementarnog olova negativno. Elektricna struja tada pocinje teci s negativnih ploca, preko strujnog kola kroz potrosace, na pozitivne ploce i nazad u kiselinu. Hemijskom reakcijom se na povrsinu obje elektrode izlucuje olovni sulfat, pri cemu se sumporna kiselina veze s plocama, a elektrolit se pretvara u vodu. Kada se aktivna supstanca obje elektrode u potpunosti pretvori u olovni sulfat akumulator je prazan, tj. vise ne moze davati struju. Prilikom punjenja akumulatora elektricnom strujom dogadja se upravo obrnuta reakcija pri kojoj se olovni sulfat razgradjuje na elementarno olovo i olovni dioksid, a oslobadja se i sumporna kiselina. No, ovaj proces nije vjecan. S vremenom se na povrsinama elektroda u celijama pocinje hvatati kora olovnog sulfata te akumulator postepeno postaje neupotrebljiv, odnosno, nije ga vise moguce napuniti.
Kupujete li akumulator prvo sto ce vas pitati je koliki kapacitet zelite. Dakle, osim napona na koji (naravno) treba paziti (iako je danas 12V uobicajeno, pa se to ni ne spominje), znacajan je i kapacitet. Radi se u stvari o tome koliko struje moze sacuvati neki akumulator, odnosno koliko dugo mozemo odredjenu jacinu struje "izvlaciti" iz njega. Vjerovatno ste, vise puta, culi za Ampersate, ili ste na nekom akumulatoru vidjeli oznaku Ah iza koje je stajala neki broj. Upravo to je oznaka kapaciteta, a 50 Ah u stvari znaci kako (teoretski) taj akumulator moze davati struju jacine 1A (Amper) tokom 50 sati. No, iako u teoriji akumulator od 50 Ah mozemo prazniti dva dana i dvije noci dok njegov napon ne padne ispod minimalnog (potrebnog za rad elektrouredjaja u automobilu), njegov stvarni kapacitet znatno zavisi od temperature. Tako se pri -20C kapacitet uobicajenog automobilskog akumulatora moze smanjiti i do 50%. Uzmemo li pri tome u obzir da elektropokretac motora upravo pri niskim temperaturama trosi znatno vise struje postaje jasno kako je tokom zime akumulator u vecoj opasnosti od praznjenja, te da hladan motor treba paliti pokrecuci ga u kratkim (po nekoliko sekundi) periodima rada elektropokretaca.
Akumulator je uredjaj koji sluzi za prozvodnju elektricne energije neposrednim pretvaranjem hemijske energije u elektricnu a fizikalno se temelji na principu rada galvanskog clanka (baterije) koji se u najjednostavnijem obliku sastoji od 2 elektrode i elektrolita (elektrolit je rastvor, odnosno vodic). Akumulator spada u sekundarne galvanske clanke, tj. one u kojima su promjene reverzibilne, sto znaci da se postupcima punjenja akumulator vraca u pocetno stanje i tako ponovno cini sposobnim za davanje struje. Elektrode u akumulatoru su sundjerasta olovna ploca (elementarno olovo sive boje, negativna elektroda) i resetka s olovnim dioksidom (tamno smedja pozitivna elektroda), dok je elektrolit razredjena sumporna kiselina (33% kiseline i 67% destilisane vode). Na temelju razlike potencijala izmedju te dvije elektrode dolazi do toka struje medju njima. Osnovni element akumulatora je clanak (tzv. "celija") (dvije elektrode u elektrolitu medjusobno odvojene pregradom) ciji je nazivni napon 2V i kojih ima vise, a medjusobno su spojeni serijski. Tako su napravljeni akumulatori koji sa 6 clanaka daju napon od 12V, no danas se koriste i oni od 6, pa i 24V. Kada se na akumulator prikljuci potrosac (elektrouredjaji u automobilu) elektrode od olovnog dioksida se nabijaju pozitivno, a one od elementarnog olova negativno. Elektricna struja tada pocinje teci s negativnih ploca, preko strujnog kola kroz potrosace, na pozitivne ploce i nazad u kiselinu. Hemijskom reakcijom se na povrsinu obje elektrode izlucuje olovni sulfat, pri cemu se sumporna kiselina veze s plocama, a elektrolit se pretvara u vodu. Kada se aktivna supstanca obje elektrode u potpunosti pretvori u olovni sulfat akumulator je prazan, tj. vise ne moze davati struju. Prilikom punjenja akumulatora elektricnom strujom dogadja se upravo obrnuta reakcija pri kojoj se olovni sulfat razgradjuje na elementarno olovo i olovni dioksid, a oslobadja se i sumporna kiselina. No, ovaj proces nije vjecan. S vremenom se na povrsinama elektroda u celijama pocinje hvatati kora olovnog sulfata te akumulator postepeno postaje neupotrebljiv, odnosno, nije ga vise moguce napuniti.
Kupujete li akumulator prvo sto ce vas pitati je koliki kapacitet zelite. Dakle, osim napona na koji (naravno) treba paziti (iako je danas 12V uobicajeno, pa se to ni ne spominje), znacajan je i kapacitet. Radi se u stvari o tome koliko struje moze sacuvati neki akumulator, odnosno koliko dugo mozemo odredjenu jacinu struje "izvlaciti" iz njega. Vjerovatno ste, vise puta, culi za Ampersate, ili ste na nekom akumulatoru vidjeli oznaku Ah iza koje je stajala neki broj. Upravo to je oznaka kapaciteta, a 50 Ah u stvari znaci kako (teoretski) taj akumulator moze davati struju jacine 1A (Amper) tokom 50 sati. No, iako u teoriji akumulator od 50 Ah mozemo prazniti dva dana i dvije noci dok njegov napon ne padne ispod minimalnog (potrebnog za rad elektrouredjaja u automobilu), njegov stvarni kapacitet znatno zavisi od temperature. Tako se pri -20C kapacitet uobicajenog automobilskog akumulatora moze smanjiti i do 50%. Uzmemo li pri tome u obzir da elektropokretac motora upravo pri niskim temperaturama trosi znatno vise struje postaje jasno kako je tokom zime akumulator u vecoj opasnosti od praznjenja, te da hladan motor treba paliti pokrecuci ga u kratkim (po nekoliko sekundi) periodima rada elektropokretaca.
