Član
Starica Senija Selimović, zvana Hasna, iz Dobrnje kod Mramora, primorana je da usred mjeseca Ramazana moli za milostinju.
Život je nikada nije mazio, kao mlada je ostala bez muža, morajući sama da izdržava veoma bolesnu kćerku koja ima smetnje u psihofizičkom razvoju. Senija je 26 godina bila zaposlena u jednoj firmi u Tuzli, ali je kao tehnološki višak otpuštena, te nije uspjela da ostvari pravo na penziju.
Zbog kćerkinog zdravstvenog stanja, primale su socijalnu pomoć od 115 maraka, ali posljednja 3 mjeseca nemaju ni to. Senija je teški bolesnik, operisana je od raka i jako teško se kreće. Ne želi da prosi i da bude nametljiva jer kako nam reče, ni narod danas nema od čega da živi, a kamoli da daje drugom.
Međutim, glad ju je istjerala na ulicu da pokuša da sakupi hranu za kćerku i sebe. Stanuje u neuslovnom smještaju, komšija je njima dvjema ustupio svoju šupu na korištenje, tako da nema ni struje.
Kada sakupi novac za autobusku kartu, ova starica se uputi u Tuzlu, u nadi da se naći hljeba i ako joj šta para ostane, kupiti svijeće. Usluge Narodne kuhinje ne može da koristi jer u mjestu gdje ona stanuje – Dobrnji kod Mramora – kuhinje nema. A o novcu za autobusku kartu da bi putovala do Tuzle u Merhamet svaki dan, na žalost, može samo da sanja. Jako je mršava, teško diše i ima upale obraze.
Senija ne traži krov nad glavom, niti novac. Jedino za čim žudi ova starica je hrana i to ono osnovno da bi čovjek preživio dan. Senija izvršava svoje vjerske dužnosti i posti.
Posjetila je Tuzlu danas i priča nam kako je jedna naša sugrađanka dala litar ulja i kilogram šećera - presretna što ću večeras imati za iftara, kaže starica Senija.
Nakon razgovora sa Senijom, nenametljivo je zatržila 30 pfeninga kako bi imala novaca da kupi kartu da se vrati kući.
Senija nema telefona jedino što nam je dala je adresa stanovanja.
Adresa je DOBRNJA 32 – Put prema Lipnici
(Tuzlarije)
Ja idem u cetvrtak kod nje, pa tko zeli i tko moze nesto da doprinese ili da mi se pridruzi neka se javi ovdje ili na PM.